Povjesničar Klasić nakon avanture života: 'Krstario sam s milijarderima i predavao im o Balkanu. Ništa ne znaju o nama'

Hrvoje Klasić, povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, često drži predavanja i nastupa na brojnim kongresima i seminarima u više od desetak država svijeta, od SAD-a i Kanade do Europe. No, nedavno je imao prilike održati najneobičnija predavanja u životu.

Taj autor nekoliko dokumentarnih televizijskih serija, pet knjiga te brojnih članaka i analiza, obratio se jedinstvenoj zajednici milijardera i milijunaša iz dvadesetak država koji su vlasnici rezidencija na super luksuznom brodu The World – Svijet. To je prvi i najveći brod koji posjeduju vlasnici njegovih apartmana. Brod ima 165 stanova veličine od 100 do 300 četvornih metara. Cijena tih apartmana kreće se od 2,5 do 15 milijuna dolara.

Od instruktora golfa do vinskog podruma

Premda je dugačak 196,35 metara, a širok 29,8 metara, dakle, veličine kruzera koji može primiti oko 2,500 gostiju, na njemu u prosjeku živi između 150 i 200 putnika. Njih opslužuje 280 članova posade, a sadržaji broda u potpunosti su prilagođeni interesima bogate klijentele. Na brodu imaju, primjerice, profesionalnog instruktora golfa koji ih podučava na simulatoru sa 72 terena. The World je jedini brod s teniskim terenom u punoj veličini, sa stazom za trčanje, fitness i spa centrom od 700 četvornih metara, vanjskim bazenom i jacuzzijem.

Gostima su još na raspolaganju knjižnica i velika dvorana u kojoj se održavaju koncerti, gledaju filmovi te slušaju predavanja stručnjaka raznih profesija iz cijelog svijeta. Postoje, dakako, posebne dvorane za kartanje, za video igre, a gosti mogu kupovati u trgovinama delikatesnim proizvodima i mješovitom robom te u butiku s najpoznatijim svjetskim brendovima.

Tu su također i koktel barovi u kojima se 365 dana godišnje osmišljavaju kokteli inspirirani pićem i voćem iz destinacija na kojima se pristaje. Koktele pripremaju najbolji majstori svijeta, na brodu je još i golemi podrum s 1,500 raznih vrsta vina te druga najveća kolekcija japanskog sakea na svijetu.

U svakoj luci prosječno ostaje po tri dana

The World ima 12 paluba, šest luksuznih restorana i nekoliko ležernijih barova u kojima se, među ostalim, nude delicije iz kraja u kojem je brod pristao. Vrlo često na brodu gostuju kuhari iz restorana s Michelinovim zvjezdicama, a ponekad vlasnici apartmana dovode na brod svoje omiljene kuhare s kopna.

Za razliku od većine kruzera, za krstarenja svijetom, The World ostaje u svakoj luci u prosjeku tri dana. Svake godine brod pristaje u stotinjak svjetskih luka, a od 2002., kad je porinut u more, The World je obišao više od tisuću destinacija u 120 zemalja.

Odbor odlučuje gdje će brod ploviti

Da bi si netko mogao priuštiti sav taj luksuz, ističe Hrvoje Klasić, nije dovoljno imati puno novaca. “Treba biti enormno bogat. Jer uz ekstremno skupe apartmane, svake godine vlasnici stanova plaćaju za održavanje apartmana, za struju, vodu, posadu, gorivo, 10 posto od cijene apartmana. Dakle, vlasnik apartmana od 15 milijuna dolara plaća te usluge 1,5 milijuna dolara godišnje. No, u to nisu uračunati hrana i pića. A budući da vlasnici apartmana žive na brodu u prosjeku oko četiri mjeseca, i taj trošak prelazi 100.000 dolara godišnje”, priča Klasić.

Vlasnici apartmana u pravilu, uz pomoć najboljih dizajnera interijera, uređuju apartmane po vlastitom ukusu. Samo prošle godine vlasnici su renovirali 62 rezidencije. Na brodu žive ljudi iz dvadesetak država, najviše ih je iz SAD-a, oko 60 posto, a ima i puno Australaca, Azijata, državljana Južne Afrike te Europljana, iz Belgije, Švedske…

Plan putovanja određuje se tri godine unaprijed, a o tomu odlučuje odbor u kojem su predstavnici vlasnika apartmana, dva kapetana i odjel za planiranje puta. O prijedlogu plana potom se izjašnjavaju svi vlasnici apartmana. Svatko može napustiti brod kad god i gdje zaželi, a posada organizira sav potreban prijevoz.

