Ovo je Abi, dečko iz centra Zagreba koji zbog okrutnog sustava 22 godine nije mogao izaći iz Hrvatske

Danas 22-godišnji Abraham Salimon dečko je iz centra Zagreba koji zbog nevjerojatne hrvatske birokracije nije mogao dobiti državljanstvo. Sve dok se, prije dvije i pol godine, njegovog slučaja nije primio poznati zagrebački odvjetnik Saša Pavličić-Bekić koji je detaljno opisao Abijevu nevjerojatnu priču.

Odvjetnikov Facebook status, koji je naslovio ‘Saša, ja sam Hrvat!’, u nastavku prenosimo integralno, uz njegovu dozvolu.

Roditelji su mu preminuli dok je bio u vrtiću

“U kolovozu 2000. u Zagrebu se rodio Abi. Abraham Salimon. U kolovozu 2001. u Zagrebu se rodila Patricia. Dvoje malih Zagrepčanina krenulo je u vrtić, a dalje znate kako ide… Škola, faks… No, stvari nisu uvijek tako jednostavne.

Malom Zagrepčaninu su preminuli roditelji dok je on pohađao vrtić. Udomila ga je prekrasna gospođa koja se bavila čišćenjem školskih klupa i koja nije imala novaca, ali je imala i ima veliko srce. I njezin suprug, naravno.

Rasli su Abi i Patricia u neposrednoj blizini. Centar Zagreba. Patricia je išla na skijanje, more, u Gardaland, koncerte u Zagrebu i izvan RH. Patricia voli ići u Sloveniju, Austriju, Italiju, BIH… Abi to međutim nikada nije smio. Ne mogao, nego nije smio. Patricia je uživala na maturalcu u Portugalu. Njen frend iz centra Zagreba to nije smio. Ne mogao, nije smio.

Nije mogao sudjelovati u izborima

Patricia i Abi su sportski nastrojena djeca. Patricia je sa 16 godina bila najmlađa natjecateljica među seniorima hip-hop plesa na Svjetskom prvenstvu u Danskoj. Abi se bavi boksom. Točnije Ultimate fightom. A, iako je sjajan sportaš, nikad nije smio nastupati za RH izvan RH. Ne mogao. Nije smio. Patricia je već triput glasovala na izborima. Za Sabor, za predsjednika RH i za ZG skupštinu i gradonačelnika. Abi to nije. Ne mogao, nego nije smio.

Ah da. Zaboravio sam reći. Patricia je plavuša, uvijek nekako japanski blijeda u licu i time šarmira. Abi je crnac. Da. Pravi crnac. Bez političke korektnosti. Crnac.

Po boji kože. Po naglasku kajkavac. Pravi Zagrepčanin. Bez političke korektnosti. I on šarmira gdje god dođe, svi ga vole, pardon sve cure ga vole. Abi je sad student. Razlika između to dvoje prijatelja međutim nije samo boja kože. Razlika je, jer Patricia je Hrvatica s Domovnicom. Abi međutim to nije. Trebalo je 22,5 godine borbe da bi Abi postao hrvatski građanin, da postane Hrvat.

Prijateljica potražila pomoć odvjetnika

Kroz što je sve prolazio da bi dokazao da je rođeni Zagrepčanin i da je Hrvat, baš kao i Patricia… Da je građanin… A onda, prije dvije i pol godine Patricia shvati da je njezin frend u teškom stanju i da se on sam više ne može boriti sa sustavom. Dođe u naš ured i veli: “Ajmo tata probati”. Ma kaj probati, moramo mu pomoći. I krenuli smo.

Ana, Ines i ja. Cijeli naš odvjetnički tim. Od vrata do vrata. Od Centra za Socijalnu skrb. Od policije. Od Ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova. A Abi je bio sve tiši. Sve potišteniji. I dalje je trenirao, studirao i šutio. S vremena na vrijeme poslao je poruku: “Saša ima li kaj novoga?”, a moj odgovor je uvijek glasio: “Nema Abi, bit će. Bude. Izdrži”.

Grozno mi je bilo kad sam prije tekme u Milanu dobio poruku: “Sretno Saša, samo da Dinamo dobije, vidim atmosferu, volio bih da sam s vama tamo”.

Moj bijes tamo će još dugo pamtiti

Da vam ispričam scenu kad smo na saslušanju u jednom državnom tijelu krajem proljeća ove godine (bilo je bar 10-tak takvih saslušanja) s visoka čuli pitanje gospođe koja radi na tom mjestu, s naglaskom koji odaje da nije iz RH.

“Pa dajte molim vas, zašto gospodine sami niste otišli u Mađarsku, u veleposlanstvo Nigerije da ishodite papir da niste njihov državljanin, nego mene sad tu maltretirate da gubim vrijeme?”. Abi je kroz suze samo rekao: “Teta, ja nikad nisam imal dokument da izađem iz Hrvatske ni na sekundu”.

Kao odvjetnik moram uvijek biti staložen, ali moj bijes i vikanje će svi tamo dugo zapamtiti. A ja ću zapamtiti te njegove suze… I njegov glas na kavi u slastičarni: “Saša, ja takve stvari doživljavam od malena”. Prošlo je ljeto, mi čekamo vidjeti hoće li se nešto riješiti. I ništa, moramo još čekati.

Bit će čovjek sa svim pravima i mogućnostima

Jučer mi je, dok sam bio u uredu, stigla poruka: “Dobio sam rješenje, Saša ja sam od danas Hrvat!”. Nakon 22 i pol godine borbe dečka iz centra grada Zagreba. Dobit će Domovnicu, osobnu iskaznicu, putovnicu… Dobit će priliku biti ono što je Patriciji normalno. Biti čovjek sa svim pravima i svim obvezana, sa svim mogućnostima.

Abi je borac Ultimate fighta u klubu American Top Team. Pogledajte njegovu borbu u Sutinskim vrelima za titulu armagedon prvaka (37000 gledatelja pogledalo borbu) koju je zgubio prije tjedan dana. Ali pogledajte i njegovu sreću što je dobio puno bitniju borbu u komentaru, borba je kratka pa dajte si truda.

Zahvala svima koji su imali razumijevanja i koji su se na tim službenim mjestima potrudili i omogućili da stigne ta poruka: Saša, ja sam Hrvat.”

Što je radio Centar za socijalnu skrb?

Telegram je u nedjelju poslijepodne razgovarao s odvjetnikom Pavličićem. Napomenuo je kako je suradnja s većinom institucija, od policije do ministarstava vanjskih i unutarnjih poslova, u protekle dvije i pol godine koliko se borio za Abija bila izvanredna. “Svi su za njega zaista imali puno empatije i razumijevanja, trudili su se da mu na bilo koji način pomognu”, prepričao nam je.

No frustrira ga, dodaje, što je Abi svih ovih godina bio u svojevrsnoj rupi te što nitko nije ni pokušavao riješiti njegov problem. “A nije da nisu znali. Ne razumijem zašto svih ovih godina Centar za socijalnu skrb nije ni mrdnuo prstom da mu pomogne”, zaključio je.