Kako je jedna mama iz Zagreba, da spasi svog autističnog dječaka, pokrenula mali buvljak na fejsu

Prijatelji joj masovno doniraju stvari, kako bi ih prodala i Joni platila terapije

FOTO: Buvljak za Jonu/Facebook

Zagrepčanka Ana Meštrović, mama je četverogodišnjeg Jone, dječaka koji ima poremećaj autističnog spektra. Prije godinu i pol počela ga je voditi na terapije, od čega posljednjih godinu dana, zbog neusporedivo boljih rezultata, idu kod privatnika, što sama plaća. Financijski je, kaže, već posve iscrpljena, pa je na Facebooku pokrenula stranicu Buvljak za Jonu, u nadi da će, prodajom raznih stvari, svojih i od prijatelja i poznanika, skupiti novac kako bi mogla nastaviti s ne baš jeftinim terapijama za sina.

Rad s profesionalcima Joni, naime, donosi neke dosta ozbiljne pomake, pa tako, za razliku od prije, sada može pogledati i prepoznati druge ljude koji nisu njegova mama, odgovoriti na jednostavnija pitanja, komentirati stvari oko sebe ili izraziti što mu treba. No, za terapije na koje ide treba puno vremena i novca.

Država ne omogućuje dovoljno terapije

Naime, kako nam priča 40-godišnja Meštrović, tjedno Jona ide dva puta na ABA terapiju, odnosno primjenjenu analizu ponašanja na kojoj uči kroz proces stimulacije i nagrada, a jedan tretman košta 300 kuna. Kod defektologa i logopeda ide jednom ili dva puta tjedno i cijene tih terapija kreću se između 200 i 300 kuna, a tu je i muzikoterapija na koju ide prema državnom programu. Još jedna stvar koju mu jako želi priuštiti je terapija senzorne integracije, no za nju nažalost trenutno nema novca.

Uz troškove liječenja, tu su i oni vezani uz prijevoz koji nisu mali; svaki dan vozi Jonu iz centra Zagreba u Vrbane, u jedini vrtić u Hrvatskoj koji ima program za djecu s poremećajem autističnog spektra, pa na razne terapije po gradu zbog kojih stalno negdje putuju, od kvarta do kvarta. Meštrović je na stranici Buvljak za Jonu svoje motive objasnila ovako: “Jona ima ‘poremećaj autističog spektra’, a to znači da ne razumije funkciju jezika (za kominikaciju). I zato moramo ići na vježbe. Svaki dan, po nekoliko sati. Mjesečno nas to izađe 4000-5000 kuna, samo za terapije. Državni sustav koji bi nam omogućio kontinuiranu terapiju, u količini koja čini razliku – u našoj zemlji ne postoji, pa plaćamo privatno, kao i svi drugi roditelji u našoj situaciji”.

https://www.facebook.com/buvljakzajonu/posts/175916086322142

Prijatelji su počeli donostiti hrpu stvari

Oko stranice se ozbiljno aktivirala krajem prošlog mjeseca, uz pomoć puno prijatelja. Na njoj trenutno prodaje predmete koje je kroz dva mjeseca dobila od svojih prijatelja i poznanika, različitih donatora. Kaže da ju je odaziv prilično dirnuo. “Jako nam puno novca treba za terapije. Mjesečno previše. Šira obitelj, koja pomaže, i ja to više ne možemo podnijeti. A kad sam rekla da krećemo u ovu akciju, svi prijatelji su se odazvali. I dali su toliko puno stvari da imamo za dvije špajze napuniti”, priča.

https://www.facebook.com/buvljakzajonu/photos/a.168728670374217.1073741834.161007481146336/178473556066395/?type=3&theater

Inače, prije no što je krenula u akciju, detaljno se informirala. “Pratila sam crowdfunding kampanje i kako se to radi vani. Razmišljala sam da pokrenem nešto slično na platformi Indiegogo, ali to bi bio zahtjevan posao za koji nisam sigurna da bih uspjela izvesti”, kaže. Naime, Indiegogo traži dosta ozbiljnu kampanju, s perkovima (raznim nagradama) i velikim vremenom uloženim u cijelu stvar, koje Meštrović ipak nema. Dok je Jona u vrtiću ona radi, a kasnije s njim ide na terapije.

https://www.facebook.com/buvljakzajonu/photos/a.162036474376770.1073741829.161007481146336/178285966085154/?type=3&theater

Kako cijela stvar izgleda unutar sustava

Nada se, ako joj ova akcija uspije, pokrenuti u budućnosti nešto slično za drugu djecu. Jer, kaže, ova situacija je zapravo vrlo česta kod roditelja s djecom koja imaju poremećaj iz autističnog spektra. Sustav je, opisuje, trom i neučinkovit, a kod takve djece ključna je rana intervencija, od druge do šeste godine. Ako se krene na vrijeme, objašnjava, može se nešto napraviti, kako bi se s vremenom uspješno uklopili u društvo.

“Prvo čekaš minimalno godinu dana da dođeš na red. Kad sam shvatila da ću toliko čekati, odmah sam krenula privatno jer dijete izgubi dragocjeno ključno vrijeme, dok je mozak još neuroplastičan i može se puno napraviti. Kad smo konačno dobili to jada od 45 min terapije tjedno, terapeut je izbivao po mjesec- dva bez osigurane zamjene i to nam se dogodilo s dva terapeuta u dvije različite instistucije. Našoj djeci najgore je prekinuti terapiju”, priča.

https://www.facebook.com/buvljakzajonu/photos/a.161714524408965.1073741828.161007481146336/177538299493254/?type=3&theater

Jona sad odgovara na pitanja i raspoznaje ljude

Stvar na stranici Buvljak za Jonu funkcionira tako da si izaberete neki od predmeta u ponudi (fotoaparat, nakit, odjeća…) i ponudite ili već unaprijed određeni ili, ako želite, i viši iznos. Ili, ako ništa od toga ne želite, a svejedno želite pomoći, možete naprosto donirati novac. Meštrović kaže kako većinu predmeta šalje, a ako netko ima želju, može se dogovoriti i naći s njom za razmjenu.

https://www.facebook.com/buvljakzajonu/photos/a.162036474376770.1073741829.161007481146336/178285709418513/?type=3&theater

Jonina mama kaže da, bez obzira na to koliko novca uspije skupiti, nema namjeru odustati od terapija. “Sada raspoznaje ljude. Zna ponekad reći neku jednostavnu rečenicu poput ‘Daj mi čokolade’ ili ‘Daj mi crtić’. Odgovara na jednostavna pitanja poput ‘Što želiš?’ ili komentira stvari i ljude koje vidi. To je užasno veliki napredak za njega. Ti trenuci me motiviraju da još više radim s njim”, objašnjava.