Zbog ekstremnog vremena već trpimo goleme štete. A Vladin specijalni organ za klimatske promjene kao da ne postoji
Premijer je nedavno ustvrdio da su klimatske promjene možda najveća prijetnja našem načinu života
Sredinom srpnja, dan nakon što je dijelove Hrvatske zahvatilo nezapamćeno olujno nevrijeme, premijer Andrej Plenković ustvrdio je da su klimatske promjene možda najveća prijetnja našem načinu života i da će zato biti dio svih Vladinih politika.
„Nažalost, morat ćemo se naviknuti da bi se ekstremni fenomeni, poput velikih poplava (…) od sada mogli događati u puno kraćim vremenskim intervalima, a bit će i sve veći troškovi sanacije šteta. Stoga ćemo se nastavljati pripremati i jačati svoju otpornost na ekstremne fenomene“, govorio je premijer i na sjednici Vlade.
Godinama se ne sastaju
S obzirom na upozoravajuće poruke premijera, sretna je okolnost da Vlada ima posebno povjerenstvo, osnovano s ciljem da koordinira nacionalne mjere za borbu protiv klimatskih promjena. Nezgodna je, međutim, činjenica da se rečeno povjerenstvo nije sastalo godinama.
Putem Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI), od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja tražili smo popis sjednica tog tijela. Potvrđeno nam je da se između 1. siječnja 2021. i 15. kolovoza 2023. „nisu održavale predmetne sjednice Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama“, kako glasi njegov službeni naziv.
Institucije koje ne postoje
U ljeto 2021., kada su međunarodni znanstvenici objavili dramatično izvješće o klimatskoj budućnosti čovječanstva, sastanaka povjerenstva nije bilo. Niti lani, kada su, primjerice, Europu pogodile najgore suše u posljednjih nekoliko desetljeća. Ili, recimo, ovoga proljeća kada su klimatolozi poslali „posljednje upozorenje za čovječanstvo“. Zbog čega se cijelo to vrijeme Povjerenstvo nije sastajalo i kada je uopće održan posljednji sastanak, iz Ministarstva nam nisu odgovorili.
I sam sastav tog Povjerenstva, međutim, daje naslutiti da je njegov rad godinama blokiran: još uvijek je na snazi ista odluka o osnivanju iz siječnja 2018., iako su neka državna tijela, čiji predstavnici sjede (ili bi trebali sjediti) u tom povjerenstvu, u međuvremenu prestala postojati. Na primjer, nema više Ministarstva zaštite okoliša i energetike čija je čelna osoba – dakle, ministar – predsjednik Povjerenstva. Nema ni, recimo, ministarstva za demografiju.
Otišli na druge poslove
Dapače, neki od ljudi navedeni u odluci o osnivanju, koliko smo uspjeli provjeriti, više ne rade u institucijama koje bi trebali predstavljati. Dobro upućeni izvori, pak, tvrde da se proteklih godina u nekoliko navrata pokušalo imenovati nove članove tog tijela, ali zbog različitih birokratskih prepreka ti su pokušaji propali. Iz resora ministra Davora Filipovića nisu nam odgovorili zašto odluka o osnivanju Povjerenstva nije izmijenjena u skladu s novim ustrojem državne uprave.
Kada je u srpnju, nakon silovitog nevremena, obišao Bundek, premijer Plenković je podsjetio da je Vlada „osnovala Vijeće za održivi razvoj, da što više osvijestimo problem klimatskih promjena“. Sjednica tog Nacionalnog vijeća održana je u lipnju.
U njemu sjede premijer i ministri, uz još neke čelnike državnih institucija. No, svrha mu je šira od borbe protiv klimatskih promjena jer uključuje UN-ove ciljeve održivog razvoja što podrazumijeva i, primjerice, suzbijanje siromaštva, osnaživanje žena, smanjivanje nejednakosti i slično.
Alarmantna slika
S druge strane, Povjerenstvo i njegova uloga spomenuti su u ključnom Vladinom dokumentu o klimatskim promjenama, Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. Dokument, koji je donijela prva Plenkovićeva Vlada, oslikava prilično alarmantnu sliku: predviđa, među ostalim, više sušnih razdoblja i toplinskih valova, veću učestalost šumskih požara, smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura, utjecaj na turizam…
Također, podsjeća na goleme financijske štete koje Hrvatska trpi zbog ekstremnog vremena: prema Vladinoj strategiji, donesenoj prije tri godine, iznos ukupno prijavljenih šteta u razdoblju od 2013. do 2018. godine bio je oko 1,8 milijardi eura, odnosno oko 295 milijuna eura godišnje.
Čekali EU fondove
„Budući je problematika klimatskih promjena područje međusektorske naravi, potrebno je osigurati odgovarajuću međusektorsku koordinaciju“, piše u dokumentu, koji upravo tu vidi ulogu Vladinog Povjerenstva koje bi moglo preuzeti i ulogu „u definiranju okvira za praćenje provedbe Strategije prilagodbe i akcijskih planova“. No, ni akcijskog plana još nema: taj dokument, za koji je resorno Ministarstvo procjenjivalo da će biti donesen do kraja 2022., tek nastaje.
U ljeto prošle godine iz Ministarstva gospodarstva objašnjavali su da akcijski plan kasni – Strategija je donesena još 2020. – jer se čeka završetak programiranja EU fondova. Trebalo je, dakle, najprije odlučiti u koje će se sve mjere i investicije usmjeriti europska sredstva, koja su dijelom namijenjena upravo za ostvarenje klimatskih ciljeva Europske unije.
Akcijski plan još pišu
Proces programiranja EU fondova u međuvremenu je završen, ali ne i akcijski plan. Kad smo, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, od Ministarstva zatražili da nam ga pošalju, naš zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je „tražena informacija u izradi“. Drugim riječima, akcijski plan još uvijek pišu.
Prije godinu dana, kada smo se oko iste teme obratili Ministarstvu, odgovorili su nam, pak, da resori već imaju obveze koje proizlaze iz Strategije i iz važećih zakona te da rad na akcijskom planu „ne odgađa provedbu mjera“ jer su svi resori dužni u svoje strateške i planske dokumente prenijeti i aktivnosti prilagodbe klimatskim promjenama. No, da se mjere mogu jednako dobro provoditi i bez akcijskog plana, onda bi jedino logično pitanje bilo zašto se troši vrijeme na njegovo pisanje.