U sirijskom kampu iz pakla rađa se nova generacija terorista, predvodi ih 14-godišnjak kojeg zovu ISIL-ovim emirom: 'Ovdje ga se svi boje'

Svi se boje krupnog tinejdžera odjevenog u crno

Upravitelj logora Roj, Rashid Omar, opisao je dječaka kao “emira Islamske države u kampu”. “Ovdje se svi boje njega i njegova zamjenika. Premlaćuju žene zbog nepoštivanja njegovih naredbi. Prijeti im se smrću ako prijave napade. Kad god ga pokušamo tražiti, druga se djeca počnu dizati protiv nas. Puno je tinejdžera s njim u ovom kampu”, rekao je Omar.

Pet godina nakon što su kurdski borci Sirijskih demokratskih snaga (SDF) porazili posljednje pripadnike Islamske države u Baghouzu, slanje žena i tinejdžera u dva izbjeglička logora samo je intenziviralo strah i probleme koje su imali u samozvanom kalifatu.

Današnji tinejdžeri, koji nisu imali drugog izbora od toga da ih roditelji dovedu u Siriju, sada žive iza žice, izloženi radikalnim doktrinama ISIL-a, bez nade u bolju budućnost. Nepopustljivost zemalja, među kojima je i Velika Britanija, prema inicijativama da vrate svoje državljane iz Sirije ukorijenila je probleme, a redoviti napadi turskih bespilotnih letjelica i mlažnjaka samo su ih dodatno povećali.

Stanje u logoru postaje sve gore

Logor Roj, u kojem je 2600 zatočenika, od kojih je 1673 mlađe od 18 godina, nekoć se smatrao oglednim zatočeničkim objektom, barem u usporedbi s divljačkim logorom al-Hawl. No, stanje se konstantno pogoršava.

Prvi put su tijekom pretraga kampa pronađeni noževi i improvizirana oprema za varenje. Više od 95 posto žena, koje dolaze iz 55 zemalja, odlučilo je ponovno nositi nikab ili su na to prisiljene. Prekinuta je opskrba vodom i strujom, a kako je rastao broj napada turskih bespilotnih letjelica, paralelno se stvarala i buntovna atmosfera prema stražarima.

“Čini se kao da smo ovdje pod svojevrsnom opsadom. Turski napadi pogodili su našu infrastrukturu, pa zbog toga sada u kampu nedostaje vode, goriva i struje. Kako su se uvjeti pogoršavali, žene u kampu su počele djelovati kao jedna zajednička skupina. One čuju tursko bombardiranje i osjećaju se osnažene time. Kada vide mene i moje osoblje, povlače prste preko grla. Postale su organiziranije i sve moćnije”, kaže Omar.

Turski napadi srozali sigurnost u logorima

Optužujući SDF pod vodstvom Kurda za sudjelovanje u napadima koje je izvršila Kurdistanska radnička stranka (PKK) protiv turskih institucija i vojnih položaja u Iraku, Turska je od listopada prošle godine izvela nekoliko valova zračnih napada u sjeveroistočnoj Siriji. Među metama bili su časnici SDF-a i sigurnosno osoblje Asayisha, kao i vodotornjevi, silosi za žito, rafinerije nafte i plina, cjevovodi te elektrane.

SDF, koji je i dalje vodeća snaga u borbi protiv Islamske države u Siriji, zanijekao je bilo kakvu umiješanost u nedavne napade PKK-a. U međuvremenu su turski napadi ozbiljno utjecali na životne uvjete i sigurnost u logorima.

Zalihe su na niskim razinama

Zalihe vode su na niskim razinama. Roj sada ovisi o dvama bunarima unutar kruga logora za većinu svojih potreba. Napadi dronova prekinuli su opskrbu električnom energijom, pa se voda mora pumpati s pomoću generatora. Također, cijene goriva skočile su nakon napada na rafinerije.

Tijekom jednog vala napada prošle zime, žene iz logora uzvratile su na napade paljenjem vatre duž ograde logora. U cijeloj zbrci uspjele su pobjeći dvije obitelji iz Tunisa, koje nisu ponovno uhvatili.

Ponovno jačanje utjecaja Islamske države dovelo je i do propadanja sigurnosnih uvjeta. Grupe lojalista ISIL-a, koje su nedavno stigle u logor Roj nakon što su preseljene iz Al-Hawla, pooštrile su pravila odijevanja i ponašanja.

Upravitelj: ‘Ipak nisu svi radikalizirani’

Premda mladi usvajaju nova pravila ponašanja i odijevanja, voditelj logora Omar kaže da “nije svaki tinejdžer ovdje radikaliziran”. “No, sve je teže spriječiti utjecaj onih koji jesu. U ovom kampu smatrate se muškarcem s navršenih 13 godina. Svaki put kad pokušamo odvojiti tinejdžere od radikalnih majki u rehabilitacijske centre, UN-ove agencije nas kritiziraju zbog kršenja prava. A što bismo trebali učiniti?”, nastavlja Omar.

