Zašto se neke životinje mogu zaraziti koronom, a neke ne?

U samo nekoliko mjeseci, trenutna pandemija COVID-19 dovela je u opasnost milijarde ljudi. Kako znanstvenici užurbano rade da bi što bolje razumjeli virus koji stoji iza ove bolesti, počeli su brinuti mogu li i životinje biti u opasnosti i uhvatiti klice od svojih dalekih rođaka homo sapiensa, piše Smithsonian.

Nedavna izvješća o SARS-Co-2 koji je zarazio majmune, pse, divljač, domaće mačke pa čak i tigrove, povećala su bojazan da bi patogen mogao zaraziti i druge vrste. Iako znanstvenici naslućuju da je virus stigao sa šišmiša, ističu, da je najugroženija ljudska vrsta i domaćini koji će širiti bolest s jednog mjesta na drugo.

Postoje stotine koronavirusa

“Nema dokaza da životinje prenose patogen ljudima”, kaže Jana Sykes s UC Davis. “Proučavanje vrsta na koje je virus utjecao moglo bi pomoći znanstvenicima da shvate zašto su neke vrste podložne, a neke ne”. U divljini postoje stotine koronavirusa, a najvjerojatnije naseljavaju šišmiše.

Čini se da su ovi virusi vrlo sposobni za česte skokove u druge vrste, uključujući ljude. Već se uočava zajednička pojava, molekularna kompatibilnost virusa s njegovim domaćinom. Da bi zarazio stanicu, virus mora u nju ući. To zahtijeva da patogen stane u određenu molekulu koja se zove receptor na površini ciljne stanice, kao ključ koji otvara bravu.

“SARS-CoV-2 smješta se u ACE2 proteinu koji regulira krvni tlak za kojeg se smatra da je univerzalan među kralješnjacima, znači sisavcima, pticama, gmazovima, ribama”, kaže zoolog Jim Wellehan za Sveučilišta Florida.Milijuni godina evolucije promijenili su ACE2 u svakoj od ovih vrsta.

Nema razloga za uzbunu

Ali kod domaćih mačaka i nekoliko primata, ACE2 koji se veže za SARS-CoV-2 izgleda gotovo identično ranjivoj ljudskoj verziji. Takve molekularne sličnosti mogu pomoći objasniti zašto su jedna mačka u Belgiji, a druga u Hong Kongu, o kojima su se brinuli vlasnici oboljeli od koronavirusa, pokazale pozitivan test.

Sykes kaže da ovi izolirani incidenti nisu razlog za uzbunu. Ona kaže da kućni ljubimci ne obolijevaju ozbiljno, do sada bi već to znali. Mačke koje su izložene su one koje su u društvu bolesnih vlasnika gdje su prisutne ogromne količine virusa. Čak ni tada nije sigurno da će se mačka razboljeti.

Još jedna nedavna studija koja još nije objavljena u stručnom časopisu, nije našla dokaze o prisutnosti virusa u skupini mačaka i pasa koji su nekoliko tjedana proveli sa zaraženim ljudima. Velika istraživanja u Hong Kongu, Americi i Južnoj Koreji dala su slične rezultate. Tisuće mačka, pasa i konja testirano je negativno na koronavirus.

Miševi su otporni

Jedna druga, isto još nerecenzirana studija, pronašla je virus u nekim divljim mačkama iz Wuhana. “Nema dokaza da zaražene mačke mogu virus prenijeti na ljude”, kaže Sykes. Prijenos s mačke na mačku moguć je u ograničenim laboratorijskim prostorima, ali ti umjetni prostori su loš odraz prirodnog svijeta.

Nalazi kod domaćih mačaka ne odnose se uvijek na druge vrste pa ni one usko povezane. Malajski tigar u zoološkom vrtu u Bronxu pokazao se pozitivan na koronavirus. Sumnja se da mu je virus prenio zaraženi čuvar, što je kod životinje izazvalo suhi kašalj i gubitak apetita.

Ali više od 10 milijuna godina evolucije odvaja domaće mačke od tigrova i vrste nisu podložne istim bolestima. Nedavna studija na miševima pojačava važnost ACE2 u širenju novog virusa. Kod ovih glodavaca verzija ACE2 je različita od naše, čineći ih otpornima na koronavirus. Druge životinje, psi i feretke mogu biti osjetljive na virus.

Psi su loši domaćini za virus

Drugi faktor koji utječe na prijenos bolesti je blizina. Čak i ako nema molekularne kompatibilnosti, izloženost zaraženoj osobi mogla bi razboljeti mali postotak populacije. Takav bi se scenarij mogao dogoditi kod pasa koji su inače loši domaćini za koronavirus, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Science.

Oko 470 milijuna pasa su kućni ljubimci, a niti jedan nije prirodno uhvatio SARS-CoV-2. Do sada su samo dva štenca u Hong Kongu bila pozitivna. Istraživanje o kojem piše Science utvrdilo je da mladi bigli nisu dobri domaćini za virus. Anatomske sličnosti ne mogu u potpunosti objasniti zašto virusi postižu uspjeh kod određenih sisavaca.

Zamorci imaju slične dišne putove, a nemaju uvijek iste bolesti kao mi. Veterinarka Sykes poručuje vlasnicima kućnih ljubimaca da ne brinu i da se ne boje zaraze. Ono što pokreće pandemiju je prijenos s čovjeka na čovjeka. Ipak, upozorava one koji se zaraze da se samoizoliraju i od kućnih ljubimaca.

Životinje su žrtve, ne prijetnja

Životinje nisu prijetnja nego potencijalne žrtve. Ako ljudi slučajno unesu virus natrag u divljinu, posljedice bi za neke vrste mogle biti katastrofalne. Čuvanje vrsta od infekcije nije lagan proces osobito u zoološkim vrtovima, a osobito je teško za aktivne vrste koje vrijeme provode u igri s čuvarima.

Čuvanjem divljih životinja i mi se čuvamo. Čak ako životinje ne obole od teškog oblika virusa, on bi se mogao potiho zadržati u njihovim tijelima. A u budućnost bi mogao biti spreman ponovno naseliti ljudsku populaciju i izazvati razornu pandemiju. Križni prijenos događa se u svim smjerovima, sa životinje na životinju, sa životinje na čovjeka, i s čovjeka na životinju.

Ti skokovi donijeli su nam pandemiju. Situacija s ovom pandemijom trebala bi nam biti veliko upozorenje dok nastavljamo napadati i uništavati prostore divljeg života na Zemlji. Postoji razlog imena divlje životinje. A mi bi morali početi poštivati teritorij naših susjeda u prirodi.