Zamolili smo profesora Đikića da nam pojasni kako je to njegov Institut istraživao koronavirus
Institut za biokemiju II u Frankfurtu danas je objavio kako su otkrili slabu točku virusa koji je paralizirao svijet
Hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, direktor Instituta za biokemiju II (IBC2) u Frankfurtu, i njegov tamošnji tim, temeljem novoga rada koji je danas objavljen tvrde da su otkrili slabu točku novog koronavirusa koji je posljednjih mjeseci paralizirao svijet. Kako kažu, u suradnji s drugim istraživačkim timovima otkrili su proteazu (PLpro) virusa SARS-CoV-2 sličnu papainu, koja je esencijalni viralni enzim i moguća slaba točka novog koronavirusa.
Telegram je s Đikićem danas razgovarao o studiji i njezinim zaključcima. Znanstvenik objašnjava da je početna ideja, kada su započinjali projekt, bila nužnost da se “neprijatelja upozna iznutra”, bez čega bi bilo teško pronaći dobar lijek.
On i njegovi kolege s Instituta krenuli su, dakle, u upoznavanje CoV2 virusa i njegovog životnog ciklusa na molekularnoj razini. Prije dva dana, na online konferenciji Sveučilišta u Rijeci gdje je član Međunarodnog savjeta, Đikić je kazao kako su u nekoliko mjeseci uspjeli otkriti što se događa s ljudskom stanicom kada virus u nju uđe.
Detaljno su otkrili kako virus djeluje i kako odgovoriti na to
“Istraživali smo neophodne virusne enzime i pronašli smo proteazu PLpro virusa SARS-CoV-2 sličnu papainu. Kao enzim, ona ima dvije funkcije: cijepa polipeptide virusa i omogućava stvaranje novih virusa unutar stanice. Istodobno, ona cijepa i ljudske proteine koji su važni za antivirusne imunološke odgovore pa si virus, na taj način, omogućava brže širenje i blokira napade imunološkog sustava na novostvorene viruse”, objašnjava znanstvenik.
Nakon što su riješili križaljku strukture enzima PLpro, mogli su shvatiti funkcije enzima PLpro u ljudskoj stanici te potom otkriti novu kemijsku strukturu koja ima mogućnost ući u aktivno mjesto PLpro enzima. Farmakološkom inhibicijom CoV2 virusa, tj. njegovim izlaganjem kemijskoj strukturi koju su otkrili, pokazali su da u ljudskim stanicama uistinu postoje dva učinka. Radi se o “sprečavanju izlaska virusa iz stanice i daljnjeg širenja virusa te o poticanju interferonskog puta koji je važan za antivirusni imunološki odgovor”, ističe Đikić.
“Ova strategija dvostrukog djelovanja jednog lijeka, može promijeniti način liječenja COVID-19 bolesti jer istodobno djeluje pozitivno na imunološki odgovor te blokira Ahilovu petu virusa, odnosno PLpro enzim koji smo pronašli”, pojašnjava. Naravno, ključno je sada pitanje primjene ovoga otkrića u klinici, odnosno liječenju bolesti uzrokovane koronavirusom.
Sada će testirati može li američki lijek odgovoriti na enzime virusa
Direktor frankfurtskog Instituta za biokemiju kaže kako su po tom pitanju iznimno angažirani te kako rade na nastavku provođenja studija s kolegama kliničarima. “Ohrabrujuće vijesti stižu iz Amerike iz bolnice s njujorškog područja, gdje se već provode klinička ispitivanja ranije odobrenog lijeka Famotidina za koji tvrde da ciljano djeluje na PLpro enzim ovog koronavirusa”, kaže Đikić i dodaje kako kolege iz SAD-a još nisu potvrdile djeluje li taj lijek točno na PLpro enzim pa će trebati napraviti dodatna testiranja.