Kako o novcu razmišljaju ovi bogataši?

Hrvoje Klasić priča kako je iz razgovora shvatio kako ti bogataši ne razmišljaju o novcu kao ostali ljudi. “Osim što žele uživati u putovanjima i vrhunskom luksuzu, oni kupnju apartmana doživljavaju i kao investiciju u nekretnine čija vrijednost neprekidno raste”.

Kad je Klasić upitao zašto umjesto stana na brodu ne kupe veliku jahtu, svi su odgovori bili isti: “Ne želimo se gnjaviti i brinuti oko toga, a osim toga s jahtom možete do Ibize i Azurne obale, ali ne i do Sjevernog i Južnog pola.”

Uz Klasića na brodu bio čuveni Martin Bell

Profesor Klasić dobio je poziv da kao povjesničar, kad brod uđe u teritorijalne vode Albanije, Crne Gore i Hrvatske, održi četiri predavanja o tim zemljama, ali i o Balkanu. Nakon što je godinu dana prije polaska dobio poziv, poslao je upravi kompanije koncept predavanja koji je prihvaćen, pa se tako Klasić ukrcao na brod u Ateni, plovio je oko Peloponeza do Krfa, zatim do Albanije, Boke Kotorske, Dubrovnika…

Kad su pristigli u albansku luku Vlora, Klasić je, primjerice, gostima ispričao kako je CIA po završetku Drugog svjetskog rata upravo tu pokušala organizirati puč kojim se trebalo srušiti diktatora Envera Hodžu.

Po uplovljavanju u Jadran, Klasić je održao predavanje općenito o hrvatskoj povijesti, zatim o 20. stoljeću te o tomu kako se narodi na Balkanu suočavaju s prošlošću. Putnici na brodu slušaju predavanja na tri načina. Uživo u dvorani, preko televizijskih ekrana u stanu, a kad zažele emitira im se i snimka predavanja. U isto vrijeme s Klasićem je na brodu bio i čuveni engleski televizijski novinar Martin Bell koji je pričao o svojim iskustvima iz ratova u Vijetnamu, Iraku, Siriji, i dakako, u Hrvatskoj i BiH.

Uvjerio se koliko ljudi malo znaju o nama

Organizatori putovanja zahvalili su Klasiću na predavanjima, kazali mu kako su odjek i zanimanje bili odlični te su otvorili mogućnost daljnje suradnje. “Ponovno sam se uvjerio koliko ljudi malo znaju o nama.

Najviše ih je zanimalo sve o ratu u Hrvatskoj i BiH, iznenadili su se kad su čuli koliko je ustaša nakon rata pobjeglo u SAD i Južnu Ameriku, a posebno ih je zaprepastilo kad sam im ispričao da su se neki od njih ili njihovi potomci vratili devedesetih godina u Hrvatsku te zauzeli istaknute funkcije u državnom aparatu. Također nisu mogli vjerovati da još ima ljudi koji negiraju holokaust te postojanje logora.”

Postali bogati zahvaljujući svom znanju i radu

Nakon održanih predavanja, Klasić je bolje upoznao goste broda jer su mnogi željeli s njim večerati i razgovarati. “Tako sam imao prilike upoznati članove uprava najvećih svjetskih korporacija i najutjecajnijih think-tankova, vlasnika velikih kompanija, ponajviše onih iz IT sektora i naftnog biznisa”, priča Klasić te objašnjava kako su svi oni sami zaradili novac, nisu nasljednici, nego su postali bogati zahvaljujući svom znanju i radu.

“Bračni par od oko 55 godina, koji se bave naftnim biznisom, ispričao mi je da su počeli siromašni kao crkveni miševi, da nisu rođeni sa zlatnom žlicom. I zato, kažu, nisu izgubili smisao za realnost, druže se s običnim ljudima i po tomu se razlikuju od milijardera koji su svoja bogatstva naslijedili.” Na početku putovanja Klasić se nemalo iznenadio kad bi došao na doručak ili ručak, a u sali nije bilo niti jednog gosta. “Objasnili su mi da oni najradije doručkuju i ručaju kod kuće, a tek uvečer izlaze na večere.”

