Kako to da se Palestinci u Gazi naprosto ne pobune protiv Hamasa? Analitičar objašnjava zašto je takav ustanak nemoguć
Može li goloruki narod zbaciti do zuba naoružane teroriste?
Nepunih tjedan dana nakon strašnog masakra koji je Hamas počinio 7. listopada nad izraelskim civilima, ubivši oko 1400 ljudi i uzevši više od 200 taoca, izraelski predsjednik Isaac Herzog dao je kratak intervju za britansku televiziju ITV News. U tom intervjuu Herzog je iznio zanimljivu tvrdnju. Tijekom nekoliko krvavih tjedana koji su uslijedili, tu su tezu ponovili mnogi koji su se u bizarnoj navijačkoj podjeli izazvanoj ratom u Gazi odlučili za izraelsku stranu.
“Cijela nacija je odgovorna”, ustvrdio je predsjednik Herzog, komentirajući optužbe da u zračnim i raketnim napadima Izraelskih obrambenih snaga (IDF) ginu brojni nevini Palestinci. “Nije istinita ta retorika da civili nisu svjesni, nisu uključeni (u to što Hamas radi op.a.). Apsolutno nije istina”, nastavio je Herzog, zaključivši bijesni ispad konstatacijom koju su potom usvojili mnogi simpatizeri njegove zemlje: “Mogli su ustati, mogli su se boriti protiv tog zlog režima koji je preuzeo Gazu u državnom udaru.”
Jeziva prijetnja ministra baštine
Odgovor na tezu izraelskog predsjednika ponudio je Aparisim “Bobby” Ghosh, američki novinar rođen i odrastao u Iraku. Taj bivši urednik magazina Time i analitičar zadužen je za međunarodnu politiku u redakciji Bloomberga, a radnim i životnim iskustvom kvalificiran da prosudi o političkom raspoloženju Palestinaca. U kolumni napisanoj za Bloomberg objasnio je zbog čega se Hamas tijekom 17 godina vladavine nad Pojasom Gaze nije suočio s ozbiljnim otporom stanovnika tog teritorija.
Ghosh je analizu započeo podsjetivši da Isaac Herzog jest, ili barem je bio, dio liberalne struje na izraelskoj političkoj sceni. Taj bivši čelnik Laburističke stranke neuspješno se natjecao protiv desničarskog premijera Benjamina Netanyahua na parlamentarnim izborima 2015. godine. Godine 2021. izabran je na uglavnom ceremonijalnu predsjedničku dužnost, ulogu koja od njega zahtijeva da djeluje kao poslovični moralni kompas izraelskog društva.
Izjava koju je dao za ITV News sugerira da je stravični teroristički napad Hamasa ozbiljno pomaknuo taj kompas u smjeru nacionalističkog ekstremizma. Dojam da je izraelska politička scena kolektivno skrenula udesno dodatno pojačavaju istupi drugih visokih dužnosnika. Možda najekstremniji primjer svaljivanja kolektivne krivnje na sve stanovnike Gaze za grozni teroristički napad Hamasa nedavni je istup Amihaia Eliyahua, ministra baštine u Netanyahuovoj vladi. Eliyahu je javno sugerirao kako je nuklearni napad na Pojas Gaze jedna od opcija za dovršavanje rata, i to nakon što je izjavio da “u Gazi nema ne-boraca”.
Kako je Hamas preuzeo Gazu
Nastojeći objasniti zbog čega narod nije ustao protiv Hamasa, analitičar Bloomberga podsjeća na okolnosti pod kojima je ta teroristička organizacija došla na vlast u Pojasu Gaze. Hamas je pobijedio na posljednjim izborima koji su održani u Gazi i na Zapadnoj obali 2006. godine. Tada je međunarodna, ali i palestinska javnost, Hamas još uvijek doživljavala uglavnom kao radikalni ogranak islamističkog, panarapskog političkog pokreta Muslimanskog bratstva.
Glavna privlačnost Hamasa za birače u Gazi bila je činjenica da je ta organizacija predstavljala alternativu Fatahu, političkoj stranci (ili nečem najbližem tome što postoji u tom dijelu arapskog svijeta) koja upravlja Palestinskim Autonomnim Područjima. Hamasova izborna kampanja uvelike se temeljila na ukazivanju na problem korupcije, što je imalo odjeka među biračima ogorčenim nesposobnošću i potkupljivošću Fatahovih dužnosnika.
