Kolektivna nevjerica učitelja, roditelja i ravnatelja na plan za povratak u školu: 'Ovo je dosta suludo'

Upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kojih bi se vrtići i škole trebali pridržavati od 11. svibnja za kada je predviđen povratak djece u vrtićke grupe ili školske klupe, među učiteljima, ravnateljima i roditeljima naišle su na unisono zgražanje. Odmah nakon što su upute objavljene, a koje predviđaju razredne grupe do 10 osoba te potpisanu izjavu roditelja da ne postoji druga mogućnost zbrinjavanja djece, kroz nekoliko smo razgovora pokušali doznati jesu li izvedive u okvirima hrvatskih škola.

Naime, upute predviđaju, primjerice, da svaka razredna grupa ima pristup toaletu koji će koristiti samo ta razredna grupa, da se nastava odvija u učionicama s direktnim izlazom na terasu, učitelji i najmlađi učenici trebaju držati strogu distancu od 2 metra, nastavnicima bi se na dolasku i odlasku iz škole trebala mjeriti temperatura beskontaktnim toplomjerom…

Gubitak smisla nastave

Zvjezdana Malović, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Milana Langa u Bregani, koja bi 11. svibnja u razredu trebala pozdraviti svoje drugašiće, kaže kako su upute vrlo detaljne i kako se njima posve gubi smisao nastave. “Škola ima odgojnu-obrazovnu ulogu, no čini mi se kako ove upute idu u smjeru odgojno-čuvalačke uloge škole. Obrazovni dio gotovo je neizvediv ako se vodimo ovim uputama”, kaže učiteljica Zvjezdana i naglašava da upute o povratku u školu zapravo odmah na početku naglašavaju da bi u školu trebali ići tek oni koji baš moraju.

Nije joj jasno, dodaje, niti kako bi trebala raditi i posvetiti se svoj djeci kada neće svi biti na nastavi, jer će jedan dio učenika sigurno ostati kod kuće. “Neću sa svima moći raditi na isti način. Volim svoj posao u učionici sa svojim učenicima, no to je praktički nemoguće u ovim uvjetima. Sve skupa mi se čini suludo i zbunjujuće”, kaže Malović.

Upozorava i na obiteljsku dimenziju svake učiteljice ili učitelja. “Mi primjerice živimo u kući u kojoj su i stariji roditelji. Upute praktički propisuju učiteljima izolaciju kako bi mogli u školi poučavati 9 učenika u razredu”, ističe, referirajući se na upute HZJZ-a u kojima stoji kako bi djelatnici, kada nisu u školi, trebali izbjegavati trgovine, javni prijevoz i slično.

Koja škola u Hrvatskoj može osigurati ovakve uvjete?

Kaže i kako su životne situacije u školi, koje se neminovno događaju, ovim uputama bitno ograničene. “Ja ne smijem biti blizu djeteta, no primjerice, dijete može povratiti u školi i ja mu moram pomoći, a ne smijem mu prići, popipati mu čelo i slično”, opisuje učiteljica razredne nastave. To su, naglašava, djeca koja međusobno vole biti u kontaktu, koja se vole grliti.

“Zaista ne vidim smisao ovog povratka u škole. Blizu smo kraja nastavne godine, mi smo svo gradivo već praktički obradili, ljudi su se naviknuli na ovu udaljenu nastavu, tako da sam bila šokirana odlukom o povratku u škole, bez ijednog pitanja upućenog nama, učiteljima”, zaključuje učiteljica Malović. Ravnatelji s kojima smo razgovarali tijekom dana imaju mali milijun pitanja nad glavama o provedbi uputa koje su im poslane. Pitaju se postoji li jedna škola u Hrvatskoj koja može osigurati uvjete propisane od HZJZ-a.

‘Upute bez dodira sa školskom realnošću’

Većina ih, kroz smijeh i nevjericu, poručuje kako su upute van svake pameti, bez dodira sa školskom realnošću i uvjetima u hrvatskim školama. Igor Matijašić, ravnatelj škole u Bregani, u kojoj radi učiteljica Zvjezdana s kojom smo razgovarali, tijekom dana je na Facebooku konstatirao da prema uputama HZJZ-a izgleda kao da se djecu šalje u Černobil, “a ne u školu u kojoj bi se trebali osjećati sigurno i nesmetano pratiti nastavu”.

