Svi roditelji imaju nešto zajedničko – ljubav prema svojem djetetu, želju da mu pruže najbolje i greške koje rade u odgoju. Ljudski je pogriješiti, no valja pripaziti da se te omaške što rjeđe događaju i nemaju negativne posljedice na dugoročni razvoj djeteta.

Psihologinja i terapeutkinja gestalt terapije Tanja Dejanović Šagadin s nama je prokomentirala greške koje mame i tate rade, a najčešća među njima jest prečvrst ili prepopustljiv odgoj.

Djeca pod strogim i autoritarnim nadzorom su jako poslušna, ali kako su pokorni prema roditeljima, tako mogu biti i prema vršnjacima pa popustiti pritisku. Ne nauče se izboriti za sebe i postaviti granice.

Treba djelovati preventivno

“Vršnjački pritisak je normalan, a najpodložniji su u dobi do 10 do 14 godina. Treba djecu naučiti kako izgraditi karakter koji će se tome oduprijeti. To nećemo postići ako smo propustljivi i dajemo djeci da budu vani do kad žele. Što duže ostaju, to je veća šansa da će se upustiti u nepoželjna ponašanja jer su vani u vrijeme kad i odrasli”, kaže.

Najbolje je kada se djeluje preventivno – u smislu izgradnje samopouzdanja. Tu, savjetuje psihologinja, svašta pomaže. Od toga da se djeci naglašavaju njihove dobre strane, da se bave hobijima i sportovima do toga da ih se upućuje prema vršnjacima koji su im slični.

Majka igra veliku ulogu u djetetovom razvoju

Druga najčešća pogreška jest princip ‘govorim jedno, radim drugo’, posebice kada su u pitanju osjetljive teme poput unosa alkohola.

“Ako dijete za primjer ima roditelje koji, recimo, prigodno odnosno povremeno piju, ali ne pretjeruju, postoji velika mogućnost da će sličan model preuzeti i dijete – i obrnuto. Ponašanje roditelja, posebice majke, igra jako veliku ulogu u razvoju djeteta”, navodi stručnjakinja iz Psihološkog centra Tesa.

Za odgovorno odrastanje mladih

Psihologinja dodaje da ne treba poticati konzumaciju alkohola, kao što je to nekad slučaj na obiteljskim druženjima. “Odraslima je to bezazleno i zabavno, ali to je i opasno”, upozorava ekspertica koja više od 20 godina djeluje u području školske i kliničke psihologije.

Djeca i alkohol, napominje, vječita su aktualna tema koju vrlo često roditelji shvaćaju olako. Zato su se uključili u projekt Za odgovorno odrastanje mladih, na inicijativu tvrtke HEINEKEN Hrvatska, kao glavni partner.

U sklopu toga drže razna predavanja kako bi educirali roditelje i stručne suradnike u školama o sprječavanju konzumacije alkohola u adolescenciji i uspostavljanju dobre komunikacije s djecom srednjoškolske dobi.

Dogodile su se promjene na razini društva

Krenuli su s edukacijama u karlovačkim školama, a posljednjih godina projekt se proširio na cijelu Hrvatsku te surađuju sa šezdesetak škola – od Vukovara i Belog Manastira do otoka. Održano je više od 160 predavanja za tisuće roditelja, a čak 85 posto njih se izjasnilo kako je zadovoljno radionicama.

Glavni ciljevi projekta su skretanje pažnje i edukacija roditelja o štetnim posljedicama maloljetničke konzumacije alkohola, kao i pružanje podrške u postavljanju granica i uspostavljanju dobre komunikacije između roditelja i djece.

“Kad izađete iz Zagreba, potreba za stručnim ljudima iz područja psihologije je sve veća. Od razdoblja u kojemu smo pokrenuli projekt do danas dogodile su se promjene na razini društva. Vremena se mijenjaju, pa ni sredstva ovisnosti više nisu ista onima prije desetak godina”, govori psihologinja.

Izgraditi pozitivnu sliku o sebi

Dakako, valja uzeti u obzir i pojavu novih, modernih ovisnosti poput interneta koji je pomalo i ‘izgurao’ alkohol. “No, dobra je vijest da ovisnosti o alkoholu nisu u porastu. Čak i malo padaju”, kaže.

Izjednačava se razlika, dodaje, između muškaraca i žena. “Prije su puno više pili muškarci. A u porastu su online ovisnosti i kockanje”.

Ti se podaci, ističe psihologinja, ne mogu interpretirati ni kao dobri, ni kao loši. Zato kroz projekt nastoje naglašavati važnost nulte tolerancije prema maloljetničkoj konzumaciji te ukazivati na to da djeca od rane dobi izgrade pozitivniju sliku o sebi i jačaju samopoštovanje.

Izlasci djeci stvaraju stres

“I da se, naravno, unutar obitelji drugačije komunicira o alkoholu. Roditelji kroz primjerenu podršku potiču zdraviju osobnost i tu je onda puno manja šansa i sklonost ovisnostima. Bez obzira o kojoj se ovisnosti radi, najčešće su to ‘socijalne štake’ koje mladi i djeca koriste kao pomoćno sredstvo u socijalnim odnosima”, objašnjava.

Drugim riječima, alkohol koriste da se opuste u izlasku, ne osjećaju anksiozno s vršnjacima i potencijalnim partnerima, odnosno da smanje tjeskobu. Koliko god se mladi zabavljaju kad izađu van, toliko im to stvara stres.

