Brojni sisavci svijetle u mraku pod ultraljubičastim svjetlom, i ljudima svijetle zubi

Za sada je sposobnost fluorescencije utvrđena kod 125 vrsta sisavaca

A female polar bear walks between rocks to find something to eat along the shoreline of the Hudson Bay near Churchill on August 5, 2022. (Photo by Olivier MORIN / AFP)
FOTO: AFP

Prema studiji, objavljenoj prošloga tjedna u časopisu Royal Society Open Science, više sisavaca svijetli u mraku pod ultraljubičastim svjetlom nego što se prije mislilo. Istražujući muzejske primjerke, tim australskih znanstvenika, dokumentirao je sposobnost fluorescencije kod 125 vrsta sisavaca.

Znanstvenici nisu sigurni služi li sposobnost fluorescencije evolucijskoj svrsi. Fluorescencija je zabilježena kod niza životinja, uključujući neke koralje, paukove, ribe, vodozemce, gmazove i ptice. Ali kod sisavaca se to svojstvo prije primijetilo tek kod malog broja, piše The Guardian.

Najviše je zablistao polarni medvjed

Fluorescentni organizmi sadrže kemijske tvari koje apsorbiraju ultraljubičasto svjetlo kratke valne duljine koje ljudsko oko ne vidi i emitiraju vidljivu svjetlost duže valne duljine koja se vidi kao šareni sjaj. Takve kemikalije nađene su u zubima, kostima, pandžama, krznu, perju i koži životinja. Ljudi, kao i svi sisavci imaju fluorescentne zube.

Bijelo i krzno svijetle boje kod većine proučavanih vrsta bilo je fluorescentno, a i gola koža te pandže svijetlile su kod mnogih sisavaca. Najviše su zablistala blijedožuta stvorenja poput polarnih medvjeda, južne tobolčarske krtice i albino valabija. Patuljasti dupin imao je svjetleće zube, ali nije pokazao fluorescenciju na vanjskoj strani tijela.

Intenzivnije u kopnenih sisavaca

Svojstvo je bilo intenzivnije kod sisavaca koji žive na kopnu, pod zemljom ili na drveću, iako je fluorescencija zabilježena i kod vodenih i letećih sisavaca.

Fluorescencija je osobito raširena kod noćnih sisavaca pa znanstvenici teoretiziraju da možda putem nje komuniciraju noću. Moguće je da se tako prepoznaju unutar vlastite vrste.

Za neke sisavce ova teorija ne vrijedi. Južna toboličarska krtica ima fluorescentno krzno, ali vrsta je slijepa, piše The Guardian. Čini se da je za većinu sisavaca, a možda i za sve, sposobnost fluorescencije samo nuspojava kemikalija prisutnih u dlaci i koži, a nije evolucijska prilagodba, smatraju neki stručnjaci.