Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Slijepi Stevie, kojeg su drugi psi u skloništu napadali, više nije sam. Spasila ga je gospođa iz Splita

Gospođa Anita Buškulić pružila je 8-godišnjem psu posve novi život

ZADNJA IZMJENA: tra 24, 2018

Prije dvadesetak dana pisali smo o Stevieju, slijepom psu kojeg su drugi psi u slavonskom skloništu za životinje napali. Zbog toga je preseljen u Rijeku, u nešto mirnije okruženje. No, preplašenom i nježnom, očajnički mu je trebao novi dom. A sada ga je, napokon, pronašao.

Naime, osmogodišnji Stevie u riječku Udrugu Vis Vitalis stigao je početkom travnja, iz našičkog skloništa. U Vis Vitalisu se relativno brzo oporavio jer je tamo naišao na poprilično blagu skupinu životinja koje i same imaju brojne zdravstvene probleme i nisu nasilni, pojasnila nam je voditeljica te Udruge Diana Primožić Kukuruzović. “Stevie se odlično uklopio kod nas. Nakon dva ili tri dana već je bio van kućice, a u onom slavonskom skloništu nije uopće izlazio van. Kad sam ga ja tek pruzela, nije mogao sam hodati od straha zbog buke i svijeta oko sebe, ali kod nas se malo opravio”, priča. No, onda se javila gospođa koja mu je htjela pružiti pravi dom.

Stevie Diana Primožić Kukuruzović

‘Kad su svi psi otišli, on je polako došao do mene’

Nova lokacija na kojoj Stevie sada živi relativno mirnim psećim životom je Split. Tamo ga je u svoj dom odvela gospođa Anita Buškulić, koja je ovog bojažljivog i slijepog psa udomila na nagovor svoje kćeri Iris. “Kćer živi u Zagrebu i velika je ljubiteljica životinja. Neko vrijeme mi je stalno slala fotografije pasa iz Vis Vitalisa, jer je ona tamo prije nešto više od dvije godine posvojila 15-godišnju Flekicu. U početku sam se branila od tih njezinih ideja, mislila sam da to nije za mene. Čak mi je jednom poslala i Stevieja, ali mene je to tad odbijalo.”

Stevie je sada našao miran dom pun ljubavi Udruga prijatelja životinja Vis Vitalis

No, kada joj je poslala priču o Stevieju drugi put i kada je vidjela da je riječ o slijepom psu kojeg su drugi psi napali, nešto se u njoj prelomilo. Oko Uskrsa je kćeri rekla da bi ga možda usvojila, a onda je ona na nju navaljivala da to napravi što prije. Prije deset dana otišla je u Rijeku na prvi susret s novim ljubimcem. Pomalo smetena, kaže kako naprosto ne može riječima opisati kakve je emocije u njoj probudio susret sa Steviejem. “Ja sam tamo u Rijeku došla i svi psi iz Udruge su krenuli prema meni, veseli, razigrani, željni pažnje. Kad je njih već prošao interes, iz kuće se po stepenicama polagano i elegantno spustio Stevie. Kao kakav mali princ. I odmah je došao do mene, kao da mi želi poručiti da zna da je sada moj.”

Stevie dok je bio u Udruzi u Rijeci Udruga prijatelja životinja Vis Vitalis

Pomalo katarzično iskustvo

Zajedno su se prošetali na lajni po susjedstvu, proveli ugodno poslijepodne i tada je pala odluka o zajedničkom životu u Splitu. Sada zajedno dane provode na velikoj Anitinoj terasi, gdje je slijepom psu koji je do sada svašta prošao, doista lijepo. Jedino ga, kaže njegova udomiteljica, muči buka i nije ljubitelj “šušura i glasova kojeg stvaraju djeca, motori, žamor i automobili.” Sve mu smeta, pa se s njim može u šetnju tek rano ujutro ili kasno navečer, kad nema ljudi. Kako bi mu olakšala, Anita je za Stevieja našla i psećeg trenera, koji će s njim malo raditi na socijalizaciji i svladavanju nekih životinih vještina koje su teške za slijepog psa. Ona je svjesna da njemu nije lako i da s njim nije lako, no spremna je krenuti u izazov i riješiti njegov problem. Posebice jer je taj pas već napravio nešto divno za nju.

“Stevie je, osim što je u moj dom donio novu radost, mene povezao s davno izgubljenim prijateljima. Zbog njega sam posjetila Rijeku gdje sam prije živjela i slučajno sam, tražeći smještaj, dobila prenoćište u kući u kojoj sam provela većinu mladosti. Tamo je tada živjela jedna moja bliska prijateljica koja mi je bila kao obitelj, no u međuvremenu je preminula, a sada žive moje poznanice s kojima sam se ponovno povezala. Bilo je to za mene kao zatvaranje poglavlja”, priča nam Anita kroz suze, jer za nju je čitavo to iskustvo bilo poprilično katarzično. Sve zahvaljujući novom psu.

Halo ljudi !!! Jeste li čuli ?!? Ja, slijepi Stevie mam dom !!! Ne ovaj privremeni, pravi, zauvijek dom i svoju obitelj !!! Moja doživotna prijateljica upravo putuje prema Rijeci… sutra ćemo u Zagreb da me dio obitelji upozna, pa putujemo našoj kući, u Split… čovječe, dalmatinac !!! Koji život !!!P.S. za one koji ne znaju – moja je obitelj već od Diane udomila 15-ogodišnju Flekicu ! Sada razumijem zašto Diana kaže da ima suuuper udomitelje ❤

Objavljuje Diana Primožić Kukuruzović u 14. travnja 2018

Stevieja je sada spremna držati do kraja njegova života. No, kaže u razgovoru, ipak bi joj bilo malo draže da za njega nađe neku obitelj i veliko dvorište. To mu je potrebno. “Na našu terasu ponekad zaluta divlja i pomalo zločesta mačka iz susjedstva. Pa je čak Stevieja par puta napala. Ne želim da takve napade trpi, pa sam sad stalno ja s njim na terasi.” Upravo zato, kaže, jedini razlog zašto bi ga ikad nekome dala je ogromno zeleno dvorište bez drugih nasilnih životinja koje bi mu mogao osigurati novi vlasnik. No, dok se takav neki ne pojavi, njih dvoje ostaju zajedno.

Stevie je dobrica, a živi u azilu. TREBA DOM – HITNO. Svog čovjeka, obitelj koja će ga voljeti narednih desetak godina….

Objavljuje Udruga prijatelja životinja Vis Vitalis10. ožujka 2018

Nikolina Rendić
Telegram autor
57 članaka Više o autoru
Više s weba