“Na sličan način djeluju i online ovisnosti. U najvećem riziku od svih vrsta ovisnosti su djeca koja su manje samopouzdana, imaju veću socijalnu tjeskobu i koja su podložnija pritisku vršnjaka. Naravno, i djeca kod kojih je slabiji roditeljski nadzor”, navodi naša sugovornica.

Razgovorom se može sve riješiti

Nastavlja kako nije dobro da roditelji imaju preoštar i autoritaran pristup prema djeci. “Roditelji, ali i profesori i pedagozi u školama, često griješe kada zaobilaze te teme, a upravo je otvorena komunikacija i razgovor s djetetom ključ svega”, smatra.

Mnogi ljudi misle kako će osobi biti još neugodnije ako pričaju o alkoholu, drogi, seksu, mentalnim bolestima ili bilo kojoj drugoj tabu temi, no u stvarnosti nije tako.

“Treba pitati ljude kako su, što ih muči. Otvoreno im reći kako se mi osjećamo i ispričati im stvari iz našeg iskustva i perspektive. Pokazati empatiju, suosjećanje i ponuditi podršku. Ne treba ih siliti, ali im treba dati do znanja da imaju s kime razgovarati”, savjetuje stručnjakinja.

Prvi spojevi donose tjeskobu

Zakonska granica za konzumaciju alkohola je punoljetnost, odnosno 18 godina. No, jesmo li tada dovoljno zreli da znamo kako odgovorno konzumirati alkohol ili bi se ta granica trebala pomaknuti?

“Jesmo. Najmanje jednostavan period i za roditelje i za djecu je upravno tinejdžerski. Jako je dobro kada ljudi pomaknu ovo vrijeme prvih izlazaka i upoznavanja potencijalnih ljubavnih partnera od vremena kada počinju konzumirati alkohol, jer prvi spojevi i zaljubljivanja donose mnogo tjeskobe – novo je i nepoznato”, objašnjava.

Ljudi koji se nauče nositi s takvim situacijama bez alkohola, kasnije se nauče funkcionirati i opustiti u izlasku bez alkohola.

Djecu ne treba kažnjavati

Ako dijete dođe u doticaj s alkoholom, ne treba ga kažnjavati. Bitno je s njim razgovarati i ne treba reagirati dramatično i katastrofično.

“Treba imati na umu da je normalno da djeca rade greške i uče iz njih. Prije izlaska, s djetetom treba uspostaviti neka pravila, poput toga do kada smije biti vani. Treba biti jasan i dosljedan ako se pravila prekrše. Ponekad je dobro i utvrditi kako je do problema došlo. No, opet treba paziti da se to ne pretvori u neko policijsko ispitivanje”, govori.

Treba utvrditi, dodaje, kako je došlo do situacije. Prije ozbiljnog razgovora, treba pomoći djetetu i zbrinuti ga. Roditelj mora utvrditi koliko dijete shvaća u čemu je pogriješilo i zašto.

“Ponekad je u pitanju vršnjački pritisak koji se nije mogao izbjeći. Valja s djetetom raditi na strategijama kako sljedeći put izbjeći takve situacije. Primjerice, naručiti sok ili se odmaknuti od potencijalnog problema. Također, potrebno je biti jasan oko toga da se sljedeći put greška neće tolerirati”, kaže.

Djeca su kasnije zahvalna roditeljima

Nikako se roditelji ne smiju derati na dijete i jako puno ga kritizirati jer će ono početi kriti stvari u strahu od kazne i reakcije mame i tate.

“Djeca znaju razmišljati tako da ne žele uzrujati roditelje pa pokušavaju sami riješiti problem. Zato im treba dati do znanja da ih bilo kad mogu nazvati i obratiti im se, a oni će biti na njihovoj strani. Čak i kad moraju provesti neku mjeru”, objašnjava.

Primjerice, kada dijete dobije jedinicu u školi jer previše vremena provodi na mobitelu koji mu je prevelika distrakcija, roditelj mora djetetu dati do znanja i objasniti da mu mobitel uzima kako bi mogao na miru učiti. A ne zato da mu napakosti i uživa u tome.

“Klinci jako brzo shvaćaju logične posljedice svojih djela. Kad prođu te tinejdžerske godine i postanu samostalniji, zahvalni su svojim roditeljima što su ih tako odgajali”, kaže.

Biološki nisu dovoljno zreli

Djeca sebi djeluju zrelo, ali čak i ako gledamo fizički, oni to nisu. Psihologinja govori kako im prefrontalni korteks koji je zadužen za dugoročno promišljanje još nije dovoljno razvijen.

“Primjerice, mogu, vjerojatno bolje nego ja, riješiti matematički zadatak. Ali kada dolazi do promišljanja o tome hoće li alkohol imati dugoročne posljedice na njihov život, u tom trenutku nisu biološki sposobni”, objašnjava.

Razgovarati s njima kao s odraslima

Iz istraživanja je pak poznato da ako im se da vremena da razmisle i inzistira na tome, onda mogu doći do zaključka.

“Djeca vrlo često znaju sama doći i reći: ‘Pio sam i pušio cigarete’. U takvoj situaciji, nije preporučljivo da roditelj krene u napad, već u dvosmjeran razgovor. Treba ih pitati što oni misle o tome, potaknuti ih da sami kritički razmišljaju i tada je puno veća šansa da nas dijete posluša – kada s njime razgovaramo kao s odraslom osobom”, kaže.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom HEINEKEN Hrvatska.