Objašnjava za Telegram kako američki lijek nije sličan kemijskoj strukturi koju su otkrili u Frankfurtu. “Mi za sada nemamo podatke da taj lijek može ući u aktivno mjesto enzima kojeg smo otkrili pa je i dalje veliko otvoreno pitanje kako njihov lijek djeluje. Lijek koji se koristi u Americi je lijek koji se inače daje za refluks u želucu i po samoj strukturi je daleko od naftalenskih inhibitora koje smo mi otkrili. Zato je jako važno da što prije testiramo da li taj lijek uopće djeluje”, govori Đikić.
Ističe kako će sve to moći brzo doznati jer sada imaju identificirani enzim virusa, američki lijek su kupili i nabavili pa im sada treba, prema njegovoj procjeni, tjedan-dva da naprave preliminarne eksperimente koji će pokazati djeluje li američki lijek na virus poput njihovog kemijskog inhibitora.
‘Želimo kritičke osvrte na naš rad’
Posebno naglašava da u prezentaciji i prenošenju ovih aktualnih otkrića valja biti oprezan i suzdržati se od senzacionalizma pri tvrdnjama da je križaljka liječenja novoga koronavirusa ovime riješena. Poziva kolege znanstvenike na kritičnost prema njihovim podacima. “Želimo da se kritički osvrću na naše podatke, na rezultate, da nam daju opaske koje mogu biti važne za unapređenje ovoga otkrića”, ističe znanstvenik.
Jutros mu se, nakon objave preprinta rada, javilo nekoliko kolega koji su ga pročitali. “Već su nam ponudili nove kemijske inhibitore, nove pristupe, jedan kolega nudi i način tehnologije kako se možda može stvarati budući lijek… To je ono što znanost jest – uzbudljiva, otvorena, takva da širi informacije. Takva treba biti pogotovo u borbi protiv Covida”, govori Đikić u razgovoru za Telegram.
Krenuli su sa znatiželjom da detaljno upoznaju virus
Zanimalo nas je i kako je posljednjih mjeseci izgledao njihov rad u Institutu. Đikić iz Frankfurta objašnjava kako je način na koji su došli do otkrića bio izrazito pozitivan; krenuli su sa znatiželjom da detaljno upoznaju virus. “Nismo se fokusirali na lijekove, već na bazično znanstveno pitanje – kako naći najslabiju točku ovog virusa da bismo mogli stvoriti lijek u budućnosti”, prepričava, govoreći o radu koji je danas objavljen.
“Ta detaljna atomska slika je važnost ovoga rada. Sadrži puno znanstvenih podataka, od strukture, biokemije, molekularne biologije, stanične biologije do virologije”, kaže. U rad je bilo uključeno devet znanstvenih grupa, koje su aktivirali, ističe, ‘preko noći’ putem Twittera i koje su pomagale s reagensima, zbog čega su uspjeli dobiti detaljne znanstvene opise enzima PLpro.
Entuzijazam, mladost i otvorenost kao recept uspjeha
Uz osjećaj otkrića, kojeg apostrofira kao najprivlačniji dio znanosti, u dva su mjeseca došli do današnjih rezultata. “Nikada u svojoj karijeri nisam imao takav slijed otkrića za otkrićem”, kaže Đikić i detektira kako su takvoj atmosferi pridonijeli iznimni talenti mladih ljudi koji su posve fokusirano i posvećeno radili i po dvadeset sati dnevno od početka ožujka.
Pridonijele su i moderne komunikacijske tehnologije, poput Twittera, putem kojega su momentalno širili informacije koje su dobivali tijekom istraživanja. “Kad smo god dobili strukturu, stavljali smo je na Twitter. Tako smo dobili brzi odgovor i suradnju s međunarodnom zajednicom”, govori nam.
Na kraju, naš znanstvenik kaže kako smatra da se, bez preuveličavanja, radi o brzom, kvalitetnom i vrlo detaljnom otkriću, kojega ne bi bilo bez iznimnog entuzijazma. “Entuzijazam svih devet grupa po svijetu koje su zajednički radile na ovom projektu, taj entuzijazam je recept uspjeha”, zaključuje Đikić.