Upoznajte učenike koji bude nadu za ovo društvo. Pošumljavaju Medvednicu i bore se za prava migranata

Srednjoškolci iz Prve riječke hrvatske gimnazije u potrazi za nizom odgovora o nehumanim uvjetima u kojima migranti, dok su u tranzitu prema zapadnim zemljama, borave na riječkom kolodvoru. Učenici kucaju na vrata nadležnih, pitaju, informiraju se i među sobom, ali i u svojoj okolini ruše predrasude o ljudima u pokretu koje svakodnevno vide i primjećuju u svom gradu.

Opažajući probleme koji ih okružuju, zabočki gimnazijalci odlučuju među sobom adresirati nedostatak spolne edukacije. O tome, vrlo ozbiljno, provode anketu u cijeloj školi, da bi potom učenicima prvih razreda održali dvije međuvršnjačke edukacije na tu temu. Ne staju na tome pa nadležnima predlažu osnivanje savjetovališta za spolno zdravlje u svojoj županiji.

Njihove vršnjake iz zagrebačke Hotelijersko-turističke škole okupira, pak, problem pretjerane sječe stabala na Medvednici. Odlučuju djelovati pa na zagrebačkoj gori, uz podršku nadležnih kojima su se obratili s problemom, sade gotovo 1000 sadnica mlade jele. Učenici iz različitih dijelova Hrvatske uočavaju, dakle, realne probleme oko sebe, adresiraju ih odgovornima u zajednici i potom djeluju. Dobrodošli na nastavu ŠIZ-a, fakultativnog predmeta “Škola i zajednica”.

Slušat će ih gradonačelnici i župani

Riječ je o svojevrsnoj inačici građanskog odgoja i obrazovanja koja se od rujna 2022. provodi u 59 srednjih škola Grada Zagreba, Primorsko-goranske te Krapinsko-zagorske županije. Tijekom ove školske godine, u inovativnom predmetu koji ih potiče na kritičko propitivanje stvarnosti, učenici su uočavali probleme u svom okruženju, educirali se o njima, istraživali kako im doskočiti i na koja vrata u tu svrhu kucati. U konačnici su predložili rješenja i djelovali.

Koncept ŠIZ-a osmislili su znanstvenici Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, uz kolege sa Sveučilišta u Rijeci, iz Centra za kulturu mira i dijaloga te iz Prve riječke hrvatske gimnazije. ŠIZ su u svoje škole zasad pripustili lokalni čelnici iz dvije županije te glavnoga grada. U danima koji slijede, oni će – gradonačelnici, župani, gradski i županijski zastupnici – u svojim skupštinama slušati o projektima koje su provodili njihovi mladi i aktivni sugrađani te bilježiti probleme koje su uočili.

Kako su priveli sve nadležne iz zajednice

S Helenom de Karinom, profesoricom hrvatskog jezika koja u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji provodi ŠIZ, razgovaramo u trenutku dok njeni učenici sugrađanima na Korzu predstavljaju projekt kojim su se bavili proteklu školsku godinu.

Kada je u rujnu počinjala nastava, govori profesorica, taman se aktualiziralo pitanje migrantskog punkta na riječkom kolodvoru. Dnevno je tamo pristizalo i po stotinjak migranata koji su, u tranzitu prema zapadnijim zemljama, uzimali predah u Rijeci. Zadržali bi se nekoliko dana, no na kolodvoru su vladali nehumani uvjeti. Volonteri su inicijalno sami pružali pomoć. Učenici profesorice de Karine u to su vrijeme počeli po gradu zamjećivati veće skupine ovih ljudi u pokretu i odlučili su da će to biti njihova ŠIZ tema.

U početku nisu znali puno o migrantima pa su im, u istraživačkoj fazi projekta, gostovali ljudi iz Centra za mirovne studije. Upoznali su ih sa zakonskom regulativom i obvezama države i zajednice prema migrantima. Na sat su, zatim, pozvali predstavnike grada i voditeljicu volontera. Konačno, htjeli su čuti i što o migrantima na kolodvoru kažu iz riječke podružnice Hrvatskih željeznica.

‘Naučili su da mogu sudjelovati u društvu’

“Dok su pokušavali tamo ugovoriti sastanak, zovu nas u školu iz HŽ-a da im djeca cijeli dan šalju mailove”, prisjeća se profesorica de Karina uz smješak. Sastanak je ubrzo bio dogovoren i učenici su u sjedištu riječkog HŽ-a postavljali niz pitanja. Tijekom njihovog istraživanja problema, situacija se na riječkom kolodvoru pomalo počela mijenjati. Grad je postavio prihvatni šator i sanitarne čvorove.

Učenici su pratili kako se i što mijenja. “Mogli su vidjeti kako funkcionira lokalna samouprava i društvo u cjelini. Shvatili su i da u ovom slučaju neće puno promijeniti, no isto tako su shvatili da zapravo mnogo čine ako svoje vršnjake i sugrađane osvještavaju o problemu i pridonose borbi protiv predrasuda”, kaže nam profesorica.