Brod nema ekstremne elegancije

Na brodu goste zabavljaju najmanje tri vrhunska pjevača i benda, a organiziraju se karaoke i razni kvizovi. “Bilo je zanimljivo gledati pobjednika jednog kviza, naravno milijardera, koji je za nagradu dobio bocu tekile što ga je silno razveselilo. Nudio je tekilu svim drugim milijarderima koji su također bili sretni jer su dobili besplatno piće.”

Upoznao je i par iz Kine te Amerikance koji su diplomirali na Yaleu i koji su vrhunski poznavatelji politike, kulture i ekonomije. Bila je tu i jedna žena koja je odabrala život na brodu jer ne želi stanovati u vili budući da se boji da je ne opljačkaju. Prije putovanja, Klasić je bio zabrinut kako se među tim bogatunima odjenuti. “Međutim, ubrzo sam se uvjerio da na brodu nema ekstremne elegancije, što nije čudno jer su oni tu kod kuće pa nemaju potrebu tjerati modu, već se odijevaju vrlo ležerno.”

Jedan od glavnih strojara je Hrvat

Ove godine The World ide na dvije ekspedicije do Arktičkog kruga: prva će obići Grenland i otok Ellesmere, a druga duž surove Baffinove obale Kanade. Potom će se Nova godina dočekati na Antarktici.

Svaki dan putnici dobivaju kartu s menijem, specijalitetima dana i koktelima te informacijama koja su predavanja, tko nastupa tu večer, gdje se organiziraju događaji i zabave. Većina konobara i sobarica su Filipinci i Indijci, no, dakako, ima i naših ljudi. Tako je Hrvat jedan od glavnih strojara, a drugi je vođa posade. Na brodu je bilo nekoliko sobarica te jedan somelijer iz Srbije. S obzirom da se strogo čuva privatnost, Klasić nije mogao spominjati imena ni putnika ni posade.

Gruba realnost povratka kući

Nakon nestvarnog uživanja u prekrasnom ambijentu i luksuzu, Klasić se po povratku kući, odmah susreo s grubom realnošću. Na stolu u radnom kabinetu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dočekalo ga je pismo u kojem mu se prijeti smrću.

Naime, Klasić je podupro ideju da se u Zagrebu promijene imena ulica koja su bila nazvana po suradnicima ustaškog režima. Zbog toga ga je anonimni pošiljatelj optužio da je otpadnik i izdajnik. “A kao što znaš, izdajnicima se ne prašta. Zato, razmišljaš li gdje ćeš biti pokopan nakon što budeš likvidiran?” Na kraju autor prijetnje traži od Klasića da tu poruku prenese Stipi Mesiću, i drugim osobama iz izdajničkog brloga kao što su Goldstein, Jakovina, Pusić. U potpisu stoji Ustaša i pozdrav Za dom spremni.

Iako ga već godinama zasipaju sličnim prijetnjama, ipak ga iznova zaprepašćuje sve veća eskalacija mržnje koja, eto, završava i prijetnjama smrću. “Svaki put šokira me kako je netko u stanju napisati toliko ružnih riječi i uvreda. Tu se ne radi o afektu, nerijetko doživim da mi na ulici ljudi u afektu svašta dobace. No, ovaj je čovjek morao smisliti te prijetnje, napisati ih, isprintati, kupiti marku i kuvertu te poslati, a to je proces koji traje dan ili dva. Koji je to mozak koji je u stanju to napraviti?”, pita se Klasić.

Faks blokirao nasrtljivog ustašu

Objašnjava kako mu zbog dostupnosti oružja i rasta nasilja nije svejedno primati tako grozne prijetnje. “Najveći je problem što vam netko stavlja na leđa metu”, upozorava Klasić te dodaje kako mu je jedan ustaša iz Kanade, tako se, naime, predstavio, znao slati i po dvadesetak mailova dnevno punih mržnje i prijetnji. Zbog toga su mu na fakultetu morali blokirati server.

U nekoliko navrata Klasić je prijavljivao policiji prijetnje smrću, ali je svjestan da je gotovo nemoguće utvrditi tko je pošiljatelj. “Ta procedura prijavljivanja dugo traje, a koristi nema. Na policiji su uvijek bili vrlo susretljivi i puni razumijevanja. I ministar Davor Božinović se jako založio za mene, no svjestan sam da bi takva akcija zahtijevala puno ljudi i resursa te da je to nemoguće.” Premda su mu nudili i čuvare, Klasić je to odbijao, smatrajući da se tako ne može do kraja zaštititi.