Premda je ministar socijale Marin Piletić danas izjavio da motiv ”izvanrednog nadzora” u Područnom centru za socijalnu skrb Novi Zagreb nije ni kažnjavanje psihologinje Valerije Kanđere, ni zastrašivanje njenih kolega kako ne bi javno kritizirali evidentno nefunkcionalnu mrežu skrbi o djeci i odraslima – čini se da je vlast doživjela Kanđerin istup kao prst u oko.
O tome svjedoče i brzina s kojom je Piletićevo ministarstvo poslalo inspekciju cijelom timu nakon što se diljem Hrvatske kao grom prolomilo da se za malu nezbrinutu djevojčicu s autizmom u sustavu nije mogao naći smještaj u preko 30 ustanova, a svakako i pitanja koja su kontrolori iz Ministarstva postavili involviranim stručnjacima.
Iz službenog zapisnika izvanrednog nadzora – koji se nalazi u posjedu Telegrama – vrlo dobro se može rekonstruirati ne samo kronologija ovog raskrinkavajućeg slučaja, nego i to da su i Ministarstvo i Hrvatski zavod za socijalni rad na čelu s Tatjanom Štritof, bili informirani o kriznoj situaciji s djetetom od šest godina danima prije nego što je Valerija Kanđera iznudila pronalaženje rješenja objavom statusa na Facebooku.
Inspekcija je pozvala na pismeno očitovanje
Inspekcija Ministarstva pozvala je, dakle, u ponedjeljak na razgovor psihologinju Kanđeru, socijalnu radnicu Ditu Jovović i pravnicu Jelenu Kvesić Špiček, članice stručnog tima koji je tražio rješenje za djevojčicu, te njihovu šeficu, v.d. voditeljicu Područnog ureda socijalne skrbi Valentinu Vuksan Perović. Od svih njih zatraženo ja da istog dana do 13 sati predaju i pismena očitovanja koja su potom priložena u zapisnik. Rečeno im je da opišu što se točno događalo, a šefica ureda i Valerija Kanđera trebale su posebno odgovoriti na pitanje je li Kanđera zatražila od svoje pretpostavljena dopuštenje za objavu statusa na Facebooku ili nije te postoji li ”pravilnik o službenoj tajni”.
Iz njihovih izvještaja, koji se poklapaju kad je riječ o slijedu događaja, jasno je da je curica praktički ostala bez skrbi 13. rujna kad joj je majka završila na liječenju u zdravstvenoj ustanovi, a oca, koji s kćerkicom ionako nije u kontaktu, nije bilo moguće pronaći. Tada je brigu o djetetu preuzeo djed po majci, no on je odmah rekao socijalnim radnicima da to može biti samo privremeno rješenje. Zatim ih je 18. rujna obavijestio da mala može biti kod njega najkasnije do četvrtka 21. rujna. Zato su socijalne radnice tog istog dana svim ustanovama registriranima za smještaj djece s teškoćama u razvoju i udomiteljskim obiteljima poslale zahtjeve da prime djevojčicu.
Pomoć nije stizala niotkud
U tim je dopisima navedeno da djetetu treba naći dom najkasnije do srijede 20. rujna. Ali niotkuda odgovor nije bio ”da”. Zato 20. rujna o problemu obavještavaju i Tatjanu Štritof, v.d. ravnateljicu državnog Zavoda za socijalni rad, koja je nadređena svim područnim uredima za socijalu u Hrvatskoj, te Piletićevo ministarstvo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Unatoč dogovorenom datumu preuzimanja djeteta na skrb socijalnog sustava, djevojčica je ostala u djedovoj kući u srijedu i četvrtak, kada su socijalnim radnicama javili da će je u ponedjeljak 25. rujna dovesti u vrtić i da u 12 sati, do kada tamo ostaje svaki dan, više neće moći doći po nju. Tada je nastupila panika.
U međuvremenu pomoć nije stigla ni od Ministarstva, a ni od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a od 18. rujna kad je počela potraga za smještajem, do 25. rujna kad se dijete našlo doslovno na cesti, prošlo je punih sedam dana. No Tatjana Štritof svejedno je na N1 televiziji izjavila kako do 25. rujna nije bila obaviještena da curici treba smještaj ”jer je do tada bila u obitelji”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sistem se pokrenuo tek nakon Kanđerinog vapaja
Socijalnom timu ispostave Novi Zagreb tog 25. rujna nije preostalo ništa drugo nego sjesti u auto i otići po dijete u vrtić. Vozeći se po gradu, čekali su da im se javi kamo da je vode, ali takvog poziva nije bilo. Zato su je doveli u svoj ured. Nakon tri sata, oko 15 sati, Valerija Kanđera napisala je status na Facebooku.
