Na Cresu je deset mladih supova pušteno u divljinu. Evo kako je to izgledalo

Deset mladih bjeloglavih supova, koje su mještani spasili lani te su rehabilitirani u Oporavilištu za bjeloglave supove Beli na Cresu, pušteni su u prirodu, priopćeno je u petak iz tog oporavilišta.

Svaka jedinka vraćena u prirodu ima veliku vrijednost jer su proteklih godina gotovo istrijebljeni s tih područja. Creskim nebom sada lete supovi Histra, Veles, Mokoš, Cres, Fojiška, Krušija, Hana, Andrija, Niko i Saša M. Otočani, navodi se, imaju velike zasluge u spašavanju supova jer donose pronađene unesrećene mladunce.

Strogo su zaštićeni

Bjeloglavi supovi zakonom su strogo zaštićeni, a kod nas obitavaju samo na Cresu, Plavniku, Krku i Prviću. Tamo se gnijezde, no u potrazi za hranom obilaze šire područje, uključujući otoke Rab i Pag te obalno zaleđe, od istarske Ćićarije do primorskih padina Velebita.

Primorsko-goranska županija niz godina ulaže u rad Centra i Oporavilišta za supove, a u provedbi je i EU projekt kojim će Gorski kotar dobiti Centar za posjetitelje o tri velike zvijeri koje obitavaju na tom prostoru.

Bjeloglavi supovi su strvinari te se hrane isključivo uginulim sisavcima. Strpljivim letom, lagano kružeći iznad pašnjaka, vrlo uspješno pronalaze strvinu i sakupljajući se u većem broju brzo i temeljito je ogole do kosti.

Većina se vraća na Kvarner

Upravo je to jedna od najvažnijih i primarnih uloga supova – oni su tzv. čistači, u ekosustavu sprječavaju ili višestruko umanjuju mogućnost širenja zaraza. Ta činjenica je posebno izražena tamo gdje zbrinjavanje animalnog otpada i strvina ovisi velikim dijelom o supovima i drugim pticama strvinarima.

U priopćenju se navodi da su neki od rehabilitiranih supova opremljeni GPS odašiljačima kako bi se pratilo njihovo kretanje. Korištenje satelitske tehnologije daje izuzetno vrijedne podatke o načinu života supova, kretanjima i migracijama. Iz centra su naveli primjer supa Kruna, koji je iz Oporavilišta pušten u proljeće 2018., a zimu je proveo na Bliskom istoku – na tromeđi Turske, Sirije i Iraka.

Jedan je trenutačno u francuskoj Provansi, gdje u koloniji boravi već dulje vrijeme, pa nije isključeno da se neće vratiti na Kvarner, iako se većina hrvatskih bjeloglavih supova nakon što dosegnu spolnu zrelost, tj. s četiri, pet godina, vraća na kvarnerske otoke radi gniježđenja.