Bez ovih rakova ne bismo znali jesu li nam lijekovi sigurni ili ne. Nažalost, populacija im je sve manja
Spoj u njihovoj krvi detektira opasne endotoksine u lijekovima
Svakoga proljeća, vođeni punim mjesecom, stotine tisuća potkovastih rakova penje se na plaže diljem američkog srednjeg Atlantika i polaže svoja jaja. Za gladne ptice to je pravo obilje, a za farmaceutske kompanije ovi rakovi su presudan resurs za utvrđivanje jesu li ljudski lijekovi sigurni za korištenje.
Mliječno plava krv ovih životinja pruža jedini poznati izvor limulus amebocit lizata (LAL), tvari koja otkriva kontaminaciju lijekova endotoksinom. Naime, ako se i malene količine endotoksina, vrste bakterijskog toksina, nađu u cjepivima, lijekovima za injektiranje ili drugim sterilnim stvarima poput umjetnog koljena ili kukova, rezultati mogu biti smrtonosni, piše National Geographic.
Rakova je sve manje
Sve se farmaceutske tvrtke oslanjaju na ove rakove. Svake godine zakupe pola milijuna atlantskih rakova, uzmu im krv i vrate ih u ocean, nakon čega mnogi rakovi uginu. Ova praksa u kombinaciji s pretjeranim izlovom za mamce u ribolovu, uzrokovala je pad ove vrste u regiji.
Biolozi procjenjuju da je 1990. godine na svijet dolazilo 1,24 milijuna rakova. Do 2002. godine taj se broj smanjio na 333.500. Posljednjih godina održava se sličan broj. Hvatanje rakova i vađenje njihove krvi zahtijeva mnogo vremena, a LAL košta 60 tisuća dolara po galonu. U Europi je od 2016. godine odobrena alternativa lizatu, rekombinirajući faktor C, rFC, a nekolicina američkih tvrtki ga je isto počela koristiti.
American Pharmacopeia odbila je staviti rFC na ravnopravnu razinu sa lizatom rakova tvrdeći da mu sigurnost još nije dokazana. Od srpnja, švicarska kompanija Lonza će započeti proizvodnju cjepiva za COVID-19 za klinička ispitivanja na ljudima, ali će morati koristiti lizate ako ga žele plasirati u Americi.
Sličniji su paucima nego rakovima
Ljudsko zdravlje i sigurnost su najvažniji, ali se strahuje da bi bez korištenja rFC ili alternativa, preveliko iskorištavanje potkovastih rakova moglo ugroziti rakove i morske ekosustave koji o njima ovise. Tvrtka Lonza kaže da im za testiranje COVID-19 neće trebati više lizata nego što tri američke tvrtke proizvedu u danu.
Ovo ne bi trebalo predstavljati opterećenje za populaciju rakova i ekosustav, kažu. Nepromijenjeni gotovo stotinama milijuna godina, potkovasti rakovi imaju neke neobične osobine. Više su povezani sa škorpionima i paucima nego rakovima. Imaju devet očiju, dva složena oka i sedam jednostavnih.
Znanstvenik Fred Bang je 1956.godine primijetio još jednu neobičnu karakteristiku. Kada krv rakova komunicira s endotoksinom, stanice zvane amebociti se zgrušaju i stvori se čvrsta masa. Bang je shvatio da su amebociti dio drevnog imunološkog sustava rakova i mogu otkriti smrtonosne bakterije u nizu lijekova koji su predviđeni da ulaze u krvotok ljudi.
Krive procjene utjecaja na rakove
Limulus amebocit lizat 1977. godine odobren je za testiranje lijekova, cjepiva i umjetnih zglobova. Farmaceutske kompanije, duž američke istočne obale, vade krv rakova iz vene u blizini srca i zatim vraćaju životinjice u more. Plavu krv imaju zbog bakra u njihovim proteinima koji prenose kisik.
U osamdesetim i devedesetim godinama proces se činio održivim i tvrdilo se da ugiba tek 3 posto rakova. Ali početkom 2000.godine slika se počela mijenjati. Pokazalo se da umre čak 30 posto rakova, 10 puta više od prve procjene. Ove drevne životinje žive u oceanu tijekom cijele godine, a jednom godišnje izlaze na obalu da bi odložili jaja.
Mnoge vrste ovise o rakovima
Konzervatori prate utjecaj na vrste koje se oslanjaju na jajašca kao vitalni izvor hrane. Broj riba, prugastog brancina i iverka pao je zbog manjeg broja rakovih jajašaca. I jedna vrsta gmazova također ovisi o ovim jajašcima. I ptice, crveni čvorovi i rudasti kamenac zaustavljaju se u zaljevu Delaware na svom dugome letu, a savršeno gorivo za dalji put su im jaja ovih rakova.
Tijekom boravka u zaljevu gotovo udvostruče težinu hraneći se jajima da bi se pripremili na dug let do Čilea. Iscrpljivanje potkovičastih rakova može imati katastrofalne posljedice na ekosustav, upozoravaju ekolozi