Život mlade beogradske pjevačice koja oduševljava svjetsku opernu publiku: 'U Zagrebu je puno ugodnije nego u Americi'

Tek što se vratila s gostovanja u Jeruzalemu u Izraelu, 32-godišnja mezzosopranistica Sofija Petrović započela je s probama u Zagrebu za operu Rigoletto Giuseppe Verdija. Petrović pjeva ulogu Maddalene, ne preveliku, ali vrlo zahtjevnu rolu.

„To je jako zanimljiv, opasan, intenzivan i strastven lik koji uz dobar glas, traži i glumačke vještine,“ priča Petrović te opisuje kako Maddalene zavodi muškarce koje, kad su u ekstazi, ubija njen brat i onda ih zajedno opljačkaju. „No na kraju Maddalena se zaljubljuje u Ducu, vojvodu od Mantove i tako pokazuje da ima emocije u sebi, kao i Carmen od Georgesa Bizeta. Dakle, riječ je o dosta složenoj ulozi.“

Premda putovanja znaju zamarati, Sofija Petrović kaže kako uživa otkrivati ljepote novih gradova. „Volim šetati, obilaziti muzeje, pronalaziti trgovine s čajevima i začinima. Uživam u Zagrebu, u njegovoj ljepoti i pogotovo mirnijem načinu života od svjetskih velegradova.“ U Zagrebu se, kaže, osjeća posebno ugodno jer ju je ansambl Hrvatskog narodnog kazališta jako lijepo primio.“ Ljudi su vrlo ljubazni i prijatni, u teatru vlada dobra atmosfera pa je lijepo raditi.“

Pripremala se s najboljim mladim pjevačima

Premda ima tek 32 godine, Sofija Petrović već je obišla dobar dio Europe i SAD-a. To joj je pomoglo da nauči jezike, pa sada tečno govori engleski, talijanski i francuski. Već s 22 godine, nakon jedne audicije, dobila je četverogodišnju stipendiju za studij na Akademiji vokalne umjetnosti u Philadelphiji, jednom od najboljih programa u SAD. No, zadržala se samo godinu i po dana.

„Dobila sam krajem 2015. poziv iz Pariza pa sam prihvatila ponudu da postanem članica Atélier Lyrique Opéra National de Paris. U tom studiju obično je od šest do deset mladih pjevača iz cijelog svijeta, onih koji su prošli sve stupnjeve školovanja, i koji su spremaju za opernu karijeru.“

Kulturološki šok u SAD-u

Priznaje međutim da to nije bio jedini razlog zbog kojeg se vratila u Europu. Po dolasku u Philadelphiju doživjela je, naime, pravi kulturološki šok. „Ljudi tamo nisu otvoreni ni empatični kao mi, tako da se nisam osjećala tako opušteno kao na našim prostorima. “

Uz to nije se mogla priviknuti ni na tamošnju hranu, koja nije imala ukus na koji je navikla. „Znam što je hrana, vrlo dobro kuham, ali njihove namirnice nemaju okus kao u nas, pa mi je to strašno nedostajalo. U Beogradu i sada u Zagrebu, puno je sigurnije i ugodnije za život nego u Americi. Imala sam osjećaj da nas ljude s Balkana podcjenjuju, doživljavaju kao divljake, premda nikada nisu bili ovdje.“

Pariz je posebniji od drugih

Kaže da joj je bilo neusporedivo ljepše u Parizu, premda je to, kao i Berlin, multikulturalni grad u kojem žive ljudi iz cijelog svijeta. „Kad šećete gradom uvijek otkrijete nešto novo, novi dućan, muzej, kafić. No i tu je previše ljudi, gužva je strašna, pa grad izgleda kaotično, što na kraju čovjeka zamori.“

