Neki znanstvenici su odlučili istražiti postoji li stvarno gay radar

Znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison predvođeni Williamom Coxom odlučili su saznati postoji li kod ljudi gay radar koji omogućuje prepoznavanje je li neka osoba gay ili ne, ili se samo radi o mitu. Rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u časopisu Sex Reserach.

Grupi volontera prezentirano je 55 heteroseksualnih i 50 homoseksualnih lica muškaraca uparenih s nasumičnim izjavama na temelju kojih su volonteri morali odlučiti jesu li muškarci na slikama heteroseksualci ili homoseksualci.

Volonterima je postavljeno pitanje misle li da izjava ispod slika otkriva je li muškarac homoseksualac ili heteroseksualac, a otkriveno je da je većina ispitanika sklonija identificirati nekog muškarca homoseksualcem ako se ispod njegove slika nalazi stereotipična homoseksualna izjava.

Čini se kako sama slika lica muškaraca nije nikome otkrila je li na fotografiji homoseksualna ili heteroseksualna osoba jer su ispitanici tu i tamo pogodili da se radi o gay osobi ili hetero osobi. Na temelju tih podataka znanstvenici su pak mogli donijeti jedan drugi zaključak – da stereotipi igraju glavnu ulogu u tome kako donosimo odluke u našoj glavi je li netko gay.

Puno je ovisilo o kvaliteti slike

Prije početka istraživanja, zasebnu grupu ispitanika zamolili su da ocijene kvalitetu fotografiju, a kad je ispitivanje fokus grupa počelo, ispitanici su za ljude na fotografijama koje su više kvalitete, tvrdili da na njima vide gay osobe.

Točnije, što je bila bolja kvaliteta slike to su ljudi češće mislili da je na njoj gay osoba, a to se dosta poklapalo i sa bazom podataka. No, isto istraživanje pokazalo je i kako su fotografije fiktivnh muškaraca također procijenjene kao gay ako su bile napravljene u većoj kvaliteti što zapravo znači da su fotografije više kvalitete utjecale na procijenu ispitanika o tome je li netko gay.

Istraživanje je pokazalo da se seksualna orijentacija osoba ne može zaključiti na temelju lica, no prethodna istraživanja pretpostavljala su da može postojati gay radar koji pomaže u stvaranju zaključka o seksualnoj orijentaciji neke osobe na temelju slike njenog lica, ali u tim ispitivanjima nije uzeta u obzir kvaliteta fotografija kao ni neki drugi detalji, objšnjava Cox.

Najvjerojatnije mit

Znanstvenici su naposljetku okupili 233 studenta i podijelili ih u tri grupe. Prvoj grupi rečeno je da je gay radar fenomen koji postoji, drugima je rečeno da se radi samo o stereotipima, dok se trećoj kontrolnoj grupi termin nije spominjao.

Grupama su zatim prezentirane iste fotografije s tvrdnjama na temelju kojih su oni morali zaključiti jesu li ti muškarci homoseksualci, heteroseksualci ili odgovoriti da ne znaju kojoj seksualnoj orijentaciji muškarci pripadaju.

Grupa kojoj je rečeno da je gay radar stvaran puno su slobodnije tvrdili da je netko gay dok su u drugoj skupini ispitanici češće tvrdili da nisu sigurni koje su seksualne orijentacije osobe na fotografijama te su bili oprezniji od kontrolne grupe prilikom odgovaranja.

Naposljetku su zaključili da je gay radar navjerojatnije mit u kojem ima tek zrno istine kojim si opravdavamo to što procijenjujemo jesu li neki ljudi gay ili hetero na temelju stereotipa poput frizure, gestikultura i načina odijevanja.