Jedan pedijatar ispitivao je terminalno bolesnu djecu u čemu su najviše uživala; možda vas odgovori raznježe

Prenosimo tvitove južnoameričkog pedijatra Alastaira McAlpinea

FOTO: Profimedia, Stock Budget

Liječnik Alastair McAlpine, koji je svoj život odlučio posvetiti, sasvim sigurno, najtežem poslu na svijetu – liječenju i brizi djece čije su bolesti napredovale do terminalne faze, proveo je neobično istraživanje.

Ovaj pedijatar iz Južne Amerike djecu u dobi od četiri do devet godina pitao je u čemu su najviše uživali za vrijeme svojeg boravka na Zemlji. Njihove odgovore objavio je na Twitteru.

Vole društvo, smijeh i svoje ljubimce

Veli broj djece spomenuo je svoje kućne ljubimce: “Volim Rufusa, njegovo smiješno lajanje me uvijek nasmije”; “Volim kad se Ginny stisne kraj mene i prede”; “Bio sam najsretniji kad sam jahao Jakea na plaži”

Jako su zabrinuti za svoje roditelje

Većina djece spomenula je i svoje roditelje izrazivši zabrinutost i brigu: “Nadam se da će moja mama biti dobro. Izgleda jako tužno”; “Tata se ne treba brinuti. Vidjet ćemo se ponovno i to uskoro”; “Bog će se pobrinuti za moju mamu i tatu kad mene više ne bude”.

Objasnili i zašto vole sladoled

Kao pedijatar, McAlpine se često susreo s pitanjem zašto teško bolesna djeca toliko vole sladoled? Postavio im je i to pitanje. Najveći broj djece odgovorio je kako ga vole jer im hladan sladoled pomaže s mukozitisom, upalom mukoznih membrana u ustima koja se javlja kao jedna od nuspojava kemoterapije. Za druge je sladoled omiljeni izvor šećera koji pak povećava prag boli. Najviše djece ipak je odgovorilo kako je sladoled jednostavno super.

Svi vole knjige

Među odgovorima koji su iznenadili je i taj da su gotovo svi rekli da vole čitati knjige ili vole kad im netko čita. Najviše vole kad im knjige čitaju njihovi roditelji: “Zbog Harryja Pottera sam još hrabriji”; “Volim priče o svemiru”; “Kad ozdravim, želio bih biti veliki detektiv poput Sherlocka Holmesa”.

Žale što su brinuli o tome što drugi misle

Velik broj djece kazao je kako bi htjeli da su manje brinuli o tome što drugi misle o njima te da su umjesto toga više brinuli o ljudima koji su ih tretirali normalno: “Moji se pravi prijatelji nisu previše uznemirili kad mi je otpala kosa,”; “Jane me posjetila u bolnici odmah nakon operacije. Uopće nije primijetila ožiljak”.

Sva djeca vole plažu i more, bolesna posebno. Obožavaju plivanje: “Sagradio sam veliki dvorac od pijeska”; “Biti u valovitom moru je toliko uzbudljivo. Čak me ni oči nisu pekle”.

Više od svega cijene dobrotu

McAlpine je napisao da je za gotovo sve dobrota najveća vrlina: “Moja baka je tako dobra prema meni. Uvijek me natjera da se nasmijem”; “Jonny mi je dao pola svojeg sendviča kad nisam pojeo svoj. To je bilo jao lijepo od njega”; “Najviše volim kad je tu ona draga sestra. Baš je nježna. I onda me manje boli”

Smijeh smanjuje bol

Gotovo svi vole ljude koji im mame osmjeh na lice: “Taj mađioničar je presmiješan! Kad su mu hlače pale na pod, nisam se mogao prestati smijati!”; “Moj tata izvodi smiješe grimase koje jednostavno obožavam”; “Dječak u krevetu do mojeg je prdnuo! Hahahahah”. Smanjuje bol.

Piše i koliko djeca vole svoje igračke i superheroje: “Moja lutka princeza Sofija je omiljena”; “Ja volim Batmana”; “Ja se volim maziti sa svojim medvjedićem”.

Poruka za kraj upućena svima

Doktor McAlpine za kraj je svim svojim pratiteljima na Twitteru dao domaću zadaću: “Budite dobri. Čitajte knjige. Provedite više vremena sa svojom obitelji. Izbijajte šale. Posjetite plažu. Zagrlite svojeg psa. Recite toj posebnoj osobi da ju volite. Ove su stvari zbog kojih djeca žale što ih nisu stigli raditi češće. Sve ostalo su detalji. I da, jedite sladoled. Kraj”