Nekada žive boje na čuvenoj slici Krik, Edvarda Muncha, izblijedjele su. Stručnjaci napokon znaju zašto

Žive boje najpoznatije slike Edvarda Muncha, Krik, vremenom u dosta izblijedjele, pokazalo je to kontinuirano istraživanje provedeno u laboratoriju Scientific Research of Fine Art (SAFA) u New Yorku. Ova Munchova rana ekspresionistička slika poznata je po središnjem liku, blijedoplavoj figuri koja drži lice dok vrišti. Pojedinac u agoniji stoji na cesti iznad fjorda Kristiania, sada glavnog grada Osla, pod dramatičnim crveno žutim zalaskom sunca, piše Smithsonian Mag.

U posljednjih 127 godina neki su žuti pigmenti izblijedjeli do bijele boje, a vidljivi su i drugi znakovi propadanja. Gledajući verziju slike iz 1910. godine elektronskim mikroskopom, znanstvenici su imali uvid u pigmente na nano razini i primijetili da su nekad narančasto-žuti pigmenti sada izblijedjeli do bijele boje. Obeshrabrilo ih je što su otkrili kristale koji rastu iz boje poput sićušnih bodlji. “To stvarno nije nešto što želite vidjeti”, rekla je Jennifer Mass, predsjednica SAFA-e.

Još je slika izblijedjelo

Munch je sliku naslikao u vrijeme kada je industrija za proizvodnju boja prolazila kroz brzu tranziciju. Prije 1880. godine, umjetnici su u ateljeima miješali ručno mljevene pigmente, ali krajem 19. stoljeća napredak u kemijskoj industriji donio je tube s bojama u slikarske ateljee. Muzej Munch u Oslu ima 1400 takvih tuba boja koje su pripadale umjetniku. Visoko zasićeni tvornički proizvedeni pigmenti davali su novu živost slikarskim platnima, ali su boje rijetko, ako uopće ikada, tretirane na dugovječnost.

Veliki nedostatak tadašnjeg okruženja koje se brzo mijenjalo i gdje su pigmenti bili novotarija, bio je taj što se nikada nije znalo kako će boja na koncu ispasti. Kemijska industrija naglo je rasla i pojavile su se sve vrste boja, ali nikada niste znali koliko dugo će ostati stabilne. Neki pigmenti bili su nestabilni. Ranija istraživanja otkrila su da je Spavaća soba, Vincenta van Gogha s vremenom na sličan način izblijedjela.

Znanstvenici pokušavaju razmišljati obrnutim putem, kako su originalne slike mogle izgledati, impresionistička i ekspresionistička djela predstavljaju novi izazov. Ovi umjetnici nisu jednostavno željeli kopirati stvarnost, drvo na Munchovoj ili Matisseovoj slici nije nužno zeleno. Analizirajući kemikalije koje su ostale u tubama i na slikama, znanstvenici mogu zaviriti u prošlost i procijeniti kakve su boje krasile platna prije više od sto godina.

Mogu digitalno obnoviti djela

U slučaju Krika, žuti kadmijev sulfid na zalasku sunca razgradio se na dvije bijele kemikalije, kadmijev sulfat i kadmijev karbonat. Neka od Van Goghovih djela doživjela su slične promjene. Slika Spavaća soba, s krevetom od zlatnog roga u svijetloplavoj sobi, nekada je imala svijetloljubičaste zidove. Crveni pigment razgrađuje se brže od plavog ostavljajući boju koju danas vidimo. Na ostalim van Goghovim slikama krom žuta boja postaje smeđa.

Nova analiza kadmijevog sulfida na Munchovom djelu imat će posljedice i na drugim slikama nastalima na prijelazu u dvadeseto stoljeće. Kada stručnjaci identificiraju slike koje su pretrpjele degradaciju, mogu digitalno obnoviti izvorni izgled djela. Jednoga će dana, možda, izvornu sliku pratiti projicirana digitalna rekonstrukcija na mobilnom uređaju. Ideja je na virtualan način pokušati pokrenutu vrijeme, objašnjava za Times, kemičar sa sveučilišta u Antwerpenu, Koen Janssens koji, uz druge, proučava pigmente van Gogha i Matissea.