Ova žena istražuje povijest Gajnica; kopa po arhivima, priča s građanima i izvlači neke genijalne priče

Ako ste iz zapadnog dijela Zagreba i na Facebooku pratite grupe o tamošnjim kvartovima, možda ste primijetili Laboratorij Gajnice. Simpatična grupa svakodnevno objavljuje stare slike, projekte, priče i povijesne zapise o tom kvartu. Možda ste naletjeli i na neki od njihovih postova u kojima mole građane za pomoć u potrazi za, recimo, nekim starim zagrebačkim arhitektom ili autorom jednog od parkova u tom dijelu grada.

Voditeljica projekta, koji je nastao u sklopu umjetničke organizacije Otvoreni likovni pogon, je Maša Štrbac. S njom smo se našli prošli tjedan u Gajnicama, gdje nas je provela kroz njoj trenutno najzanimljivije dijelove kvarta, poput parka za koji nikako ne može otkriti tko ga je projektirao.

Tjedna druženja s građanima u mjesnim odborima

“Kroz Laboratorij Gajnice istražujemo povijest Gajnica i Gornjeg Stenjevca”, objašnjava nam dok šećemo ulicama. Cijeli projekt pokrenut je nedavno, početkom veljače, ali već se ozbiljno zakotrljao. Sve više ljudi se uključuje, a sa Štrbac je od samog početka i voditeljica Otvorenog likovnog pogona Kristina Leko koja Štrbac pomaže umjetničkim savjetovanjem.

Pritom, djelovanje im nije ograničeno na Facebook. Štrbac svaki tjedan organizira druženja u mjesnim odborima u Gajnicama i Gornjem Stenjevcu, razgovara s mještanima o životu u naselju, pregledavaju se fotografije, razmjenjuju sjećanja i anegdote koje onda budu poticaj za daljnje istraživanje. Mještani pritom znaju pojedinosti koje su vrlo korisne za istraživanje i usmjeravaju njegov tok.

Povijest starih mlinova i Glazbenog društva

Laboratorij, dakle, na Facebooku, objavljuje zanimljivosti koje su iskopali o kvartu. “Nekako je to odmah na početku krenulo u smjeru izgradnje i razvoja Gajnica, odnosno teme su većinom arhitektonske. Za razliku od toga, teme iz Stenjevca više su orijentirane na nasljeđe i baštinu. Zanimljiva mi je ta razlika između naselja koja su zapravo jedno kraj drugog i vezana su međusobno”, priča nam Štrbac.

“Jedna od prvih stvari o kojoj smo razgovarali na druženjima bili su mlinovi. Saznala sam tako da su neki od njih već dio zaštićene baštine. Gospođa Mirjana Rončević, koja se aktivno uključila u Laboratorij, donijela nam je staru fotografiju mlina u Gornjem Stenjevcu iz 1920. godine na početku Zelene magistrale. Inače, taj mlin srušen je sredinom 20. stoljeća”, kaže nam Štrbac. Osim gospođe Rončević, u projekt se uključio i Miroslav Vajdić koji posljednjih 15-godina aktivno fotografira Gajnice, te Darko Smontara, velik zaljubljenik i poznavatelj lokalne etno-baštine koji je prepun informacija o Gornjem Stenjevcu.

“Upravo su fotografije gospodina Vajdića velika vrijednost i s njima, uspoređujući ih s onim arhivskima, možemo pratiti kako se kvart razvijao”, priča nam. Osim toga, Štrbac je u knjižici ‘Župa uznesenja Marijina Stenjevec’ pronašla i fotografiju Glazbenog društva u Stenjevcu iz 1929. godine čiji su osnivači većinom bili poljodjelci iz ovog kraja. U knjižici se navodi kako je Društvo osnovano s idejom da glazba bude svima „na radost, ponos i utjehu’ te da su u prvoj godini rada nastupali u prosjeku 10 puta mjesečno.

Fosili i staklene kuglice za bor

Sve što istražuje u Gornjem Stenjevcu većinom je starijeg datuma, ali najstariji nalaz je kamen s fosilima školjkaša s Medvednice. “Našli smo ga slučajno, tijekom jedne šetnje iznad Gornjeg Stenjevca. Tu se prije 600.000 godina nalazilo Panonsko more i to su fosilizirani ostaci školjkaša kojih zapravo ima jako puno”, govori nam Štrbac i dodaje kako će se teme u okviru Laboratorija vjerojatno još proširivati te neće ostati na arhitekturi Gajnica ili etno baštini Gornjeg Stenjevca.

Da je spektar tema koje istražuje širok, dokazuje i činjenica da je uspjela iskopati neke manje poznate stvari o starom staklopuhačkom obrtu iz Stenjevca. “U Gornjem Stenjevcu pričala sam i s Martinom Križanić (danas Šimunković), etnologinjom koja je sačuvala staklopuhački obrt. Tamo je velik broj ljudi 50-ih i 60-ih u okviru zadruge puhao i bojao staklene kuglice koje je velik broj Zagrepčana koristio za kićenje svojih borova. Ona je dan danas jedna od rijetkih koja i dalje nastavlja tu tradiciju.”

Kako je saznala, proizvodnju je započeo Rus Aleksandar Langer koji je na imanju Kurije Junković 1943. (ili 1944.) pokrenuo proizvodnju božićnih ukrasa, prvo od papira, a onda, 1946., od stakla. Nakon Drugog svjetskog rata na tržištu baš i nije bio božićnih kuglica pa se u proizvodnju uključilo lokalno stanovništvo i to kroz poljoprivrednu zadrugu koja je krajem 50-ih brojala oko 400 članova. Gotovo svako kućanstvo se time bavilo.

