Zašto nakon 37 godina nemamo cjepivo protiv AIDS-a, a nakon nekoliko mjeseci smo imali za koronu?

Male boginje iskorijenjene su s lica Zemlje nakon vrlo efikasne svjetske kampanje cijepljenja. Dječja paraliza, u većini svijeta, nije više problem zbog razvoja i upotrebe učinkovitih cjepiva. A u današnje vrijeme spašeni su milijuni života zbog brzog uvođenja učinkovitih cjepiva protiv COVID-19. A zašto poslije 37 godina otkako je otkriven HIV kao uzročnik AIDS-a ne postoji cjepivo?

Cjepiva su, bez sumnje, najmoćnije oružje društva protiv virusnih bolesti. Kad je izbio AIDS početkom osamdesetih, virus koji ju je izazvao otkriven je 1983.-84. godine. Bilo je posve normalno misliti da će znanstvena zajednica uskoro razviti cjepivo, piše The Conversation.

Najavili su cjepivo unutar dvije godine

Na poznatoj tiskovnoj konferenciji 1984. godine kojom je HIV najavljen kao uzrok AIDS-a, tadašnja američka ministrica zdravstva predvidjela je da će cjepivo biti dostupno za dvije godine. Prošlo je 37 godina i cjepiva nema. Brzina razvoja i distribucije cjepiva za COVID-19 stavlja nedostatak cjepiva protiv HIV-a u izrazit kontrast. Problem leži u samome virusu, izvanrednu raznolikost sojeva HIV-a i strategije imunološke evazije virusa.

Do sada je provedeno pet opsežnih ispitivanja djelotvornosti treće faze cjepiva protiv HIV-a i svako je koštalo više od 100 milijuna dolara. Prva tri ispitivanja jako su podbacila, nisu stvorila zaštitu niti su smanjila virusno opterećenje. U trećem od ovih ispitivanja, postojala je statistički značajna veća učestalost infekcije kod cijepljenih osoba.

Četvrto ispitivanje u početku je izvijestilo o marginalnom stupnju uspješne zaštite. Ali naknadna statistička analiza pokazala je da postoji manje od 78 posto šanse da je zaštita od obolijevanja stvarna. Peti pokus cjepiva trebao je potvrditi i proširiti rezultate četvrtog pokusa, ali je zbog uzaludnosti prekinut.

HIV ima biološka svojstva koja razvoj cjepiva čine vrlo teškim

Biološka svojstva koja je HIV razvio čine razvoj uspješnog cjepiva vrlo teškim. Virus se kontinuirano i neprekidno umnožava. Cjepiva protiv puno bolesti ne štite apsolutno od zaraze, ali mogu ograničiti razmnožavanje virusa i bilo koje bolesti koja bi mogla proizaći.

HIV je razvio sposobnost generiranja i toleriranja mnogih mutacija u svojim genetskim informacijama. Posljedica toga je ogromna količina varijacija među sojevima virusa, čak unutar jedne jedinke. Varijabilnost HIV-a unutar jedne zaražene osobe premašuje cijelu varijabilnost sekvence virusa gripe tijekom cijele sezone.

Koji je glavi problem u razvoju cjepiva?

HIV je, osim toga, razvio nevjerojatnu sposobnost da se zaštiti od prepoznavanja. Virus je smislio način, evoluirao je prirodnom selekcijom i koristi šećere da se zaštiti od prepoznavanja antitijelima koje zaražena osoba pokušava stvoriti.

Sve to ima posljedice koje ometaju napore razvoja cjepiva. Protutijela koja stvara osoba zaražena HIV-om imaju slabo neutralizirajuće djelovanje na virus. I antitijela su specifična za soj pokušat će neutralizirati soj kojim je pojedinac zaražen, ali ne i tisuće drugih sojeva koji cirkuliraju u populaciji. To je glavni problem u naporima razvoja cjepiva.

Nedavno je pronađen novi način

Unutar zaražene osobe HIV se kontinuirano razvija kako bi preduhitrio imunološki odgovor. Domaćin razvija određeni imunološki odgovor, što vrši selektivni pritisak na virus. Prirodnim odabirom pojavljuje se mutirana varijanta virusa koju imunološki sustav domaćina više ne prepoznaje. Rezultat je kontinuirana replikacija virusa.

Nedavno je pronađen način za postizanje razine antitijela tijekom cijelog života, a isporuka ovisi o virusnom vektoru. Kada se vektor primijeni na mišiće, mišićne stanice postaju tvornice koje kontinuirano proizvode snažna široko neutralizirajuća antitijela. Znanstvenici su nedavno dokumentirali kontinuiranu proizvodnju antitijela u majmunu koja traje već 6 i pol godina.