Trideset jednu godinu od ratnog razaranja Vukovara i 24 godine od mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja možemo napisati sljedeću rečenicu: učenici vukovarske Osnovne škole Nikole Andrića na nastavu će 5. rujna krenuti u objektu svoje obnovljene škole. Tijekom svih ovih godina, koje su prerasle u preduga desetljeća, ova je vukovarska škola postala sinonim uporne neobnove nakon rata i upravo katastrofalnih uvjeta u kojima su učenici pohađali nastavu.

Pritisak da se s obnovom škole krene, kada je već bila u stanju koje je predstavljalo realnu opasnost za živote učenika, stvorili su mediji. Otvoreno to Telegramu govori ravnateljica škole Josipa Kotromanović Sauka. Od mirne reintegracije govorilo se, kaže, kako se gotovo svaki čas očekuje obnova. Uporno se, međutim, nije događalo ništa. 24 godine obećanja kasnije, obnovljenu školu dočekali su učenici, ali i njihovi roditelji, među njima neki koji su je i sami pohađali.

Nedopustivo dug put

Potvrde da učenici OŠ Nikole Andrića novu školsku godinu nedvojbeno započinju u potpuno obnovljenoj i opremljenoj školi, Telegram je dobio od Grada Vukovara i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Trogodišnji radovi na školi u konačnici su dosegli iznos od 20.320.210,74 kuna, precizirali su nam iz Ministarstva. Troškove rekonstrukcije i dogradnje podijelili su Ministarstvo, Vukovarsko-srijemska županija te Grad Vukovar u omjerima 80 posto – 10 posto – 10 posto.

Nakon radova, konačna primopredaja objekta izvršena je 4. veljače ove godine i time je otvoren put za njeno opremanje. Na to je utrošeno još 4.678.965,21 kuna što je, u 80-postotnom iznosu, financiralo resorno Ministarstvo. Ravnateljica Kotromanović Sauka kaže kako je sada sve u završnoj fazi pripreme i da, dodaje s olakšanjem, još sređuju sitnice. “Sada nam zapravo preostaje još ući i početi raditi”, veli ravnateljica.

Put do tog trenutka bio je nedopustivo dug. Ravnateljica nam ne zna reći zašto su toliko dugo morali čekati. “Nakon mirne reintegracije, naša je škola jedina bila u funkciji. Kada su se druge škole obnavljale, njihovi su učenici bili smješteni u našoj školi. Nikada nitko nije pružao otpor obnovi naše škole, dapače, ali ništa se nije događalo iako su resorni ministri izražavali volju i želju da škola bude obnovljena za njihovih mandata”, govori nam. Cijelu priču pogurali su, naglašava nam nekoliko puta, mediji.

Škola puna ratnih ožiljaka

Novinar Branimir Bradarić, dopisnik Večernjeg lista iz Vukovara, pratio je ovu priču i višegodišnje propadanje škole. “To je bio očaj. Već kad biste došli pred samu školu, prizor je bio sumoran jer je škola bila prepuna ožiljaka od granata i šrapnela. Unutra ništa bolja situacija, neki sanitarni čvorovi nisu funkcionirali, neke su prostorije imale zakovane prozore, parketi su propadali”, nabraja Bradarić.

U sjećanju mu je i da je sanitarna inspekcija zatvarala pojedine učionice, na zidovima su bili tragovi prokišnjavanja i sve je skupa, veli, izgledalo katastrofalno. “Ne znam kako je prosvjetna inspekcija dozvoljavala da se u takvim uvjetima održava nastava. Dok se ova škola nije obnavljala, neke su već išle u drugu ili treću obnovu”, prisjeća se vukovarski novinar.

Zemlja znanja

Stanje u školi isti je dojam ostavilo na Martinu Bolšec Oblak, novinarku Nove TV. U zaboravljenu vukovarsku školu prije šest je godina došla kroz projekt Zemlja znanja kojeg je, u sklopu Dnevnika Nove TV, pokrenula s kolegicom Srnom Bijuk. Njime su htjele ukazati na manjkavosti obrazovnog sustava i to tako da učenici i učitelji s terena postavljaju konkretna pitanja resornom ministru o stvarima koje ih muče.

“Tadašnji ministar Predrag Šustar rekao je da će se rado odazvati projektu i da bi volio da prva škola u koju ćemo ići bude Osnovna škola Nikole Andrića u Vukovaru, a kako smo ju i sami htjeli posjetiti, nije bilo nikakvog problema da prvo odemo baš tamo”, prisjeća se Bolšec Oblak.

Pamti kako su ravnateljicu dugo nagovarali da pristane na TV prilog iz škole. “Činilo mi se da je jednostavno umorna od ukazivanja na probleme, no rekli smo joj da nećemo napraviti samo jedan prilog o školi, već da ćemo ih raditi toliko dugo dok god oni ne uđu u novu školu”, kaže novinarka koja godinama na Novoj TV prati školstvo.

