TV recenzija Mire Para: Još sam pod dojmom serije Da sam ja netko
Zloglasni vođa BBB-a Čupko mogao bi se mjeriti čak s Adebesijem iz Oz-a
Prošli puta pisao sam o seriji Da sam ja netko, koja prikazuje tri isprepletene priče o životima mladih žena zaposlenih u produkciji sapunice. Tom prilikom najveću pozornost, s punim pravom, posvetio sam Goranu Hajdukoviću, u kriminalnom miljeu poznatom i kao Čupko, a koji u svojoj prvoj profesionalnoj ulozi tumači problematičnog oca, dilera i navijačku legendu.
U svom privatnom životu, naveo sam tada, on je još sto puta gori, te ima dosje deblji od telefonskog imenika, ali taj najzlogasniji vođa BBB-a, mogao bi sada sa svojim životom učiniti upravo ono što u seriji pokušava lik kojeg tumači učiniti sa svojim.
Nešto slično uspjelo je samo sarajevskom kriminalcu Campi
Taj njegov lik otac je dvoje male djece koja su proizašla iz veze s Natašom Janjić, a koja mu povremeno dopušta pristup krevetu, ali, eto, brani onaj djeci. Barem dok se ne promijeni i nađe neki pošten posao… Hoće li to njegov lik, koji cijelo vrijeme ponavlja kako ima neki plan uspjeti, to ne znam, a mogu samo pretpostaviti da neće, ali pravi Čupko bi u tome svakako trebao uspjeti.
Gluma je, naime, uglavnom pošten posao, a ovo što je on prikazao u ovoj seriji, nije ništa lošije od onoga što vidimo u najpopularnijim američkim filmovima i serijama. Nešto slično, prisjetimo se, uspjelo je još samo legendarnom sarajevskom kriminalcu Campi, koji je, među ostalim, u Kustinoj Dolly Bell ostvario antologijsku ulogu…
Lako mi je zamisliti Čupka u Ozu
Lako mi je tako zamisliti i Čupka u, recimo, američkom Ozu, ali ne samo u zatvoru kao što je to dosad bio slučaj, nego i u istoimenoj seriji. Po snazi bi se u tom zatvoru mogao mjeriti s legendarnim Adebisijem, a upravitelju McManusu nikako ne bi bilo lako s njim. Mogao bi Čupko, da je kojim slučajem u Americi, tako promijeniti cijeli svoj život i postati još jedna priča o uspjehu koju Ameri toliko vole.
Hollywood bi, nema sumnje, poludio za njegovom pričom, te izlaskom na pravi put, a zakačila bi se za njega vjerojatno i neka glumica u usponu. Moguće i da bi nakon što bi sto puta bolje odglumio, recimo, Bronsona u biografskom filmu o najpoznatijem britanskom robijašu M. Petersonu nego što je to učinio svugdje hvaljeni Tom Hardy, te još milijun manjih uloga sličnog tipa, da bi se i o njemu mogao snimiti neki takav biografski film. Hoće li i kod nas dobiti priliku da se promijeni i, kao što naziv serije kaže; postane netko, ili će biti prisiljen ugušiti taj svoj talent poput onih ljudi koje će ponovno početi kamatariti, ostaje nam da vidimo.
I ostala gluma u seriji je izvrsna
Ono što sam ovog puta još htio napomenuti vezano za tu seriju, a ne znam hoću li zbog prostorne ograničenosti uspjeti, ili ću morati pisati i sljedeće, je da je i ostala gluma u seriji izvrsna. Ali, naravno, i sve ostalo, a pogotovo dijalog dvojice kriminalaca s početka treće epizode, zaslužuje same pohvale i, bezbeli, priznanje da taj film bude nečiji nacionalni kandidat za Oscara. Kao što to, uostalom, i jest, ali zbog Zvizdana i, zahvaljujući zajedničkoj produkciji više država, nažalost ne hrvatski – nego crnogorski!
Ljudi su, čini se, bili prelijeni da snime svoj vlastiti film, ali to nipošto nisu bili kada je trebalo ugrabiti ovog poprilično respektabilnog kandidata za zlatni kipić.
Međutim, to nije nešto što bi nas trebalo ljutiti, kao što se u nekim malodušnim krugovima događa, nego upravo suprotno, veseliti! Na ovaj način ne samo da će članovi filmske akademije umjesto jednoga, gledati čak dva “naša” filma, nego više puta spominjanog Čupka, da se još malo vratim na njega, možda zbilja netko osim mene i primijeti, pa on uspije u svemu onome što vjerujem da može, a mi osim Šerbedžije i Višnjića dobijemo još jednog glumca na čije se ime u Americi možemo pozvati kada nas netko pita odakle dolazimo. Ili, eto, barem nadimak…
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada 2015.