Desetak godina kasnije ona se raspala, ali staklopuhački obrt nastavila je obitelj Križanić. Danas je vlasnica obrta Martina Šimunković i nazvala ga je Koogle. Izrađuje ukrasne kuglice od puhanog stakla u suvremenoj, autorskoj interpretaciji.

U potrazi za autorom Parka 101. brigade

Trenutno Štrbac s lokalnim stanovništvom istražuje povijest najvećeg parka u Gajnicama, Parka 101. brigade kojemu je posvećeno i sljedeće druženje. “Ne uspijevam doći do podatka tko je autor ili autorica Parka. Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba čuva plan centra Gajnica iz 1974. godine na kojem je ucrtan Park, no nisam sigurna kad je realiziran. Upravo prije našeg razgovora jedan mi je stariji čovjek u Parku rekao kako su 70-tih godina na tom mjestu bila polja.”

Pomoć u traženju autora Parka Štrbac je dobila i na Agronomskom fakultetu, točnije od jedne profesorice koja se sjetila arhitekta koji je sudjelovao u uređenju Gajnica: “Profesorica Vesna Židovec s Agronomskog fakulteta spomenula mi je Dragutina Kiša kao mogućeg autora. U njegovoj biografiji zaista piše da je bio autor hortikulturnih rješenja stambenoga naselja Gajnice 1968-1970”, kaže, ali oprezno dodaje da to ipak ne mora nužno značiti da je radio na parku 101. brigade.

Štrbac nam napominje kako sve informacije koje dobije nastoji provjeriti u arhivima i/ili znanstvenoj literaturi ako postoji na tu temu, pogotovo one koje joj ljudi govore po sjećanju jer ono nije uvijek pouzdano. “Ljudi se mogu i zabuniti, pogotovo kada se radi o tako dalekim sjećanjima, iz recimo šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća”, priča nam.

‘Društvene mreže su blago’

“U svemu ovome puno mi pomaže Facebook grupa Gajnice jučer, danas, sutra i njezin osnivač Željko Šićak Prašnički. Upravo tamo vidim što ljude zanima, a često oni tamo objave neke stare fotografije koje me potaknu da nešto krenem istraživati”, govori nam Štrbac. Dok šećemo kroz Gajnice, iznenada srećemo gospodina Željka koji je svoju fejs grupu osnovao prije 11 godina i dosad u njoj skupio gotovo 13 tisuća članova.

“Ja sam zaljubljen u Gajnice. Jednom prilikom sam u goste pozvao svoju staru škvadru i jedan od njih donio je DVD na kojem su bile stare pjesme i stare slike, a gore je pisalo ‘Gajnice osamdesetih’. Nakon toga sam napravio grupu s tim imenom i frendovima sam napisao da svatko ponešto objavi. Imali smo u škvadri i jednog koji nam je uvijek, kao fol, krao stvari. Ako ti je nestala ploča znao si da je kod njega, bio je hrčak. Njemu sam se javio i rekao mu: ‘Ti sigurno imaš nešto’ i tako je sve krenulo”, kaže nam Šićak Prašnički.

U grupu se, kaže, uskoro pridružilo puno više ljudi od očekivanog. Bio je tu svećenik iz gajničke župe koji je počeo objavljivati stvari vezane za crkvu, zatim knjižničarka koja je počela objavljivati stvari vezane za knjižnicu pa je gospodin Željko shvatio da grupa treba novo ime jer je davno prerasla osamdesete. Inače, kako nam kaže Štrbac, gospodin Šićak Prašnički jedan je od onih ljudi koji znaju neopisivo puno toga o svemu, pa tako i o Gajnicama. Upravo joj on često ukazuje na ljude i stvari vrijedne pažnje.

Projekt koji povezuje umjetnike i stanovnike

Vraćamo se natrag na Laboratorij Gajnice. “Kristina je smislila ime”, priča nam Štrbac. Kaže kako su Gajnice stavile u naziv jer su vjerovale da će se većina aktivnosti odvijati upravo u tom kvartu, a laboratorij označava istraživanje, što i rade. Dobile su i potporu Ministarstva kulture RH i Zaklade Kultura nova, a cilj im je uz pomoć Laboratorija i spojiti mlade umjetnike i umjetnice s lokalnim stanovništvom.

“Baš smo objavili natječaj za mlade umjetnike i umjetnice koji je otvoren do 20. ožujka. Glavna okosnica programa je suradnja umjetnika/ca i građanstva kroz jedan dulji period koji može trajati mjesec dana ili nekoliko mjeseci. Za to vrijeme oni će zajedno osmisliti javnu umjetničku intervenciju ili izložbu koja će biti prezentirana u drugom dijelu godine, a odnosit će se na ovaj dio grada”, kaže nam.

Kako kaže, najveća vrijednost njihova projekta upravo su građani. “Okupljam i animiram lokalno stanovništvo na tjednim druženjima u prostorijama mjesnih odbora Gajnice i Gornji Stenjevec. Inače, nemamo vlastiti prostor, ali svidjela mi se simbolika mjesnih odbora jer su to mjesta na kojima građani sudjeluju u nekim odlukama koje se tiču zajedničkog života u sredini, a to je ideja koja stoji iza Laboratorija”, kaže nam na kraju Štrbac.