Mjesta za kante kada kiši

Tada je, ujedno, prvi put posjetila školu. “Kada smo tamo parkirali, mislila sam da je ovo jednostavno nemoguće. Nisam mogla vjerovati da djeca ovdje idu na nastavu”, govori Bolšec Oblak. Živo pamti fasadu ‘prošaranu’ gelerima, napuknute zidove, raspadajuće prozore koji se nisu mogli otvoriti. Djeca su im, kaže, pokazivala kako se drvena okna prozora natope vodom kada kiši, gdje sve postavljaju kante kada pada kiša jer im škola prokišnjava, dvorište u koje nisu smjeli jer je bilo prepuno željeza, metala.

Ovo je škola Nikole Andrića u Vukovaru. Nitko nema plan za obnovu. U kakvim se uvjetima uči u 2017.-oj, gledajte na @novahr @DNEVNIKhr pic.twitter.com/Fip6a76sJE

— Martina Bolšec Oblak (@Mbolsec) May 8, 2017

“Ravnateljica je rekla da škola može biti opasna za život djece i da se nešto mora napraviti”, prepričava nam novinarka. Iako je škola bila u funkcionalnom stanju, ravnateljica Kotromanović Sauka kaže kako pred kraj više nije mogla preuzeti odgovornost za sigurnost djece s obzirom na loše stanje objekta. 2017. konačno sele iz škole i postaju podstanari OŠ Antuna Bauera.

Medijska lavina

U međuvremenu, pokrenula se medijska lavina. Ravnateljica je, naime, pristala na prijedlog Bolšec Oblak da u školu dovedu ministra i naprave prilog. Ministar Šustar s ekipom Nove TV došao je u Vukovar i u trošnoj dvorani OŠ Nikole Andrića snimali su pitanja koja su mu učenici upućivali.

“Ne moram vam reći da ih je većinu zanimalo kada će biti obnovljena njihova škola i kada će dobiti novu dvoranu. Jedan tadašnji učenik 8. razreda rekao je da im svake godine kažu da će uskoro obnova pa se ništa ne dogodi. Ministar im, sjećam se, nije rekao kada će škola biti obnovljena, već kako će učiniti sve u svojoj moći da ako ne ove, bude obnovljena iduće godine”, prepričava Bolšec Oblak.

Bio je to prvi prilog – u podužem nizu onih koji su uslijedili – koji je izrazito senzibilizirao najširu hrvatsku javnost za malu, od rata neobnovljenu vukovarsku školu. Obnova, međutim, nije krenula niti te 2016. niti iduće godine, kako je priželjkivao tadašnji ministar. Ekipa Nove TV nastavila je pratiti priču. Snažno se uključilo njihovo osječko dopisništvo predvođeno novinarkom Marinom Bešić Đukarić i konstantno su tražili odgovore od grada, županije. Oni su im, pak, odgovarali da nitko nema novaca i prebacivali su lopticu na Ministarstvo obrazovanja.

Crno na bijelo. Obećanje za obnovu vukovarske škole Nikole Andrića. Kada i odakle novac? Gledajte Dnevnik @novahr @DNEVNIKhr pic.twitter.com/2mFG3R7PWh

— Martina Bolšec Oblak (@Mbolsec) May 25, 2017

Škola u svojoj obnovljenoj kući

Konačno, sporazum o obnovi škole koju je Nova TV žestoko apostrofirala kao “sramotu svih hrvatskih vlada”, 2019. potpisala je tadašnja ministrica Blaženka Divjak. Prethodno je izmijenjen Zakon o odgoju i obrazovanju na način da država može direktno financirati obnovu oštećenih ili izgradnju novih građevina školskih ustanova. Tri godine kasnije, škola je spremna dočekati povratak učenika.

Ravnateljica Kotromanović Sauka kaže kako su proteklih godina, zbog cijele situacije, imali slučajeva da roditelji djecu koja gravitiraju njihovoj školi ipak upisuju u neke druge vukovarske škole. Sada imaju dvjestotinjak učenika, a za realno stanje valja pričekati iduću školsku godinu, kaže.

“Nadam se da će se učenici vratiti. Radit ćemo u jednoj, prijepodnevnoj smjeni i nadam se da će se ova naša teška priča pretvoriti u pozitivnu. Uvijek smo se trudili i apostrofirali da školu ipak čine ljudi i aktivnosti. Tu su, naravno i materijalni uvjeti. Uz njih, nadamo se da ćemo u punini pokazati da smo uistinu dobra škola”, zaključuje ravnateljica o školi koja se nakon rata konačno vraća svojoj obnovljenoj kući.