Što je srebrna ribica, zašto je tako problematična i kako je se riješiti? Evo par informacija

Srebrna ribica je vrsta kukca bez krila koji živi po cijelome svijetu, obično na mjestima koja imaju veliku razinu vlage, poput gomile lišća, drva ili u žljebovima. Srebrne ribice nalaze put u naš dom kroz pukotine i rupe na vanjskoj strani zgrade, a mogu nanijeti veliku štetu zgradi i imovini ljudi pa je važno držati ih pod kontrolom.

Tijela su im duga 12 do 19 milimetara, kretanjem su slične ribama, a imaju 6 nogu i dvije antene. Na kraju tijela imaju tri duge čekinje. Ljudi ih nalaze u kupaonicama, podrumima, praonicama rublja ili potkrovljima, ali mogu biti prisutne bilo gdje u kući. Najaktivnije su noću.

Uništavaju stvari i izazivaju alergiju

Hrane se šećerom i škrobom iz niza predmeta u kućanstvu poput knjiga, fotografija, dokumenata, tapeta. Sapun, kosa, perut i prašina također su izvori hrane za srebrne ribice, uz ljepilo, odjeću, posteljinu. Vole svilu i pamuk.

Mogu jesti i suhe goveđe proizvode, kavu, šećer, hranu bogatu ugljikohidratima, kao brašno, zob, a proždiru i druge srebrne ribice. Ovi insekti su sramežljivi i skrivaju se od ljudi, ne mogu letjeti niti ugristi, ali brzo bježe. Brzo se i razmnožavaju pa infestacija brzo raste.

Osim što uništavaju imovinu mogu izazvati alergije koje ljudima stvaraju respiratorne probleme. Ljuske koje srebrna ribica odbacuje sadrže protein tropomiozin koji u kombinaciji s drugim alergenima ponekad izaziva reakciju. Ljudi mogu biti alergični i na njezin izmet. Ona može kontaminirati prehrambene proizvode.

Može dugo preživjeti bez hrane

Znakovi zaraze vide se kao rupice, zarezotine na površinama, žute mrlje ili ljuske i izmet u vidu crnih kuglica. Srebrna ribica je vrlo izbirljiva kada je u pitanju mamac pa komercijalni mamci često ne djeluju. Može vrlo dugo preživjeti da ne jede ni ne pije, znači zbog gladi se neće polakomiti za mamcem.

Insekticide bi se trebali koristiti samo kod velike najezde jer dok imaju staništa neće im nauditi. Protiv srebrne ribice mogu biti učinkoviti sprejevi koji imaju sljedeće sastojke: piretrin, bifentrin, ciflutrin, tetrametrin, fenotrin. U jednoj studiji komercijalni pripravci mamaca koji imaju klorfenapir bili su najučinkovitiji, piše MNT. Ovi kemijski preparati opasni su za kućne ljubimce.

Neki od nas više vole pokušati s prirodnim sredstvima. Prvi koraci su smanjenje vlage. Možete pokušati koristiti odvlaživač zraka i ukloniti mračna mjesta koja im mogu biti sklonište. Ne vole strugotine cedra, ulje cedra, cimet, klinčiće, prah dijatomejske zemlje napravljen od fosiliziranih algi. Ako dođu u kontakt s tim prahom, dehidriraju što ih ubija. Prah je siguran za kućne ljubimce.

Prostorije trebaju biti suhe i čiste

Kod malih zaraza ljepljiva traka ili borna kiselina mogu biti djelotvorni. Mokro otpalo lišće oko kuće treba uklanjati, a drva treba držati podalje od kuće. Treba popuniti sve vanjske pukotine i rupe da ne ulaze u dom.

Nastojte da su vam podrumi, potkrovlja, kupaonica i kuhinje budu suhi i čisti. Uklanjajte prašinu, čistite ormare i prašinu s knjiga, da im uskratite gostoprimstvo. Hranu pohranjujte u hermetički zatvorene posude. Stonoge su prirodni predatori srebrnih ribica kao i pauci,

Srebrne ribice nisu opasne, ne grizu ni ljude ni životinje, ne prenose bolesti i nisu otrovne. Ali mogu proširiti bolest ako kontaminiraju hranu. Uzrokuju značajne štete na objektima pa ih je važno imati pod kontrolom.