Nova studija, koja kaže da bi u svijetu uskoro moglo faliti inzulina, ne zvuči nimalo dobro

Nezdravi način života i pretilost vode porastu broja ljudi bolesnih od dijabetesa tipa II, stanja koje se javlja kada tijelo ne može samo proizvesti dovoljno inzulina da bi reguliralo šećer u krvi. Znanstvenici upozoravaju da milijuni ljudi širom svijeta neće u sljedećim desetljećima imati pristup inzulinu, piše BBC.

Oko 400 milijuna ljudi, više od pola njih u Kini, Indiji i Americi, između 20 i 79 godina žive sa dijabetesom tipa II, najčešćom formom bolesti. Očekuje se da brojke do 2030. godine porastu na više od 500 milijuna.

Potražnja za lijekom porast će za 20 posto

Nova studija, objavljenja u časopisu Lancel, kaže da će skoro 80 milijuna ljudi s tom bolesti trebati inzulin, a potražnja za lijekom će porasti za 20 posto. Pola tih kojima je potreban, a neće ga moći dobiti, većinom se nalazi u Aziji i Africi. Već i danas jedna od dvije osobe sa dijabetesom tipa II nema pristup potrebnome inzulinu.

Dr. Sanjay Basu sa sveučilišta Stanford, koji je vodio istraživanje, kaže da se pristup inzulinu definira kao kombinacija dostupnosti i mogućnosti da si ga osoba može priuštiti. Pored cijene, mora postojati opskrbni lanac koji može podnijeti i sigurno distribuitrati lijek, po propisu, na hladnom, uz dovoljne zalihe iglica i šprica koje dolaze s njim.

Jedan od prvih čudesnih lijekova 20. stoljeća

Inzulin koji postoji već 97 godina, proglašen je jednim od prvih čudesnih lijekova dvadesetog stoljeća i ostao je dosljedno skup tijekom svih tih godina. Jedan od razloga je taj što tri multinacionalne tvrtke Novo Nordisk, Eli Lilly and Company, i Sanofi kontroliraju 99 posto tržišta inzulina, vrijedno 21 milijardu dolara u smislu vrijednosti i 96 posto u odnosu na volumen.

Iako više od 90 zemalja od 132 nemaju carine na inzulin, lijek ostaje skup za mnoge. Porezi, rast cijena na tržištu i ostali troškovi opskrbnog lanca povećaju cijenu lijeka i smanuju mogućnost da si ga osoba, koja ga treba, može priuštiti. Cijena bočice u Americi narasla je s 40 na 130 dolara.

Tu je i pitanje dostupnosti. Globalna kontrola tržišta inzulina, prema Davidu Beranu sa sveučilšta u Genevi, znači da zemlje imaju mali broj dobavljača koje mogu izabrati. Taj je faktor rezultirao time da su ljudi morali mijenjati vrstu inzulina, a i neke su tvrtke određene vrste povukle sa tržišta.

Šest zemalja s niskom potrošnjom inzulina

Postoje razne vrste inzulina, a liječnik propisuje vrstu najbolju za pacijenta, s obzirom na način života pacijenta, dob, željeni cilj vrijednosti šećera u krvi i broj injekcija koje dnevno treba davati

Zemlje sa niskim i srednjim dohotkom osobito su osjetljive na poremećaje opskrbe. Studija o dostupnosti inzulina pokazala je nisku potrošnju u šest zemalja, Bangladešu, Brazilu, Malaviju, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanki. Loše upravljanje i neučinkovita distribucija mogu dovesti do poremećaja. U Monzambiku, na primjer, 77 posto ukupne ponude inzulina ostajalo je u glavnom gradu, a u ostatku zemlje vladala je nestašica.

Što sve ometa pristup inzulinu?

Zašto onda lijek, koji su dva znanstvenika otkrila u Torontu prije gotovo 100 godina, nije dostupniji uz generički niže cijene? Ovi znanstvenici su prodali patente za 1 dolar. Lijekovi koji su u velikoj potražnji obično postaju dostupniji nakon isteka patenta, zahvaljujući jeftinim generičkim konkurentima. To se s inzulinom nije dogodilo.

Jedan od razloga je da je inzulin, hormon kojeg proizvode žive stanice, složeniji i teži za kopiranje. A generičke tvrtke za lijekove, nisu smatrale vrijednim to ni pokušavati. Bioslični inzulini također su na tržištu i nude konkurentnije cijene ali nisu uobičajeni.

Slabi zdravstveni sustavi, loš pristup zdravstvenim ustanovama, zdravstvena skrb o dijabetesu i cijena, ometaju pristup inzulinu. Puno je stvari potrebno, uključujući nižu cijenu i infrastrukturu za distribuciju. Dok se to ne popravi, inzulin neće postati široko dostupan.