Papa Franjo organizirao povijesnu sinodu s tabu temom. Najglasniji protivnici su američki konzervativci i hrvatski biskupi

Cilj sinode je savjetovati papu

Sinoda okuplja biskupe, svećenike i laike iz cijeloga svijeta koji pomažu papi savjetima te mu pružaju pomoć u zaštiti i porastu vjere i ćudoređa te u održavanju i učvršćivanju duhovne stege. Njezina je zadaća u načelu savjetodavna. Sinoda raspravlja o pojedinim pitanjima, iznosi želje i prijedloge, ali ne donosi odluke i dekrete.

Najznačajnija ovogodišnja tema po Instrumentum Laborisu, radnom dokumentu koji je pripremljen za sinodu, od izaslanika traži da razmotre kako se žene mogu bolje uključiti u upravljanje, donošenje odluka, poslanje i službe na svim razinama Crkve.

Dva ključna pitanja

Dva su, navodi se, ključna pitanja: “Kako Crkva našeg vremena može bolje ispuniti svoje poslanje većim priznavanjem i promicanjem krsnog dostojanstva žena?” te “Mogu li se zamisliti žene đakoni.” U dokumentu posebno se spominje đakonat te se podsjeća da “većina kontinentalnih skupština i sinteza nekoliko biskupskih konferencija, pozivaju na razmatranje pitanja uključivanja žena u đakonat. Je li to moguće zamisliti i na koji način?”

Iako se ne spominje mogućnost da žene postanu svećenice, mnogi vjeruju da je rasprava o đakonatu uvod u donošenje odluke da žene mogu biti svećenici. Naime, isto se dogodilo i u Crkvi Engleske. Žene su prvi put zaređene za đakone 1987., a za svećenike već 1994. godine.

I sv. Pavao je spominjao đakonicu

Katolička crkva ponovno je uspostavila ulogu stalnog đakona nakon reformi Drugog vatikanskog sabora 1962.-65. Tu ulogu obnašanju oženjeni muškarci s navršenih 35 godina. Mnogi crkveni povjesničari vjeruju da su žene služile kao đakoni u ranim stoljećima crkve, a sveti Pavao spominje Febu, đakonicu, u svojoj poslanici Rimljanima.

Kao reformator i zagovornik modernizacije Crkve, papa Franjo na neizravan je način podupro nastojanja žena da se više uključe u rad Crkve. Kazao je kako je potpuno pogrešno stajalište iz Evangelii Gaudium, 33: “Uvijek smo tako činili i bolje se ne mijenjati.”

“Taj izraz – Uvijek smo tako radili – otrov je za život Crkve. Oni koji tako razmišljaju, možda i ne shvaćajući, griješe ne shvaćajući ozbiljno vrijeme u kojem živimo. Opasnost je, na kraju, primijeniti stara rješenja na nove probleme”, istaknuo je papa Franjo.

Papino stajalište naišlo je na mnogo protivnika

Puno je protivnika takvom stajalištu pape Franje, njegovom inzistiranju da se tema položaja žena u Crkvi stavi na dnevni red sinode, ali i preispitivanju odnosa prema ženama. Biskup Joseph Strickland iz Tylera u Teksasu objavio je 5. rujna pastoralno pismo žestoko osuđujući najavljene razgovore na sinodi o ređenju žena za svećenike ili đakone. Upozorio je da Katolička crkva nema “nikakve ovlasti” zarediti žene za svećenike ili đakone.

Stajalište Stricklanda je važno jer ono odražava većinsko raspoloženja američkih kardinala, biskupa i svećenika. Već ranije, u kolovozu, biskup je osudio pokušaje “predstavljanja alternative Evanđelju Isusa Krista” i pozvao katolike da “ostanu čvrsto na vječnim učenjima vjere.” U svojoj rujanskoj poslanici Strickland je pak ponovio da neki pokušavaju “otkinuti ili potpuno uništiti polog vjere Katoličke crkve.”

Strickland se poziva na Ivana Pavla II.

