Med može trajati vječno, tvrde znanstvenici

Iskopavajući drevne egipatske grobnice, arheolozi često nailaze na posude s medom, stare tisućama godina, a još sačuvane i jestive. Med tisućljećima ostaje nepromijenjen i zapravo traje vječno, piše Discover Magazine.

Postoji još nekoliko namirnica koje u sirovome stanju traje neograničeno dugo, kao što su sol, šećer i sušena riža. Ali dugotrajnost meda daje mu i druga svojstva, uglavnom ljekovita, koja druga hrana nema.

Uvjeti u kojima bakterije ne preživljavaju

Med je, prije svega, šećer. Šećer su higroskopne materije, što znači da u svom prirodnom stanju sadrže vrlo malo vode. U takvom okruženju može preživjeti vrlo malo bakterija i virusa. Da bi se med pokvario u njemu mora biti nešto što se može pokvariti.

Med je izrazito kiseo, pH mu je između 3 i 4.5 i ta kiselina će ubiti gotovo sve što u takvom okruženju želi rasti. Očekivani životni vijek unutar meda bio bi im prekratak pa virusi i bakterije traže dom negdje drugdje.

Uloga pčela

“Pčele su čarobnice”, kaže Amina Harris, izvršna direktorica Centra za med i oprašivanje s kalifornijskog sveučilišta UC Davis. Nektar koji skupljaju pčele da bi napravile med, ima oko 60 do 80 posto vode.

Kroz proces stvaranja meda pčele imaju veliku ulogu u uklanjanju većeg dijela vlage tako što mašu krilima da bi, doslovce, osušile nektar.

Pčele u želucu imaju jedan enzim pa kada povrate nektar iz svojih usta u saće kako bi napravile med, enzim se miješa s nektarom, razlažući ga na dva nusproizvoda. Tako nastaje vodikov peroksid koji djeluje protiv svih loših stvari koje bi u medu mogle rasti.

Od Sumerana i Egipćana naovamo

Zato se med stoljećima koristi kao ljekovito sredstvo. Najranije zabilježena upotreba meda u medicinske svrhe potječe iz sumerskih glinenih pločica na kojima se vidi da se med koristio u 30 posto recepata.

Stari Egipćani redovito su koristili ljekoviti med, izrađujući razne pomade za liječenje kožnih i očnih bolesti. Medom su se pokrivale rane, opekline, posjekotine jer u njemu nikakve bakterije ili virusi nisu mogli rasti, bio je kao prirodni zavoj.

Ako staklenka meda nije dobro zatvorena, on upija vlagu. Dok izvlači vodu iz rane zbog koje bi se rana mogla inficirati, ispušta malu količinu vodikovog peroksida. Ta je količina toliko mala da potiče zacjeljivanje. Ostavite li med nezatvoren u vlažnom okruženju, pokvarit će se. Sve dok ima poklopac i ne ulazi vlaga, neće se pokvariti.