U 17 sati javljeno je da se djevojčicu preda Centru Slava Raškaj, ustanovi koja nije primjereno mjesto za dijete s autizmom i ne radi vikendom. Ali netko odozgo je očito nazvao i to se moralo poslušati. U 18 sati press konferenciju su sazvali Ministarstvo socijalne skrbi i Hrvatski zavod za socijalni rad. Nakon Kanđerinog vapaja, sistem se odjednom pokrenuo. Da nije bilo toga, socijalna radnica ili Valerija mogle su je samo odvesti k sebi doma da joj presvuku pelenu, da je nahrane i ušuškaju u krevetu.
Što je najvažnije za ministarstvo?
A sada za Ministarstvo najvažnije: s kojim je pravom Kanđera digla javnu galamu? Je li to smjela? Je li joj dopušteno? I je li to bilo potrebno?
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tom dijelu, šefica njenog područnog ureda Valentina Vuksan Perović od nje se potpuno ogradila.
”Kolegici Kanđera nisam dala suglasnost ni za istup na Facebooku, ni u medijima”, napisala je u svom očitovanju za upravni nadzor Vuksan Perović. ”Dapače, suglasnost sam joj jasno i nedvosmisleno usmeno uskratila pri čemu joj je objašnjeno da njezin kontakt s medijima nije ni potreban, niti je u datom momentu primjeren. Kolegica je u godinu dana, otkako sam ja v.d., u barem dva navrata dobila suglasnost za suradnju s medijima. Stoga vjerujem da joj je bilo poznato da je kontakt s medijima moguće ostvariti isključivo uz odobrenje”.
I Valerija Kanđera je pismeno potvrdila nadzornicima da odobrenje nije zatražila nego je svoju šeficu samo obavijestila. Nije jer (”kao dugogodišnja stručna radnica u sustavu socijalne skrbi, koja radi na dobrobiti djece i drugih ranjivih skupina”) smatra da je njena dužnost javno upozoriti na problem. A je li trebala, lako ćemo procijeniti sami.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Telegram otkriva: Ministarstvo i Zavod za socijalni rad danima su znali da će curica s autizmom završiti na cesti, nisu mrdnuli prstom
Donosimo kronologiju slučaja koji raskrinkava nefunkcionalnu mrežu skrbi o djeci i odraslima
Premda je ministar socijale Marin Piletić danas izjavio da motiv ”izvanrednog nadzora” u Područnom centru za socijalnu skrb Novi Zagreb nije ni kažnjavanje psihologinje Valerije Kanđere, ni zastrašivanje njenih kolega kako ne bi javno kritizirali evidentno nefunkcionalnu mrežu skrbi o djeci i odraslima – čini se da je vlast doživjela Kanđerin istup kao prst u oko.
O tome svjedoče i brzina s kojom je Piletićevo ministarstvo poslalo inspekciju cijelom timu nakon što se diljem Hrvatske kao grom prolomilo da se za malu nezbrinutu djevojčicu s autizmom u sustavu nije mogao naći smještaj u preko 30 ustanova, a svakako i pitanja koja su kontrolori iz Ministarstva postavili involviranim stručnjacima.
Iz službenog zapisnika izvanrednog nadzora – koji se nalazi u posjedu Telegrama – vrlo dobro se može rekonstruirati ne samo kronologija ovog raskrinkavajućeg slučaja, nego i to da su i Ministarstvo i Hrvatski zavod za socijalni rad na čelu s Tatjanom Štritof, bili informirani o kriznoj situaciji s djetetom od šest godina danima prije nego što je Valerija Kanđera iznudila pronalaženje rješenja objavom statusa na Facebooku.
Inspekcija je pozvala na pismeno očitovanje
Inspekcija Ministarstva pozvala je, dakle, u ponedjeljak na razgovor psihologinju Kanđeru, socijalnu radnicu Ditu Jovović i pravnicu Jelenu Kvesić Špiček, članice stručnog tima koji je tražio rješenje za djevojčicu, te njihovu šeficu, v.d. voditeljicu Područnog ureda socijalne skrbi Valentinu Vuksan Perović. Od svih njih zatraženo ja da istog dana do 13 sati predaju i pismena očitovanja koja su potom priložena u zapisnik. Rečeno im je da opišu što se točno događalo, a šefica ureda i Valerija Kanđera trebale su posebno odgovoriti na pitanje je li Kanđera zatražila od svoje pretpostavljena dopuštenje za objavu statusa na Facebooku ili nije te postoji li ”pravilnik o službenoj tajni”.