Strickland je podsjetio u poslanici da je kroz stoljeća Crkva uvijek smatrala da samo muškarci mogu biti zaređeni za svećenike. “Sveta predaja i Redovno učiteljstvo Crkve kroz vjekove su potvrdili da Crkva nema nikakve ovlasti zaređivati žene za svećenice”, naglasio je biskup te dodao: “To se ne može promijeniti jer je Krist ustanovio muško svećeništvo kako bi sebe prikazao kao zaručnika s Crkvom.”

Strickland je dalje citirao svetog Ivana Pavla II., koji je u svom apostolskom pismu Ordinatio Sacerdotalis iz 1994. napisao da Crkva ne može “dodijeliti svećeničko ređenje ženama,” te da se svi vjernici moraju držati te zapovijedi. Ustvrdio je da žene ne mogu biti ni đakoni, “jer je Crkva odredila da i oni moraju biti muškarci, kao što su bili apostoli koje je Isus izabrao.”

Srickland je poslanicu završio znakovitom porukom: “Iako je sama Crkva sveta, ona se također sastoji i od grešnih članova koji neprestano pozivaju na obraćenje,” jasno aludirajući na papu Franju. Strickland je još početkom godine bio predmet istrage jer je optužio papu da “podriva polog Vjera.”

Papa: ‘Na sinodi nema mjesta ideologiji’

Kad se 4. rujna 2023. papa Franjo vraćao u Rim iz Mongolije, upozorio je, ciljajući na biskupa Stricklanda, da u sinodi nema mjesta ideologiji. “To je još jedna dinamika. Sinoda je dijalog među krštenima u ime Crkve, o životu Crkve, o dijalogu sa svijetom, o problemima koji pogađaju današnje čovječanstvo. Ali kad razmišljate ideološkim putem, sinoda završava,” istaknuo je papa.
Katolička crkva duboko je podijeljena po cijelom nizu krucijalnih pitanja.

S jedne strane je Katolička crkva Njemačke koja se zauzima za radikalne reforme i prilagođavanje vremenu u kojem živimo, dok drugi blok predvodi Katolička crkva SAD-a koja ne odstupa od najrigidnijih stajališta, premda upravo zbog toga opada broj vjernika u svijetu. Svećenstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj, uvjereni su u Vatikanu, u velikoj većini podupire konzervativne američke biskupe. I zbog toga je, tvrde, potpuno svejedno tko je glavni na Kaptolu, kad je svećenički konzervativni mainstream, osim nekolicine biskupa, poput riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, toliko jak da na njega ništa ne može utjecati, pa čak ni papa Franjo.

U Hrvatskoj vladaju dva oprečna mišljenja

Da i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj među svećenicima postoje dva potpuno oprečna pogleda na odnose sa ženama, pokazuje i slučaj patera Ikea Mandurića. On je, nakon što je bivši rukometni reprezentativac Denis Buntić pretukao ženu, majku petogodišnje djevojčice, napisao sramotni komentar.

Poručio je, naime, muškarcima: “Stadoh misliti o muževima koji, tko zna kakva sve nasilja i maltretiranja namjerno-iritantnih žena ne podnose? A takvih muževa je jako puno: strpljivih, snažnih, postojanih. Šteta što se o njima nikada ne govori, ne priča: More je divnih, snažnih muževa koji se stoički nose s lažima, cmizdrenjima, optužbama, manipulacijama, prenemaganjima, s nezrelošću… Naravno i posve je logično da ima jako puno brakova u kojima su žene negativne i loše, a muževi plemeniti i postojani. Dakle, more je muževa koji su prošli teške trenutke i ostali muževni, odvažni i ispravni. “Ako ste istrpjeli onakve histerije i cmizdrenja, ja vam se divim. Dečki, svaka vam čast,” s puno razumijevanja zaključuje pater Mandurić.

