Jeste li se ikad zapitali što se dogodi s jeftinom neprodanom odjećom? Pa, možda završi na ovoj planini smeća u Čileu
Golema količina odjeće koja se ne uspije prodati završi na gomili u čileanskoj pustinji
Svi znamo da je brza moda veliki neprijatelj okoliša. Nikada ne izgleda kao “prava stvar” koju kopiraju, izrađuju ih mizerno plaćeni radnici koji koriste printane, brzo blijedeće materijale, chintzy, kojih boje polako blijede u pranju, a neki od njih zbog korištene kemije loši su za naše tijelo. Navodna štednja na jeftinoj odjeći dolazi s previsokim troškovima za planetu koji počinju već s emisijom ugljika. Većina nas zanemaruje ove činjenice iza opsjednutosti skupljanjem trendi sitnica ali teško je zanemariti planinu smeća brze mode koja se stvara u čileanskoj pustinji, piše Mic.
Čile je nešto kao središte neprodane i rabljene odjeće. Odjeća se jeftino proizvodi u mjestima poput Bangladeša i Kine, prolazi kroz Europu i SAD, a zatim završava u Chileu. Oko 59.000 tona godišnje stiže u luku Iquique u slobodnoj zoni Alto Hospicio na sjeveru Čilea, izvijestio je magazin Barron’s. Dio te odjeće prodaje se u Chileu, a dio se izvozi u cijelu Latinsku Ameriku, dok većina završava u gomili u čileanskoj pustinju 1700 kilometara od Santiaga.
Godišnje 39.000 tona odjeće završi u pustinji
Ovo je posve suludo, oko 39.000 tona brze mode svake godine završi na gomilama u čileanskoj pustinji. Ne ide sve u otpad, siroti ljudi koji žive u blizini deponija prebiru po odjeći da vide mogu li što iskoristiti ili prodati. A ostatak leži tamo, svake godine raste sve više narušavajući inače čaroban krajolik.
Čile nije jedino mjesto gdje umire brza moda. Tekstilni otpad problem je na mnogim mjestima, uključujući Kinu, Indiju i Kambodžu. Razlog zašto se ovo posebno brdo otpada formira u Čileu očito je kompliciran ali čini se da je glavni razlog to što je ovo konkretno područje odlagališta koje je naseljeno najsiromašnijim ljudima u Čileu, slobodna zona što znači da se smatra izvan čileanskog teritorija pa se roba koja ovdje stigne ne oporezuje.
Otrovni otpad
Ova odjeća dolazi iz cijeloga svijeta. Ono što se ne proda u Santiagu niti pošalje u druge zemlje, ostaje u slobodnoj zoni. Smeće je toliko otrovno da ga druga odlagališta ne žele prihvatiti. Odjeća nije biorazgradiva i sadrži kemijske proizvode pa se ne prihvaća na općinskim odlagalištima, kazao je za AFP Franklin Zepeda, osnivač tvrtke EcoFibra koja proizvodi izolacijske ploče koristeći odbačenu odjeću.
To znači, dok se ove posebno ružne planine formiraju u Čileu, učinci, neizbježno, ne ostaju samo u toj zemlji. Možda ipak da promislite prije nego opet nešto kupite u dućanima brze mode. Možda ćete osjetiti trenutno zadovoljstvo ali učinci štete koju činite su dugotrajni.