FOTO: Screenshot

Što vam je pas osjetljiviji na oksitocin, to ima bolje socijalne vještine, tvrde znanstvenici

Što su osjetljiviji na ovaj hormon, to su skloniji traženju pomoći od svojih vlasnika

Što vam je pas osjetljiviji na oksitocin, to ima bolje socijalne vještine, tvrde znanstvenici

Što su osjetljiviji na ovaj hormon, to su skloniji traženju pomoći od svojih vlasnika

FOTO: Screenshot

Od kada su pripitomljeni, na putu od vuka do kućnih ljubimaca kakve imamo danas, psi su razvili jedinstvenu sposobnost da rade zajedno s ljudima. Jedan aspekt toga je da su psi pripravni tražiti pomoć kada se suoče s problemom koji ne mogu riješiti.

Švedski znanstvenici s Linkoeping sveučilišta otkrili su da je tendencija da psi traže pomoć svojih vlasnika povezana s genetskim varijacijama u osjetljivosti hormona oksitocina koji ima važnu ulogu u socijalnim odnosima između pojedinaca.

Studija provedena na 60 zlatnih retrivera

Studija je testirala 60 zlatnih retrivera i utvrdila da su oni koji imaju određenu genetsku varijantu osjetljiviji na oksitocin što ih čini sklonijima da traže vlasnikovu pomoć. Studija je objavljena u časopisu Journal Hormone and Behavior i doprinosi nizu dokaza kako su se psi mijenjali tijekom razvoja od vuka do kućnih ljubimaca.

Postoje velike razlike u želji pasa da traže pomoć ljudi, između različitih pasmina i unutar iste pasmine. Znanstvenici vjeruju da znaju objasniti zašto, i kažu da učinak oksitocina ovisi o funkciji receptora, za koje se vežu u stanici.

Oksitocin potiče pse da potraže pomoć

Znanstvenici su naučili pse da otvore poklopac i dobiju nagradu. Nakon toga dali su im isti zadatak s time da je poklopac bio učvršćen pa ga nisu mogli otvoriti. Mjerili su koliko vremena psi pokušavaju sami otvoriti poklopac prije nego su tražili pomoć vlasnika.

Prije testa, psima su povišene razine oksitocina u krvi špricanjem hormona na nos. Isti je test napravljen s psima koji nisu dobili sprej. Psi koji su udahnuli oksitocin, češće su se okretali vlasniku za pomoć nego psi koji nisu dobili sprej.

Rezultati studije sugeriraju da psi koji imaju određenu genetsku varijantu receptora jače reagiraju na oksitocin od drugih pasa. Znanstvenici su analizirali i DNK dvadesetak vukova i našli istu genetsku varijaciju kod njih.

Genetska varijacija prisutna 15.000 godina

To sugerira da je genetska varijacija bila prisutna i prije 15 tisuća godina kada je počelo pripitomljavanje životinja. Rezultati vode zaključku da su ljudi za pripitomljavanje birali vukove s dobro razvijenom sposobnošću da surađuju i onda od njih uzgojili buduće generacije, kažu Šveđani.

Oksitocin je ekstremno važan u socijalnoj interakciji među ljudima. Proučavanje ponašanja pasa može nam pomoći da razumijemo sebe i saznamo više o varijantama poremećaja u socijanom funkcioniranju