Odmah mu je odgovorio teolog i svećenik Dalibor Milas tvrdeći da je Mandurić samo deklarativno osudio nasilja, a da je prave žrtve pronašao u “muškarcima koji trpe maltretiranje.” Nije Denis učinio “lošu stvar,” napominje Milas, “nego je počinio više krivičnih djela zbog kojih ga vjerojatno čeka zatvor. On je više puta pretukao mlađu žensku osobu kojoj se zakleo na ljubav i vjernost te ispod kreveta držao arsenal oružja na kojem bi mu pozavidio i Volodimir Zelenski.”

Tema žena u Crkvi se ne može ignorirati

Miriam Duignan, jedna od članica voditeljskog tima za Women’s Ordination Worldwide ili WOW, koja živi u Velikoj Britaniji, upozorila je biskupe da se tema žena u Crkvi više ne može ignorirati. “Oni znaju da se ne mogu vratiti kući praznih ruku te moraju odgovoriti svojim zajednicama koje zahtijevaju rješavanje očitih nepravdi koje se vide u svakoj župi u svijetu.”

Duignan očekuje da će dijalog na sinodi biti bolno nepotpun i neiskren ako se na odgovarajući način ne pozabavi raširenim pozivima da se sve zaređene službe otvore ženama. Istodobno upozorava da je utvrđeno kako su neki biskupi u Engleskoj i Walesu cenzurirali izvješća iz župa u kojima se tražilo na strože kažnjavanje svećenika koji su seksualno zlostavljali mlade vjernike, koji su tražili davanje ravnopravnog status LGBTQ+ osobama te o primanju žena u svećeništvo.

Toga u njihovim izvješću Vatikanu nije bilo, zaključila je Duignan te dodala: “Katolička crkva nema dovoljno svećenika, a opet svi poznaju časne sestre i laikinje koje već obavljaju 90 posto posla u župama, ali moraju stajati po strani kad svećenik drži misu.”

Prerano je za prognozirati ishod sastanka

Kate McElwee, izvršna direktorica Konferencije za ređenje žena (WOC), naziva sinodu trenutkom bez presedana u Crkvi no upozorava da bi bilo prerano prognozirati ishod sastanaka. “No nadamo se da su oni u prostoriji hrabri i otvoreni pokretu Svetoga Duha.”

I Phyllis Zagano, viša znanstvena suradnica i profesorica religije na Sveučilištu Hofstra u New Yorku, napominje da valja vidjeti što će preporučiti listopadska sinoda. “Iz svijeta stižu mnoge preporuke da se žene vrate u zaređeni đakonat, što je pitanje vraćanja prekinute prakse, a ne pitanje razvoja doktrine”, naglasila je.

Organizira se i odvojena proreformska sinoda

Usporedno sa službenom sinodom, konzorcij od 45 proreformskih katoličkih organizacija organizirat će vlastitu sinodu pod nazivom Duh bez granica. Bivša irska predsjednica Mary McAleese od 1997. do 2011., koja će biti među glavnim govornicima, kaže da je došlo ključno vrijeme za Franju i njegove kardinale i biskupe.

“Moraju učiniti nešto više od ciničnog šutanja limenke niz cestu. U suprotnom teško je vidjeti napredak u Crkvi koja je opustošena u Europi i na Zapadu skandalima sa zlostavljanjem, financijskim malverzacijama i nedostatkom muškaraca koji imaju želju postati svećenici.”

Žene više neće trpjeti da ih se gleda kao drugu klasu

McAleese je zaključila: “Žene su otjerane i na njih se u Katoličkoj crkvi gleda kao na drugu klasu. One to više neće trpjeti.” Na alternativnoj sinodi govorit će i poznata odvjetnica Cherie Blair, supruga bivše britanskog premijera Tonyja Blaira. Ona smatra da se ne treba bojati promjena. “I dalje postoji snažan osjećaj da Crkva ne čini dovoljno za žene, da njezine strukture i učenje o pitanjima kao što su kontrola rađanja i njeni prioriteti ne služe uvijek dobro ženama.”

Brojne ženske katoličke udruge organiziraju 6. listopada, tijekom sinode, procesiju kroz Rim pod nazivom Hod sa ženama. Njome žele potaknuti Crkvu da hoda uz žene koje moraju biti ravnopravne tijekom sinode, ali i poslije nje.