Nizom studija znanstvenici pokušavaju ustanoviti zašto plavi kitovi neprekidno pjevaju

Plavi kitovi najveće su životinje na svijetu, a njihovo glasanje jednako je moćno, piše Science News. Duboko, niskofrekventno pjevanje kitova putuje stotinama kilometara ispod vode. Znanstvenici desetljećima pokušavaju dešifrirati njihove pjesme i shvatiti zašto kitovu pjevaju, a novo istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology moglo bi dati više tragova.

Studija otkriva da tijekom toplijih ljetnih mjeseci, muški plavi kitovi pjevaju noću. Ali kada stigne čas za migriranje u toplije vode, pjevaju danju. Po prvi puta znanstvenici su zabilježili da se uzorci pjevanja razlikuju u skladu s ciklusima hranjenja i parenja kitova.

Svake godine kitovi se sele iz hladnijih sjevernih voda u tropske vode. U zaljevu Monterey, u Californiji, podvodni mikrofon pet godina je snimao zvukove koje ispuštaju plavi kitovi. Biolog sa Stanforda, William Oestreich i njegov tim, odvojili su dnevne pjesme od noćnih i primijetili vrlo upečatljiv obrazac.

Podaci ugrađeni u pjesme kitova

Danju, kitovi su zauzeti ronjenjem i potragom za hranom, krilom. Noću, kada se krik raziđe, kitovi pjevaju i do 12 sati. Znanstvenici su snimili oko četiri tisuće pjesama i otkrili da su prije seobe pjevali noću tri puta više nego danju. Ali čim su, natovareni krilom, počeli plivati prema jugu, počeli su opet pjevati tri puta više danju nego noću.

Znanstvenici nisu sigurni zašto kitovi pjevaju, a ova studija sugerira da bi se podaci o ponašanju, razmnožavanju i seobi mogli ugraditi u pjesme kitova, kaže Oestreich.

Ana Širović, biologinja sa sveučilišta Texas, ne misli da je razlika u dnevnom i noćnom pjevanju indikacija za migracije. Kaže da je vidjela kitove u južnoj Californiji kako pjevaju dok se hrane tijekom dana te da oni možda samo prolaze zaljevom, a da još nisu počeli migriranje.

Alat za predviđanje migracija

Daljnja analiza mogla bi otkriti može li se kitovo pjevanje koristiti kao alat za predviđanje migracija. Na taj bi se način mogli upozoravati brodovi pa bi bila manja vjerojatnost da će ih udariti što bi itekako pomoglo ovoj ugroženoj vrsti sisavaca.

“Ako budemo mogli otkriti razlike u migraciji i pronalaženju hrane kao odgovor na promjene okoliša, to će biti važan način za nadzor ove ugrožene vrste” kaže Jeremy Goldbogen, profesor sa Stanforda. “To je važno ekonomski, ekološki i kulturološki.”