Dječak Zlatko nema novca za izlet, naočale ni bicikl. On, uz 170 siromašne djece, treba našu pomoć

Obitelj ovog dječaka – dat ćemo mu ime Zlatko – živi od socijalne pomoći. On i njegova braća nikad ne idu s razredom na izlete jer za to treba nešto platiti. Ne slave rođendane jer roditelji ni najskromnijom zakuskom ne mogu počastiti njihove prijatelje. Zlatko i druga djeca u ovoj obitelji oskudijevaju u svemu.

Nemaju kompjuter ni mobitele, problem su odjeća i obuća, problem je sve. Zlatko treba nove naočale za vid. Nosi staru školsku torbu. Uči u sobi bez najosnovnijih uvjeta za rad. San mu je da ima bicikl jer bi mu to olakšalo put do 10 kilometara udaljenog gradića gdje ide u školu i na trening.

Zlatko i još 170 drugih dječaka i djevojčica kandidati su za stipendije zaklade ‘Solidarna’, odnosno njihovog Fonda Desa i Jerko Baković, koje će djeca koja ih dobiju primati od rujna pa sve do kraja njihovog školovanja. Novac za ovu akciju osigurava se novčanim prilozima građana, tvrtki i organizacija, a uz Solidarnu je i veliki donator poslovni čovjek iz Zagreba koji želi ostati anoniman, a koji će na svaku doniranu svotu za pomoć siromašnoj djeci uplatiti još toliko do ukupnog iznosa od 40.000 eura.

Novac od prodanog stana dala Solidarnoj

Volonteri Solidarne su žalosni jer neće moći preuzeti brigu o svima koji su kandidirani nego samo o njih 30, za više vjerojatno neće biti sredstava. A kažu da su podršku zaslužila baš sva prijavljena djeca. Kroz ovu akciju ”Solidarno s ciljem” sada će se po drugi put financirati skupina od 30 djevojčica i dječaka slabog imovinskog stanja – u Solidarnoj ih zovu svojim ”razredom” – kojima će pomagati sve dok maturiraju.

Projekt je pokrenut 2018. godine, kada je gospođa Desa Baković prodala svoj stan i 600.000 kuna poklonila Solidarnoj za školovanje đaka koji teško žive, pogotovo onih iz nerazvijenih dijelova Hrvatske. Od tridesetoro koji su tada dobili stipendije, još ih se školuje sedam. Jedna od tadašnjih stipendistica bila je djevojčica Severina Lajtman, koja je u međuvremenu maturirala u Privatnoj umjetničkoj gimnaziji, sada studira na Filozofskom fakultetu, a sprema se i za upis na Akademiju dramskih umjetnosti.

Do imena djece koja trebaju pomoć Solidarna je i prvi put i sada došla preko centara za socijalnu skrb, škola i domova, koje su molili da im predlože učenike kojima je su stipendije najpotrebnije.

Djeca žive u bezizlaznim situacijama

Tih 170 aplikacija koje su im stigle, tužnije su jedna od druge jer pokazuju u kakvim bezizlaznim situacijama žive mnoga djeca u našoj zemlji. U Solidarnoj su Telegramu prepričali prijave s tim strašnim pričama, a ovo su samo neke od njih u kojima djecu predstavljamo s izmijenjenim imenima.

Ljerka je završila u dječjem domu u jednom mjestu na moru zajedno sa svojom sestrom blizankom kad su imale godinu i pol, a sa šest godina premještene su u udomiteljsku obitelj. Zbog sumnje da su u udomiteljskoj obitelji zlostavljane, u travnju ove godine sele ih na drugo mjesto. Otac djevojčica proveo je veći dio života u zatvoru kao počinitelj kaznenih djela nasilja u obitelji u stanju pijanstva i nasilja nad službenim osobama i udomiteljima, a sada živi u inozemstvu. Majka je zbog ozbiljnih mentalnih teškoća smještena u ustanovu socijalne skrbi gdje je 2020. godine umrla.

Usprkos mnogim traumama koje je doživjela, Ljerka je dobra učenica i sportašica koja redovito ide na natjecanja. ”Vaša vrijedna stipendija”, pišu Solidarnoj predlagači, ”bila bi joj važna podrška.”

Đurđica i mama žive samo od doplatka

Ivanka je prije pola godine, zajedno s mlađom sestrom i dva mlađa brata, hitno izdvojena iz obitelji i smještena u ustanovu. ”Živjela je u hladnoj kući i higijenski nedopustivim uvjetima, neadekvatno odjevena, često bez hrane i bez nadzora odrasle osobe. Iako je i sama još dijete, morala je brzo odrasti te je kao najstarija vodila brigu o mlađoj djeci. Njezino psihičko i fizičko zdravlje bilo je potpuno zanemareno i njezina sigurnost ugrožena.”

