Svaka četvrta osoba u EU nema dovoljno vode, a prošlog je ljeta bila najveća suša desetljeća. Istražili smo zašto

Iako je oko 70 posto planeta Zemlje prekriveno vodom, milijarde ljudi diljem svijeta suočavaju se s njenim nedostatkom. Pristup čistoj vodi, sanitarnim uvjetima i kvalitetnoj higijeni postaje sve veći problem, a projekcije Instituta za svjetske resurse ukazuju na to da će do 2040. godine kriza biti sve raširenija.

Prema posljednjim podacima, čak 17 zemalja, u kojima živi četvrtina svjetskog stanovništva, već se sada suočava s ekstremno velikim nedostatkom vode, a na vodećim mjestima su Katar, Izrael, Libanon, Iran, Jordan, Libija, Kuvajt i Saudijska Arabija.

Zaliha nam trenutno ne nedostaje

Hrvatska se, srećom, nalazi na popisu zemalja s najmanjim rizikom od nedostatka vode. Prema posljednjim podacima Eurostata, među zemljama članicama Europske unije imamo najviše obnovljivih resursa slatke vode – s dugogodišnjim prosjekom od 29.200 kubičnih metara po stanovniku.

Voda iz slavine je pitka u većini dijelova zemlje, a veliki gradovi poput Rijeke, Zagreba i Osijeka mogu se pohvaliti slavinama, odnosno pumpama na javnim površinama koje su okrepa za mnoge prolaznike.

Kvalitetu hrvatske vode, između ostaloga, potvrdio je i izvještaj Europske agencije za okoliš prema kojem se prošle godine Hrvatska našla na prvom mjestu EU-a po kvaliteti vode za kupanje.

Očekuje se pritisak na vodne sustave

No, suše koje su pogodile Hrvatsku tijekom 2022. godine samo su jedan od alarmantnih događaja koji je dokazao da se voda, iako je imamo napretek, ne smije uzimati zdravo za gotovo.

Tako se, prema izvješću Economist Intelligence Unita, smatra i kako će daljnji pritisak na sve vodne sustave u budućnosti ponajviše uzrokovati ubrzana urbanizacija, rast stanovništva, klimatske promjene i gospodarski razvoj.

Urbanistički razvoj ne ide ukorak s potrebama

Veliki gradovi poželjna su lokacija za život, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama, a urbanizacija je proces kojem je svijet u posljednjih nekoliko desetljeća sve podložniji. Tako danas oko 55 posto svjetske populacije živi u urbanim područjima, a očekuje se da će se udio povećati na 68 posto do 2050. godine.

No, zbog prebrzog razvoja, urbanističko planiranje ne ide ukorak s porastom stanovništva i njegovim potrebama. Urbanizacija je dovela i do povećanja broja gradskih stanovnika koji nemaju pristup zdravoj pitkoj vodi. U usporedbi s 2000. godinom, zabilježen je rast veći od 50 posto.

Tako gradski proračuni i infrastruktura ne uspijevaju opsluživati većinu urbanih stanovnika u zemljama u razvoju vodom i kanalizacijom, što pridonosi lošim zdravstvenim uvjetima, širenju zaraznih bolesti i velikim količinama zagađenja u otpadnim vodama.

Ljudi će biti sve više, a vode sve manje

U posljednjih 50 godina ljudska se populacija više nego udvostručila. Ovaj brzi rast – s popratnim gospodarskim razvojem i industrijalizacijom – transformirao je vodene ekosustave diljem svijeta i rezultirao golemim gubitkom bioraznolikosti.

Najnovije projekcije Ujedinjenih naroda pokazuju da bi globalno stanovništvo moglo porasti na oko 8,5 milijardi do 2030. godine, 9,7 milijardi do 2050. godine, dok se 2100. godine očekuje da će na zemlji živjeti oko 10,4 milijarde ljudi.

Povećanje ljudske populacije ujedno znači i rast potrebe za pitkom vodom, energijom, hranom, skloništima i drugim dobrima čija proizvodnja stavlja dodatni pritisak na povećanu potrošnju vode.

Suše i poplave diljem svijeta

U prilog svemu ne idu ni klimatske promjene kojima svjedočimo iz dana u dan. Obrasci vremena i vode mijenjaju se diljem svijeta – ponegdje su suše sve češće, prijetnja od požara uzrokovana toplinskim valovima je sve veća, dok se drugi krajevi bore s razarajućim poplavama.

Ledenjaci i snježni pokrivači nestaju, razina mora se povećava, rijeke i jezera u amazonskim prašumama presušuju. Zajedno, takve promjene uzrokuju manju količinu vode dostupne za poljoprivredu, proizvodnju energije, gradove i ekosustave diljem svijeta.