Iz njihovih izvještaja, koji se poklapaju kad je riječ o slijedu događaja, jasno je da je curica praktički ostala bez skrbi 13. rujna kad joj je majka završila na liječenju u zdravstvenoj ustanovi, a oca, koji s kćerkicom ionako nije u kontaktu, nije bilo moguće pronaći. Tada je brigu o djetetu preuzeo djed po majci, no on je odmah rekao socijalnim radnicima da to može biti samo privremeno rješenje. Zatim ih je 18. rujna obavijestio da mala može biti kod njega najkasnije do četvrtka 21. rujna. Zato su socijalne radnice tog istog dana svim ustanovama registriranima za smještaj djece s teškoćama u razvoju i udomiteljskim obiteljima poslale zahtjeve da prime djevojčicu.
Pomoć nije stizala niotkud
U tim je dopisima navedeno da djetetu treba naći dom najkasnije do srijede 20. rujna. Ali niotkuda odgovor nije bio ”da”. Zato 20. rujna o problemu obavještavaju i Tatjanu Štritof, v.d. ravnateljicu državnog Zavoda za socijalni rad, koja je nadređena svim područnim uredima za socijalu u Hrvatskoj, te Piletićevo ministarstvo.
Unatoč dogovorenom datumu preuzimanja djeteta na skrb socijalnog sustava, djevojčica je ostala u djedovoj kući u srijedu i četvrtak, kada su socijalnim radnicama javili da će je u ponedjeljak 25. rujna dovesti u vrtić i da u 12 sati, do kada tamo ostaje svaki dan, više neće moći doći po nju. Tada je nastupila panika.
U međuvremenu pomoć nije stigla ni od Ministarstva, a ni od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a od 18. rujna kad je počela potraga za smještajem, do 25. rujna kad se dijete našlo doslovno na cesti, prošlo je punih sedam dana. No Tatjana Štritof svejedno je na N1 televiziji izjavila kako do 25. rujna nije bila obaviještena da curici treba smještaj ”jer je do tada bila u obitelji”.
Sistem se pokrenuo tek nakon Kanđerinog vapaja
Socijalnom timu ispostave Novi Zagreb tog 25. rujna nije preostalo ništa drugo nego sjesti u auto i otići po dijete u vrtić. Vozeći se po gradu, čekali su da im se javi kamo da je vode, ali takvog poziva nije bilo. Zato su je doveli u svoj ured. Nakon tri sata, oko 15 sati, Valerija Kanđera napisala je status na Facebooku.
U 17 sati javljeno je da se djevojčicu preda Centru Slava Raškaj, ustanovi koja nije primjereno mjesto za dijete s autizmom i ne radi vikendom. Ali netko odozgo je očito nazvao i to se moralo poslušati. U 18 sati press konferenciju su sazvali Ministarstvo socijalne skrbi i Hrvatski zavod za socijalni rad. Nakon Kanđerinog vapaja, sistem se odjednom pokrenuo. Da nije bilo toga, socijalna radnica ili Valerija mogle su je samo odvesti k sebi doma da joj presvuku pelenu, da je nahrane i ušuškaju u krevetu.
Što je najvažnije za ministarstvo?
A sada za Ministarstvo najvažnije: s kojim je pravom Kanđera digla javnu galamu? Je li to smjela? Je li joj dopušteno? I je li to bilo potrebno?
U tom dijelu, šefica njenog područnog ureda Valentina Vuksan Perović od nje se potpuno ogradila.
”Kolegici Kanđera nisam dala suglasnost ni za istup na Facebooku, ni u medijima”, napisala je u svom očitovanju za upravni nadzor Vuksan Perović. ”Dapače, suglasnost sam joj jasno i nedvosmisleno usmeno uskratila pri čemu joj je objašnjeno da njezin kontakt s medijima nije ni potreban, niti je u datom momentu primjeren. Kolegica je u godinu dana, otkako sam ja v.d., u barem dva navrata dobila suglasnost za suradnju s medijima. Stoga vjerujem da joj je bilo poznato da je kontakt s medijima moguće ostvariti isključivo uz odobrenje”.
I Valerija Kanđera je pismeno potvrdila nadzornicima da odobrenje nije zatražila nego je svoju šeficu samo obavijestila. Nije jer (”kao dugogodišnja stručna radnica u sustavu socijalne skrbi, koja radi na dobrobiti djece i drugih ranjivih skupina”) smatra da je njena dužnost javno upozoriti na problem. A je li trebala, lako ćemo procijeniti sami.