Odmah po objavi uputa HZJZ-a, oglasila se resorna ministrica Blaženka Divjak; konstatirala je da se radi o uputama koje su među najrigoroznijima u Europi, da ih treba dobro proučiti i “kad to pročitate, sve je jasno”, poručila je danas. Upute su, na tom tragu, dobro proučili i roditelji najmlađih školaraca koji bi 11. svibnja trebali u školu. Mama Petra Švarc kazala nam je kako smatra da se ne radi o uputama, već o prebacivanju odgovornosti za djecu u školi na roditelje.

Mama školarca: “Sve je ovo politika, djeca to nisu zaslužila”

“Suludo je da roditelji odlučuju hoće li djeca ići u školu u zemlji u kojoj je odlazak u školu zakonska obaveza”, kaže ova mama uz opasku kako je uvjerena da će, ako se djeca skupe u punom broju, doći do zaraze koronavirusom. Problematizira i higijenske uvjete u školama u kojima nema tople vode, u kojima se učenici neminovno susreću na hodnicima, u blagovaonicama. Pritom, anketu koju im je uputio Grad Zagreb, s pitanjem imaju li djeca potrebu ići u školu, naziva “idiotskom” i dodaje kako svoje dijete neće poslati u školu.

Ravnatelj njihove škole, ističe, izrazio je stav kako se školska godina može završiti i na daljinu te da imaju potporu ravnatelja i učitelja da sačuvaju djecu. “Jučer sam čula izjavu Borisa Jokića koji je rekao da se, s ovim povratkom u škole, radi o najopasnijoj odluci u povijesti hrvatskog školstva. S time bih se složila, sve je ovo velikim dijelom politika i djeca to nisu zaslužila”, zaključuje mama Švarc.

Ovo djeluje kao apsolutno nemoguća misija

Razgovarali smo i s mamom Željkom, koja sudjeluje i u radu školskog odbora jedne zagrebačke škole. Ne može se odlučiti jesu li joj upute smiješne ili žalosne. “Stavljam se i u poziciju učitelja. Kod nas u školi imate pet učiteljica pred mirovinom; tko njima može jamčiti da se zaštite i tko meni može jamčiti da učiteljica neće prenijeti zarazu?”, pita se mama Željka, uz opasku kako su upute, u ovim uvjetima, nemoguća misija.

Ističe kako u Zagrebu valja imati na umu i varijablu potencijalnog ponovnog potresa. “Kada pitate koji je plan evakuacije, nitko ne zna. Govorimo o djeci do 10, 11 godina, koja funkcioniraju po principu domino efekta, ako jedno dijete počne paničariti, paničarit će cijeli razred”, upozorava mama. Rezolutno ističe kako je njezino pravo, kao roditelja, da zna na koji će se izvediv način ovakve situacije u školi rješavati.

Nakon objave uputa HZJZ-a reagiralo je ministarstvo

Na kraju, spomenimo kako je resorno Ministarstvo obrazovanja, ubrzo nakon objave uputa HZJZ-a, poslalo i vlastite upute o tome kako vrednovati učenike u, kako ga nazivaju, mješovitom modelu nastave. Ističu kako je za učenike “korisno da se vrate u školu, ako je to epidemiološki prihvatljivo, zato što je kvalitetu nastave lakše osigurati u školama”, a kao benefit povratka u školu navode i socijalizaciju djece.

“Kako bismo omogućili kvalitetno obrazovanje svim učenicima (onima u školama i onima kod kuće) i jednako usvajanje planiranih odgojno-obrazovnih ishoda, treba sinkronizirano raditi u školama i u Školi na Trećem”, navode iz Ministarstva. Pritom, ističu, metode poučavanja i aktivnosti za učenike mogu se razlikovati u modelu mješovite nastave za učenike u učionici i one kod kuće, a metode vrednovanja moraju biti ujednačene.

Učitelji prema jednakim kriterijima moraju prikupljati, pregledavati i vrednovati učeničke uratke, neovisno o tome jesu li učenici na nastavi u školi ili kod kuće. Ministarstvo predviđa da učitelji jedan sat dnevno utroše na komunikaciju s roditeljima i učenicima koji nastavu prate od kuće. Sve ovo odvija se na temelju upute za povratak u škole Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čija je prva preporuka da djeca ostanu kod kuće ako je to moguće.