Posljedice utjecaja klimatskih promjena osjetila je i Hrvatska u ljeto prošle godine kada je diljem zemlje, ali i čitave Europe, zabilježena najveća suša u posljednjih desetak godina. Vodostaji rijeka su pali, riječni promet je obustavljen, dok je kvaliteta uroda usjeva bila izrazito narušena jer je u Hrvatskoj čak 17 županija proglasilo prirodnu nepogodu suše.

Poljoprivreda koristi oko 70 posto dostupne slatke vode

Klimatski rizici povezani s vodom protežu se i kroz prehrambene, energetske te ostale gospodarske sustave. Primjerice, samo poljoprivreda, koja je vodeća gospodarska grana i u Hrvatskoj, koristi oko 70 posto svjetske dostupne slatke vode. Pri tome se oko 60 posto rasipa zbog loših sustava navodnjavanja ili neučinkovitih metoda primjene.

Takvo rasipno korištenje vode isušuje rijeke, jezera i podzemne izvore. Mnoge zemlje koje proizvode velike količine hrane – uključujući Indiju, Kinu, Australiju, Španjolsku i Sjedinjene Države – dosegnule su ili su blizu dostizanja svojih ograničenja vodnih resursa.

U Europi situacija nije ništa manje alarmantna. Prema posljednjem izvještaju Europske agencije za okoliš, čak 26 posto stanovništva Europe suočava se s nestašicom vode tijekom barem tri četvrtine godine. S privremenom nestašicom u trajanju od jednog kvartala suočava se dodatnih 12 posto građana.

Poboljšanje kakvoće vode treba biti u fokusu

Velike količine vode koriste se i u gospodarskom sektoru. Kao jedan od najvećih korisnika voda u Hrvatskoj HEP redovito nadzire kakvoću voda na svojim objektima te gospodari vodama u skladu sa zahtjevima iz zakonskih propisa.

Voda je jedna od glavnih sirovina i sastavni dio tehnoloških procesa u proizvodnji električne energije i topline te rashladno sredstvo u energetskim postrojenjima. Jedna trećina potreba za električnom energijom u Hrvatskoj zadovoljava se proizvodnjom u hidroelektranama.

HEP-ove hidroelektrane su uglavnom višenamjenski objekti koji osim proizvodnje električne energije imaju ulogu zaštite od poplava, kontrole kakvoće vode, kvalitetne vodoopskrbe stanovništva, navodnjavanja i odvodnje s poljoprivrednog zemljišta. Akumulacijska su jezera često rekreacijski prostori na kojima se odvijaju sportske aktivnosti i ribolov, a u nekim slučajevima i ornitološki rezervati.

Izdvajanje naplavina iz vodotoka

Tako se, u cilju očuvanja vlastitih objekata te poboljšanja kakvoće vode, na hidroelektranama dugi niz godina uklanja i zbrinjava mješoviti otpad koji se u vrijeme visokih voda zaustavlja na ulaznim uređajima i rešetkama postrojenja.

Godišnje se na rešetkama zaustavi 2.500 do 4.500 tona otpada, a iako ih ne proizvode hidroelektrane, HEP u potpunosti financira izdvajanje naplavina iz vodotoka i gospodarenje tom vrstom otpada.

Vrijeme je za promjene

Neosporni je zaključak da postoje zabrinjavajući trendovi kada je u pitanju gospodarenje vodom, no promptnim poduzimanjem mjera i ulaganjem u bolje upravljanje moguće je djelovati za dobrobit ljudi, gospodarstva i planeta.

Kada razmislimo o vlastitom vodenom otisku, prvo nam na pamet pada svakodnevna potrošnja vode pri higijenskim aktivnostima ili pranju posuđa. Nužno je da je štedimo, a to možemo na vrlo jednostavan način – zatvaranjem slavine kad peremo zube, ruke ili kosu, češćim tuširanjem umjesto kupanja u kadi, zalijevanjem biljaka kišnicom.

Smanjimo bacanje hrane

Uz sve to, enormne količine vode potrošimo na proizvodnju hrane koju konzumiramo, mnogo više nego što je popijemo ili iskoristimo za kućanske poslove.

Dok prosječna osoba popije od dvije do četiri litre vode dnevno, potrebno je oko 2.000 do 5.000 litara vode da bi se proizvela hrana koja se pojede svakog dana. Zato je za očuvanje vode primarno potrebno smanjiti i bacanje hrane te se odlučiti za konzumiranje one koja je uzgojena na što prihvatljiviji ekološki održiv način.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom HEP.