Za boravka u Parizu upoznala je mnogo važnih ljudi iz svijeta glazbene umjetnosti, a tu je imali i prvi nastup pred 3.000 ljudi, te pred tko zna koliko gledatelja u kino dvoranama više zemalja u kojima se predstava prenosila. „Pjevala sam bez mikrofona u predstavi Lady Macbeth, a nastupala sam i na brojnim koncertima u čuvenoj pariškoj Operi Garnier.“

Počela je kao dramski sopran

Zanimljivo je da je Sofija Petrović počela učiti pjevanje kao dramski sopran, no s vremenom je, po savjetu svojih učitelja, počela prihvaćati uloge mezzosoprana. „S obzirom da moj glas ima tamnu boju, a kako jako dobro vladam centralnom donjom lagom, nije bio problem prihvatiti uloge kao što je Maddalena u Rigolettu.“

Rado prihvaća nove uloge jer joj to pomaže u vokalnom i tehničkom sazrijevanju. „Zahvaljujući tome otkrila sam dijelove svoga glasa za koje ranije nisam znala.“ Uloga Maddalene joj je treća mezzosopranska uloga, a prva je bila Carmen u Srpskom narodnom pozorištu.

Epidemija poremetila planove

Premijera Rigoletta u Zagrebu održat će se 27. listopada. Riječ je o klasičnoj izvedbi s tradicionalnom kostimografijom i scenografijom. Dok je bila u opernom studiju u Parizu, priča, vidjela je grozne moderne produkcije. „Ipak, moje iskustvo s modernom režijom je sjajno. Pjevala sam u operi Lady Macbeth of Mtsenk Dimitrija Šostakoviča koju je režirao Poljak Krzysztof Warlikowski. Napravio je fenomenalnu predstavu, sve je izgledalo kao na filmu, od kostima i režije do glume. Ne pamtim da sam vidjela tako dobru predstavu, premda je bila smještena u moderan ambijent.“

Priča kako joj je lako prihvatiti modernu režiju jer je mlada pa se lako prilagođava. „No moderna režija treba imati smisla, da je i oni koji ne poznaju operu, mogu razumjeti. Ponekad se čak i nama pjevačima dogodi da nam nije jasno što je zapravo redatelj želio.“

Baš kad je trebala početi freelance karijeru, 2020. godine dogodila epidemija koronavirusa. „Stvarno je bilo teško, ali ubrzo sam počela dobivati uloge i izvan Francuske pa je bilo lakše.“

Žene joj stvaraju više problema nego muškarci

Sofija Petrović visoka je 178 centimetara, vitka je i vrlo atraktivnog izgleda, pa nije čudno što se požalila da su u teatru žene gore od muškaraca, kad su u pitanju taštine, zavist, ljubomora. „Imala sam puno neugodnih situacija, osjetila sam da nekim pjevačicama smetam, ali ne samo zbog glasa, nego i zbog svog izgleda.“

Od ljubomore i zavisti brani se tako da se odbija natjecati s drugima. “To stvara negativnu energiju, a ne želim da to živi u meni. Najbitnije da svatko gleda svoja posla. Ne bavim se tuđim karijerama, ne zanima pjeva li netko više ili manje od mene.“

Svoj pristali fizički izgled zahvaljuje i tome što vodi računa o hrani i fizičkoj aktivnosti. „Sve to, naime, utječe na glas. Pavarotti koji nije pazio na ishranu jednom je 6 mjeseci bio bez glasa. I meni se nešto slično dogodilo, nakon što sam u Hamburgu jednom japanskom restoranu pojela lošu ribu, i to večer prije koncerta s hamburškim simfonijskim orkestrom, ostala sam bez glasa.“

Izgled povezuje sa zdravljem

U operi se, priča, o svemu mora voditi računa, pa i o fizičkom izgledu. „Publici je ljepše gledati vitkog pjevača koji se lako kreće po pozornici nego nekog tko je zbog kilograma usporen.“ Kaže kako svoj fizički izgled povezuje sa zdravljem. “Što sam u boljem fizičkom stanju, osjećam se slobodnije, lakše kontroliram svoj glas, brže se krećem po pozornici i izdržavam fizičke napore.„

Zbog svog stasa, a i zbog gena oca koji je bio profesionalni košarkaš u Americi, Sofija Petrović bila je i vrlo talentirana sportašica. Kojeg se god sporta prihvatila, bila je jako dobra, a najduže je igrala odbojku.