Fatah je osporio rezultate izbora, što je dovelo do oštrih, krvavih sukoba dviju velikih palestinskih političkih organizacija. Kada se prašina slegla 2007., Fatah je zadržao kontrolu nad Zapadnom obalom, ali Hamas je preuzeo vlast u Gazi.
Brutalan teror nad stanovnicima Pojasa
Hamasu nije trebalo dugo da pokaže kako je podložan korupciji i nesposoban jednako kao i Fatah, pa je nepokolebljivo protivljenje postojanju Izraela ostalo jedina čvrsta točka u programu ovog radikalnog pokreta. Taj je cilj potvrđen u revidiranoj Povelji Hamasa iz 2017., u kojoj je kao krajnji cilj djelovanja pokreta navedeno uništenje Izraela.
Borci Hamasa koje je naoružao i obučio Iran čitavo su se vrijeme između preuzimanja vlasti u Gazi i posljednjeg velikog terorističkog napada u listopadu sukobljavali s IDF-om. Naravno, svaki takav sukob značio je nova razaranja u Gazi. U međuvremenu je sustavnim eliminiranjem svake opozicije Hamas učvrstio kontrolu nad tim teritorijem.
Hamas i danas održava veliku mrežu špijuna i doušnika, te ima neupitni monopol nad nasiljem u Gazi (ne računajući tu vanjsko, izraelsko nasilje). Organizacije za ljudska prava poput Amnesty Internationala više su puta podigle uzbunu zbog “brutalne kampanje otmica, mučenja i nezakonitih ubojstava” koju Hamas vodi protiv Palestinaca. No, žrtve su uvijek bile okrivljene da su u dosluhu s Izraelom, a Hamasov autoritet nije pretrpio veliku štetu.
Bi li glasali protiv Hamasa?
Što su snažnija izraelska ograničenja putovanja i trgovine izolirala Gazu od ostatka svijeta, to je čvršća postajala i kontrola Hamasa nad gospodarstvom tog teritorija. Teroristička organizacija tako je na kraju postala najveći poslodavac i glavni izvor bilo kakvog dohotka za većinu Palestinaca. Naime, Hamas odlučuje o tome kako će se inozemna pomoć dijeliti, a njegovi čelnici izvlače velike iznose te pomoći i preusmjeravaju ih u međunarodni portfelj ulaganja. Naravno, naoružani i organizirani Hamasovci pritom se okrutno obračunavaju sa stanovnicima Gaze koji se žale na ekonomske poteškoće i korupciju.
Ismail Haniyeh, koji se nalazi na čelu političkog krila skupine, tvrdi da akcije Hamasa predstavljaju sve stanovnike Gaze. Ali nakon 17 godina vladavine Hamasa, stanovnici Gaze imaju malo političkih prava ili građanskih sloboda, podsjeća Bloombergov analitičar. Velika većina njih bila je premlada da bi sudjelovala na posljednjim održanim izborima, onima 2006. Nitko od njih nije imao priliku glasati protiv Hamasa. A da im se pruži prilika, bi li?
Kako ustati protiv teško naoružanih terorista?
Na to bi pitanje bilo moguće odgovoriti samo kada bi bili organizirani slobodni i pošteni izbori. U mjeri u kojoj je moguće vjerovati anketnim ispitivanjima mišljenja stanovništva koje živi u strahu, postoje neki dokazi da bi stanovnici Gaze voljeli da Hamas nestane. Nedavno istraživanje Washingtonskog instituta pokazalo je kako velika većina njih želi da Gazom upravlja vlada koja vodi Zapadnu obalu, koju predvodi Fatah.
Gosh rezultate tog istraživanja smatra izvanrednima, s obzirom na to da je vodstvo Fataha još dublje ogrezlo u korupciju i nepotizam otkad je zadnji put imalo bilo kakvu vlast nad Gazom. Spremnost da se pomire i s tako kvarnom vlašću samo kako bi se riješili Hamasa pokazuje prave osjećaje stanovnika Gaze prema terorističkoj skupini.
Ali može li se od njih tražiti da ustanu protiv Hamasa? To znači zahtijevati da na kocku stave živote i sredstva za egzistenciju kako bi se suočili s terorističkom skupinom koja je opetovano pokazala spremnost na pokolje ne samo Izraelaca, nego i Palestinaca. Sve dok se Hamas može osloniti na regionalnu silu, Iran, kao saveznika i izvor opskrbe oružjem, svijet nema pravo od stanovnika Gaze očekivati preuzimanje takvog rizika, zaključuje svoju analizu Bobby Ghosh.