Vjeruje se da je u logoru Roj zatočeno između 20 i 25 britanskih obitelji, kao i do 40 britanske djece. Premda Britanija financira logore i zatvore u Siriji, zaostaje za SAD-om i drugim europskim državama u repatrijaciji svojih žena i djece.

Francuska, Belgija, Njemačka i Nizozemska, čiji državljani čine više od polovice europskih državljana koji su putovali u Siriju kako bi se pridružili Islamskoj državi, vratile su od 2019. godine 319 djece i 113 žena. Mnogi od njih su pri povratku u svoje zemlje bili procesuirani za teroristička djela, ali su u zatvoru imali nadzirani pristup svojoj djeci.

U logoru je i najpoznatija britanska zatvorenica

S druge strane, Ujedinjeno Kraljevstvo je, osim malog broja tajnih repatrijacija, imalo politiku oduzimanja državljanstva kako bi ostavilo žene i njihovu djecu u sirijskim zatočeničkim kampovima. Tako su od 2019. samo dvije Britanke i nekolicina djece, za koje se vjeruje da ih ima desetak, vraćeni iz sirijskih kampova.

Najpoznatiju britansku zatvorenicu u logoru Roj, Shamimu Begum, koja je otišla u Siriju s 15 godina i prošlog mjeseca izgubila žalbu na oduzimanje državljanstva iz sigurnosnih razloga, tamošnje vlasti smatraju uzornom zatočenicom. “Ona je jedna od rijetkih koja je odbila nositi nikab. U ovdašnjim okolnostima, s obzirom na naše poteškoće u zaštiti žena, to je hrabra odluka”, kaže Omar.

Amerikanci i SDF ‘počistili’ logor Al-Hawl

U nedostatku repatrijacije, ili bilo kakvog drugog dugoročnog rješenja za probleme koje predstavljaju dva glavna zatočenička logora u sjevernoj Siriji, iza žice se rađa nova generacija. Premda su u logoru Roj zabilježene samo dvije nove trudnoće, u Al-Hawlu, domu za 30.000 djece mlađe od 18 godina i 12.000 žena povezanih s ISIS-om iz 44 zemlje, stopa nataliteta brzo raste kako dječaci postižu spolnu zrelost.

“U sirijskom i iračkom dijelu kampa svaki mjesec imamo u prosjeku između 40 i 60 novorođenih”, rekao je direktor Al-Hawla, Havel Jinan Hannan za The Times. Za razliku od logora Roj, sigurnosna situacija u Al-Hawlu, gdje je od 2019. godine zabilježeno više od 180 ubojstava, dramatično se poboljšala prošle godine nakon što su koalicija predvođena SAD-om i snage SDF-a provele niz racija. Otkrili su jurišne puške, mitraljeze, eksploziv, raketne bacače, pištolje i noževe.

Od prosinca 2022. godine kada su dvjema egipatskim tinejdžericama prerezani vratovi, vjerojatno zbog nepoštivanja kodeksa ponašanja i odijevanja Islamske države, nisu prijavljena nikakva nova ubojstva. Međutim, ISIL zatočenike u Al-Hawlu i oko 10.000 muškaraca koji se drže u zatvorima diljem Sirije smatra “strateškim izvorom resursa”. Zbog toga su i proveli nekoliko akcija krijumčarenja zapovjednika ISIL-a u kampove.

Kaos bi se mogao vratiti u Al-Hawl

U siječnju ove godine koalicijske snage i SDF stjerale su u kut sirijskog emira ISIL-a, koji je dvije godine ranije uspio ući u Al-Hawl kako bi restrukturirao tamošnju organizaciju terorističke skupine. Emir je aktivirao samoubilački pojas kako ne bi bio zarobljen. “Mislimo da je bio u kampu dvije godine, ali je izbjegavao svaki naš pokušaj da ga uhvatimo, sve dok koalicija nije donijela posebnu opremu da ga prati unutar Al-Hawla. Bez potpore koalicije ovdje bi bio kaos”, rekao je Hannan.

No, kaos bi se mogao vratiti. Uoči izbora u Turskoj kasnije ovog mjeseca, predsjednik Recep Tayyip Erdogan ponovno je prijetio daljnjim kopnenim operacijama u Siriji protiv SDF-a. Posljednji put kada je Turska poslala trupe i sirijske pobunjeničke milicije da napadnu teritorij SDF-a 2019. godine, stotine stranih žena povezanih s ISIS-om iskoristile su zbrku i pobjegle iz zatočeničkog kampa u Ain Issi. Neke od njih pobjegle su u pobunjenički teritorij u Idlib i nestale. Druge su isplivale u europskim zemljama, poput Francuske i Irske.

Stražari i zatvorenici logora sada strahuju od nove turske kopnene ofenzive. “Do zadnje runde turskog bombardiranja bilo nam je dobro. Imali smo kontrolu. Ali sada žene čuju kako nas napadaju, pa misle da imaju nekakvog saveznika iza sebe. Osjećaju da se stvara prilika za bijeg, pa se sve više ponašaju onako kako žele. Kažu mi: ‘Danas smo zatvorenici u logoru kojim ti upravljaš. Sutra ćete biti zatvorenici u logoru kojim ćemo mi upravljati'”, zaključuje Omar.