„Mama se bavila arhitekturom, a ja sam išla s tatom na treninge i utakmice, pa sam zarana zavoljela sport. Imala sam sjajne fizičke predispozicije, bila sam dobra u raznim sportovima.“ No sport ju nije do kraja zadovoljavao, pa se opredijelila za umjetničku karijeru. „Trebao mi je kreativni svijet, a to sam pronašla u umjetnosti. Osim toga pjevati se može cijeli život, a sportom se možeš baviti do tridesetih godina.“

Odvratili su je od pop glazbe

U muzičkoj školi 5 godina učila je violinu, ali kako je imala lijep glas nagovorili su je da se bavi pjevanjem. „To mi je odgovaralo jer nisam tip koji može satima sjediti i svirati neki instrument.“ Dugo je željela postati pjevačica pop glazbe, ali onda su ju odvratili od toga jer je, kazali su, imala prejak glas za mikrofon. Za operu se, kaže, opredijelila jer je u njoj moguće kombinirati pjevanje, gluma, scenski pokret, ples, maštovitost, kontakt s orkestrom i drugim kolegama na sceni i na kraju kontakt s publikom.

Jedino što ne voli, a u vezi je s opernom umjetnošću, jesu audicije i natjecanja. „Nitko ne može procijeniti nečiji glas nakon dvije minute pjevanja. Pogotovo što se na audicije dolazi nakon putovanja, kad je čovjek umoran i pod stresom.“ Uz to ne voli stajati sama na pozornici, bez drugih pjevača i orkestra. „Spontana sam duša, volim živi nastup s kolegama i orkestrom, a bez njih se na pozornici ne osjećam dobro.“

Ne sluša druge pjevačice

Nove uloge priprema prateći se na klaviru, ne sluša druge pjevačice kako ne bi nešto krivo naučila, pa onda pogrešne note otpjevala na probama. „U svakom liku nađem nešto svoje, i to onda iščupam iz sebe da bi izgledala što prirodnije.“

S obzirom na stalna putovanja, te stresan i fizički naporan život, Sofija Petrović kaže kako je važno imati partnera. „Najbitnije je da vas partner razumije i podržava, da vas bodri u krizama i padovima, da pomaže izdržati pritisak i tenzije, da mu je bitna vaša sreća i uspjeh.“

U razvoju pjevačke karijere važnu ulogu ima i agent. Sofija Petrović ima agenta iz New Yorka Allana Greena, a od nedavno surađuje i sa Sandrom Milankov, koja ima opernu agenturu u Njemačkoj i podržava njenu karijeru. Upoznale su se u Novom Sadu gdje je Sofija Petrović pjevala Carmen u Srpskom narodnom pozorištu, u kojem je Milankov bila direktorica opere.

Veliki uspjeh u Italiji

Sofija Petrović rođena je u Beogradu, diplomirala je na Fakultetu glazbenih umjetnosti, bila je najmlađa finalistica Međunarodnog natjecanja Ferruccio Tagliavini u Austriji, nakon čega ju je mezzosopranistica Elena Obraztsova pozvala u Sankt Peterburgu gdje je pohađala njezin majstorski tečaj.

Pjevala je naslovnu ulogu u operi Carmen u Srpskom narodnom pozorištu, otvorila je i 54. festival Bemus u Koncertnoj dvorani Kolarca uz sir Bryna Terfela pod ravnanjem maestra Bojana Suđića. Ovog proljeća Petrović je s velikim uspjehom debitirala u Italiji u Teatru Massimo Bellini kao Principessa di Bouillon u Adriani Lecouvreur.