Jasnina majka dugo je bolesna i nesposobna za rad. Žive od socijalne pomoći, uvijek u stisci za stanarinu i režije, hranu i sve drugo. Ni odjeće i obuće ne bi bilo da nema humanitarne pomoći, kao ni školskih udžbenika. ”Normalne razvojne potrebe za kulturom i zabavom za ovu su djevojku luksuz, a u to spada čak i iskaznica gradske knjižnice iako Jasna voli čitati.” Prije dvije godine ovrhom su deložirane iz stana koji je majka dobila u nasljeđe jer nije imala odakle plaćati zajedničku pričuvu. Otac ne želi nikakav kontakt s njima, ne sudjeluje ni u odgoju kćeri, niti plaća alimentaciju.

Đurđica i njena mama žive same od dječjeg doplatka, pomaže im djed od svoje mirovine i pazi se na svaki novčić. Majka se morala ispričavati u školi jer nije imala dati dva eura za razredno slikanje dok ne stigne dječji doplatak. ”Đurđica je draga, topla, pričljiva, uredna i osjećajna i to malo što ima rado dijeli s drugima”.

Sanja doživljava nasilje od vršnjaka

Antun je do 2019. godine živio s majkom, ocem, bratom i sestrom u potkrovlju djedove i bakine kuće, ali su onda morali seliti u podstanarstvo. Roditelji su se rastali. Majka se razboljela dajući sve od sebe da se pobrine za djecu i radeći dva posla. Otac povremeno da djeci nešto novca, ali alimentaciju ne plaća. ”Antun je veseo i aktivan, dobro odgojen, odgovoran i vrijedan mladić iako od osme godine boluje od dijabetesa. Vrlo je obazriv prema majci pa joj zna doći na posao kako bi pomogao pri istovaru robe.”

Zdenko i njegova mama žive u malom mjestu kod čovjeka koji ih je primio u svoj stan jer nisu imali kamo. U jednoj su sobi i dječak spava u krevetu s majkom. Ona radi za minimalac, ali joj uskoro istječe ugovor.

Obojica Sanjine braće imaju intelektualne i zdravstvene teškoće. Djevojčica se zbog toga suočava s vršnjačkim nasiljem. Otac se liječi od depresije i anksioznosti, a majka ima oštećenja kralježnice. Roditelji se brinu o Sanji u skladu s vlastitim kapacitetima, ali velik dio pažnje posvećen je razvoju i zdravlju braće. Zbog loše obiteljske situacije, Sanja je zabrinuta i posramljena, ne može pohađati izvanškolske aktivnosti iako bi to željela.

Roditelji malog Veljka su u zatvoru

Roditelji dječaka Veljka su u zatvoru, pa je njegova skrbnica sestra. Do potresa su živjeli na selu, ali kuća je postala nesigurna pa su se preselili u Zagreb. Sestra radi sitne i slabo plaćene poslove, a uspijevaju nekako preživjeti uz podršku rodbine. Još troje malodobne braća i sestara smješteno je u ustanove za skrb o djeci. Veljko je romske nacionalnosti i izložen je i diskriminaciji.

Petnaestogodišnja Gordana ima još šestero braće i sestara. Majka ih je 2017. godine napustila i otišla u Njemačku. Otac ima samo osnovnu školu i nalazio je razne poslove na crno, no otkako su ostali sami, prestao je raditi. Djevojčica je često bila prepuštena sama sebi i preuzimala je brigu i o mlađima. Kako se otac nije snalazio kao samohrani roditelj, Gordana i troje mlađe braće napokon su smješteni u dom, što njoj teško pada. Otac i majka rijetko ih posjećuju, a Gordana je tužna jer joj nedostaju. Osjeća veliku odgovornost za mlađu braću.

Mogli bismo o ovoj zbirci očaja pripovijedati dalje, ali svih 170 priča je u osnovi slično. Djetinjstvo ovih djevojčica i dječaka, koji su tek počela živjeti, lišeno je svake radosti. Njihovi su dani obilježeni bijedom. Nebrigom. Zapuštanjem. Samoćom. Tugom. Nasiljem. I nikakvim šansama da iz tog toksičnog vrtloga izađu ako im se ne da ruka. Zato iz Solidarne mole sve nas da pomognemo ako možemo.

---

Namjenski račun Zaklade SOLIDARNA: IBAN HR6324020061500078383, model:00, Erste banka svrha: donacija – Fond Desa & Jerko Baković