Postoji jedan dosta moguć i prilično problematičan razlog zašto ne mršavite, iako ste uporno na dijeti

Znamo kada jedemo previše i kada treba pripaziti i češće vježbati da bi izgubili na težini. Ali koji puta ni stroga dijeta ne korespondira s gubitkom kilograma i vježbanjem. Iz nekog razloga i ako jedemo pažljivo, brojimo kalorije, kontroliramo unos ugljikohidrata, ne gubimo na težini kako bi trebali.

Razlog tome može biti inzulin, hormon koji kontrolira glukozu i metabolizam masti u tijelu, a visoke doze inzulina tijekom vremena mogu učiniti gubitak kilograma, vrlo teškim. Rezistencija na inzulin je kliničko stanje kod kojeg inzulin, hormon kojega luči gušterača da bi kontrolirao šećer u krvi, ne djeluje više kako bi trebao.

Tijekom vremena, brojni faktori, uključujući prehranu bogatu procesuiranim ugljikohidratima, neaktivan stil života i često genetika, čine da inzulin postane sve manje i manje učinkovit u procesuiranju glukoze koju konzumiramo u hrani na bazi ugljikohidrata, kruh, žitarice, voće i šećeri.

Simptomi mogu biti dugo prikriveni

Kada inzulin ne djeluje kako bi trebalo, tijelo je prisiljeno proizvoditi sve više inzulina da bi procesuiralo istu količinu glukoze koju smo uzeli hranom da bi nahranili mišiće i mozak. Kada se radi o gubitku kilograma, ovo je vrlo nesretna okolnost, što su više razine inzulina koje cirkuliraju tijelom, to je teže izgubiti masnoće odnosno smršaviti. To znači, ako imate rezistenciju na inzulin, možete jesti neviđeno malo i biti na ekstremno zdravoj dijeti, vježbati kako vam je preporučeno, a nećete mršaviti.

Tijelo može pokazati znakove rezistencije na inzulin na različite načine. Rezistentnost se razvija tijekom puno mjeseci ako ne i godina, znakovi i simptomi mogu biti dugo prikriveni prije nego se uoče. Uobičajeni simptom rezistencije je kronični umor, glukoza ne stiže do stanica dovoljno učinkovito kako bi trebalo. Ako razine glukoze i inzulina jako fluktuiraju tijekom dana, javlja se žudnja za slatkim.

Možda je najjači znak rezistencije na inzulin način na koji se mast deponira u tijelu. Inzulin voli taložiti mast oko abdominalne regije, zbog čega žene i muškarci sa jakom rezistencijom na inzulin imaju veliki trbuh, a struk širi od 80 cm za žene je znak da postoji rezistencija na inzulin.

Treba jesti hranu bogatu proteinima

Gledano kroz perspektivu načina života, ironija rezistencije na inzulin je da standardna zdrava hrana niske količine masti, visokih ugljikohidrata iz cjelovitih žitarica i voća, može ustvari pojačati rezistenciju na inzulin i spriječiti gubitak težine. Zdrava prehrana, visoko procesuiranim ugljikohidratima bogata hrana može rezultirati pojačanim lučenjem inzulina. Što je više inzulina, manje je vjerojatno da ćemo potrošiti masnoće u tijelu.

Zbog ovog razloga, ljudi sa rezistencijom na inzulin moraju se pridržavati prehrane bogate proteinima, umjerenih ugljikohidrata, a eliminirati koliko god mogu procesuirane ugljikohidrate. To ne znači izbaciti sve ugljikohidrate, nego znači kombiniranje malenih količina ugljikohidrata sa hranom bogatom proteinima kao što su jaja, riba, meso, mliječni proizvodi ili orašasti plodovi kod svakog obroka.

Ovo će osigurati da tijelo ima neke količine ugljikohidrata cijelo vrijeme što će pomoći reguliranju lučenja inzulina dok će proteini održavati sitost i osigurati važne hranjive tvari, dobre masnoće, kalcij i željezo. Rezistencija na inzulin je kliničko stanje koje treba dijagnosticirati i njime pravilno upravljati. Ako sumnjate da imate rezistenciju na inzulin, otiđite liječniku da vam učini test tolerancije na glukozu.