Ovo je jako zanimljivo: otkriveno što se događa u mozgu kada nas voljena osoba drži za ruku

Studije pokazuju da držanje za ruke može smanjiti bol i ublažiti stresna iskustva, no čini se da ima i puno dublje značenje za ljudski mozak. To je u članku objavljenom u The Washington Postu detaljno objasnila liječnica Trisha Pasricha na temelju istraživanja koje je proveo James Coan, klinički psiholog i ravnatelj neuroznanstvenog laboratorija na Sveučilištu Virginia.

”Ako stvarno razumijete držanje za ruku, počinjete shvaćati gotovo svaki aspekt toga što znači biti ljudsko biće”, rekao je Coan. On i njegov tim proveli su sredinom 2000-ih nekoliko eksperimenata o učincima držanja za ruke.

U prvom je sudjelovalo 16 udanih žena koje su stavljene na magnetsku rezonancu mozga i suočene su s prijetnjom strujnog udara. Pokazalo se da, kada su te žene držale neznance za ruku, stres od šoka bio im je umanjen. No, učinak je bio još izraženiji kada su za ruke držale svoje muževe. Kasnije studije pokazale su smanjeni stres i u drugim vrstama odnosa, uključujući i ljude koji su samo prijatelji.

Neočekivano otkriće

Prema Coanu, ti su rezultati otkrili da držanje za ruke zapravo pomaže mozgu da se rastereti i opusti kada se suočava sa stresom. Pojednostavnjeno, kada pružite ruku voljenoj osobi u teškom trenutku, to je doista kao da s njom dijelite teret.

Međutim, tijekom eksperimenata, psiholog i njegove kolege više su puta naišli i na čudno otkriće. Naime, emocijama u mozgu upravlja prefrontalni korteks. To je dio mozga koji nam pomaže kontrolirati instinkte i razmišljati razumski. Primjerice, kada gledamo horor film, prefrontalni korteks govori nam: “Opusti se, to je samo film!”

Coan je pretpostavio da bi držanje za ruku nekoga od bližnjih osoba izazvalo povećanje aktivnosti u tom dijelu mozga kako bi se sudionik opuštao i osjećao sigurnije, a da će se istovremeno smanjiti aktivnost u drugim dijelovima mozga. No to se nije baš tako dogodilo. Umjesto toga, kada su se parovi držali za ruke, Coan je primijetio smanjenje u svim emocionalnim regijama mozga, no prefrontalni korteks nije svoju aktivnost povećao. Umjesto toga, i on se smirio.

Što se događa u mozgu?

A onda je otkrio što se u mozgu zapravo događa kada za ruku držite voljenu osobu, pa čak i stranca. ”Možda je osjećaj samoće cijelo vrijeme bio devijacija, ona koja bi zahtijevala aktivaciju našeg prefrontalnog korteksa da se nosi s tim”, zaključio je. Pojasnio je da korteks radi aktivnije kada smo sami, a smiruje se kada nekoga primimo za ruku i osjećaj samoće nestaje.

Ovaj je fenomen Coan nazvao teorijom društvene osnove. To je ideja prema kojoj ljudski mozak očekuje pristup odnosima s drugim ljudima jer bez njih mora uložiti mnogo više fiziološkog i psihološkog napora za nošenje s dnevnim situacijama i stresom.

Snaga ljudskog dodira

Dodir ljudi koriste i za prenošenje svojih osjećaja. Studija iz 2009. promatrala je 124 para stranaca u kojima je jedan imao povez preko očiju, a drugi je zamoljen da mu prenese emociju jednostavnim dodirom. Sudionici su mogli prepoznati, bez da su ikada čuli ili vidjeli drugu osobu, emocije poput zahvalnosti, gađenja, sreće i straha.

Liječnica Pasricha kaže da je snagu ljudskog dodira spoznala za vrijeme pandemije koronavirusa.

”Dok sam se brinula za hospitalizirane pacijente u danima kada je čak i rukovanje bilo nepojmljivo, mnogi su mi povjeravali duboku prazninu zbog nedostatka fizičkog dodira s drugim ljudima. Jednog sam jutra držala stariju ženu za ruku u hitnoj službi dok se moj specijalizant pripremao za pregled, a ona mi je rekla: ‘Čini mi se da si ti prva osoba koju sam dotakla u mjesecima’. Još uvijek mislim na taj susret i na tu intuitivnu glad za kontaktom za koju mnogi od nas nisu znali da postoji dok nije uklonjena”, ispričala je liječnica.