 

Naučili su, dodaje, da se može doći do ljudi koji upravljaju njihovom zajednicom, da postoje mehanizmi pomoći i da mogu sudjelovati u društvu. Riječ je, zaključuje, o građanskom osnaživanju i upravo je to, podcrtava profesorica, vrijednost ŠIZ-a.

Anketa o spolnom zdravlju za 260 učenika

A birajući svoju temu, učenici Gimnazije Antuna Gustava Matoša u Zaboku zaključili su da mogu nešto učiniti po pitanju nedostatka spolne edukacije. Psihologinja Ana Veseljak, koja u zabočkoj gimnaziji vodi ŠIZ, za Telegram prepričava kako su se učenici pod njenim mentorstvom educirali o psihosocijalnom razvoju čovjeka, menstrualnom ciklusu, pristanku na spolni odnos, osvetničkoj pornografiji… Nakon detaljnog upoznavanja s temom, odlučili su u cijeloj školi – za više od 260 učenika – provesti upitnik.

Pitali su svoje vršnjake odakle se informiraju o spolnom zdravlju, sudjeluju li u slanju eksplicitnih sadržaja, koliko o spolnosti i seksualnim odnosima razgovaraju sa svojim roditeljima… Dobili su odgovore od gotovo cijele škole. Paralelno su krenuli s intervjuima u lokalnoj zajednici; ovdje su dobili feedback kako njihovi sugrađani smatraju da je spolni odgoj svakako potreban.

Učenici od županije traže savjetovalište

Na tom tragu, ŠIZ-ovci – mahom iz drugog i trećeg razreda – odlučili su provesti edukaciju za svoje kolege iz prvih razreda, njih stotinjak. “Oduševljena sam edukacijom koju su proveli. Bila je sjajna atmosfera i mlađi učenici su jako dobro prihvatili da im vršnjaci pričaju o toj temi”, kaže Veseljak. Njeni učenici, međutim, nisu na tome stali. Na sat su pozvali gospođu zaduženu za obrazovanje u županiji.

Prenijeli su joj rezultate svog istraživanja i objasnili da zagovaraju pokretanje savjetovališta za spolno zdravlje u Krapinsko-zagorskoj županiji. Ono, naime, ne postoji. “Učenici su svjesni da se tako nešto ne može ostvariti istoga časa. No, stavili su ‘bubu u uho’ nadležnima i znaju da su već samim svojim projektom na ŠIZ-u napravili pravi pothvat”, govori školska psihologinja. Projektom su, zaključuje, utjecali na velik broj svojih vršnjaka.

Htjeli su poduzeti konkretnu akciju

Učenici zagrebačke Hotelijersko-turističke škole pokazali su, pak, interes za ekološke teme. Tražeći konkretan problem koji žele adresirati, govori nam njihova profesorica Antonija Elez, čitali su medijske članke o eko-temama. Neki učenici, koji planinare na Medvednicu, naveli su kako su zamijetili da je tamo jako puno stabala posječeno tijekom izgradnje nove žičare. Informirali su se i o kvaliteti zraka u Zagrebu te o utjecaju šuma na tu kvalitetu.

Jedan je zaključak vodio drugom pa su odlučili da će pošumljavanje zagrebačke gore biti njihova tema i godišnji zadatak na ŠIZ-u. “Htjeli su projekt u sklopu kojeg će moći poduzeti neku vidljivu akciju”, veli profesorica, “pa su krenuli tražiti kome se sa svojom idejom trebaju obratiti”. Mailove su slali i pozive upućivali na sve strane, raspitivali se kakva se stabla uopće mogu saditi na Medvednici i tko im u tome može pomoći.

Kako su zasadili mlade jele na Medvednici

Saznali su da je realizacija njihove ideje u isključivoj nadležnosti Hrvatskih šuma, odnosno podružnice zagrebačke šumarije. Javili su im se i ubrzo dobili njihovo odobrenje. Šumarija je za učenički pothvat osigurala sadnice mlade ličke jele. “I tako smo na prvi dan proljeća zasadili gotovo 1000 sadnica na Medvednici. Učenicima sa ŠIZ-a pridružili su se i ostali učenici iz škole, tako da je nas pedesetak sudjelovalo u sadnji”, prepričava profesorica.

Kaže kako se učenicima baš svidio ŠIZ ove godine. “Oni vam gledaju što im se u školi nudi, a da izlazi izvan okvira tipične nastave”, objašnjava Elez i dodaje kako na ovom predmetu nisu važne učeničke ocjene. Dapače, primjećuje kako se u praksi pokaže da su posebno zainteresirani oni učenici koji nužno nemaju najsjajnije ocjene u školi. ŠIZ im je, jednostavno, drugačiji i daje im mogućnost da se angažiraju oko problema koje oko sebe zamjećuju.