U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje smo razgovarali, rigorozne su mjere zaštite od korone. Na porti se mora pokazati Covid potvrda, mjere vam temperaturu i, dakako, obvezna je maska. Operna kuća posebno je osjetljivo mjesto: kad su na sceni solisti i zbor, korona se, pogotovo omikron varijante, lakše i brže širi. Zbog toga smo za razgovora nosili maske, osim za vrijeme snimanja, a na pola intervju uzeli smo pauzu jer je Mužek morao odraditi redovitu korepeticiju. Vježbao je ulogu u Škrtom vitezu, prvoj operi Sergeja Rahmanjinova, koju će snimati s Radio orkestrom Münchena i njegovim dirigentom Ivanom Repušićem.

Prvi profesionalni sat pjevanja imao je tek sa 17 godina

Mužek u prosjeku vježba i raspjevava glas oko sat i pol dnevno, ali u to ne ubraja učenje uloga jer je to, kaže, “uredski posao”. Posebnu pozornost posvećuje vježbanju disanja jer je ta komponenta za opernog pjevača najvažnija. “Proizvodnja tona i vokalne vježbe pritom su manje bitne. Ako taj dišni, pogonski aparat ne radi dobro, onda ni druge stvari ne štimaju”, poučava Mužek.

Objašnjava kako se lako može rastaviti klavir i pokazati konkretno kako se proizvodi zvuk, no s ljudskim glasom to je vrlo komplicirano i apstraktno. Zbog toga je, dodaje, vrlo bitno da pjevača vode iskusni i verzirani pedagozi. “Oni se moraju psihološki poravnati s pjevačevom frekvencijom, koja je kod svakog čovjeka različita, pa onda njegov glas mogu uspoređivati s drugima“, dodaje.

Za razliku od većine drugih opernih zvijezda Tomislav Mužek vrlo se kasno počeo ozbiljnije baviti pjevanjem. Prvi profesionalni sat pjevanja imao je tek sa 17 godina. “Mama i tata bili su vrlo muzikalni, imali su iznimne glasove, pa nitko nije ni primijetio da i ja imam lijepi glas. Tata je bio zidarski meštar pa je od ranog jutra pjevao na skelama, a mama je cijeli dan pjevala po kući. Na svim obiteljskim okupljanjima oni su svojim glasovima bili zaduženi za atmosferu”, prisjeća se.

Želio svirati klavir, roditelji nisu imali novca pa su mu kupili harmoniku

Želio je svirati klavir, ali kako nisu imali dovoljno novca, roditelji su mu kupili harmoniku. “Rekli su: počni s harmonikom pa ćemo vidjeti”, kaže. No, iako ga harmonika nije oduševila, zahvaljujući njoj primljen je u tamburaški sastav gdje su otkrili da ima lijep glas. I tako je počelo. Premda nije pohađao muzičke škole, relativno je lako prošao prijemni ispit na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Beču.

“Profesorica Darija Hreljanović, pripremala je pjevački dio ispita, i s tim nije bilo problema, ali dugo sam pripremao teoretski dio, nedostajalo mi je predznanje koje se stječe u muzičkim školama”, rekao je. Pomogao mu je tada mladi profesor Davor Bobić, koji je završio glazbeni studij u Ukrajini i koji je imao teoriju u malom prstu. “Predavao je kompoziciju i sjajno me pripremio za prijemni”, ističe Mužek.

Kako je rođen u njemačkome gradiću Siegenu gdje su mu roditelji radili kao gastarbajteri, odlično je znao njemački pa nije imao problema s učenjem teorije. Studij solo pjevanja završio je 1999. s najvišim ocjenama. Studiranje u Beču olakšala je stipendija Varaždinske županije, a potom je postao i stipendist centra Herbert von Karajan. “Povratak u moje govorno područje jako mi je odgovarao, a posebno kulturni život Beča. Nekoliko puta tjedno išli smo u operu na galeriju i istinski uživali“, govori.

‘Nisam izraubao glas nastupajući u ulogama koje mi ne odgovaraju’

S obzirom na to da je odmah po završetku studija dobio angažman u bečkoj operi, priznaje da je početak njegove karijere bio zapravo vrlo ugodan. “Sve mi je polazilo za rukom. Sretna je okolnost što sam mogao birati uloge koje odgovaraju mome glasu, jer u pravilu na početku pjevate ono što žele menadžeri“, pojašnjava. Zbog toga će, kaže, ako ga zdravlje posluži, moći dugo pjevati. “Nisam izraubao glas nastupajući u ulogama koje mi ne odgovaraju,“ objasnio je Mužek.

Zahvaljujući iskustvu koje je stekao angažmanom u bečkoj operi, s puno je samopouzdanja dolazio na audicije. No, one su, priča, jako neugodne jer na njima pjevač nikad ne može 100 posto pokazati što zna ili što bi želio pokazati. Osim toga, posljednjih godina, ako netko želi dobiti ozbiljniji angažman, uz vrhunski glas mora imati i primjeren fizički izgled. “To se više ne traži samo od pjevačica nego i od pjevača”, napominje Mužek. “Ako na audiciji prođu tri pjevača sličnih glasovnih mogućnosti, onda će odabrati onog koji najljepše izgleda na pozornici”, govori.

Zbog toga danas svjetskim opernim pozornicama dominiraju mlade, prave ljepotice poput litvanske sopranistice Asmik Grigorian ili Norvežanke Lise Davidsen, kojoj nije lako naći partnera jer je visoka 188 centimetara. Tu su također već nešto starije i afirmiranije, ali jednako lijepe vrhunske pjevačice poput Anne Netrebko, Renee Fleming, Eline Garanče… Poseban je fenomen 35-godišnja Tatarka Aida Garifullina, podrijetlom iz Kazahstana, koju stručnjaci ne svrstavaju među najveće talente, ali ona, zahvaljujući sjajnom glasu, ali i iznimno atraktivnom izgledu, puni koncertne dvorane širom svijeta.

‘Operni pjevači žive vrlo neuredno, imaju potpuno drugačiji bioritam’

To, dakako, zahtijeva od pjevača da se uz vježbanje glasa, maksimalno potrude i oko stasa. Što, tvrdi Mužek, opernim pjevačima nije lako. “Svi žive zapravo vrlo neuredno, za razliku od ljudi s redovnim radnim vremenom, oni imaju potpuno drugačiji bioritam”, priča Mužek te dodaje da kazališne predstave traju do 22 ili 23 sata, a kako se nekoliko sati prije predstave ne smije jesti, kad se vrate u hotel ili kući, osjete glad. Tada u kasne sate večeraju, a najgore je kad su u hotelu. “S obzirom na to da se više nema gdje jesti, pojedete neki sendvič ili čokoladu viška, a sve to, osim što je nezdravo, donosi i višak kilograma“, govori.

Mužek već duže vrijeme ne večera, a posljednji puta jede obilnije oko 17 sati, tri sata prije predstave. Budući da su operni nastupi fizički vrlo zahtjevni, Mužek, što je moguće više, nastoji živjeti zdravo i sportski. U tomu je presudnu ulogu odigrala odluka da na brijegu iznad Ludbrega, u Ludbreškim vinogradima, sagradi kuću. Prije tri godine ju je dovršio, pa sada uživa u šetnjama okolnim šumama i vinogradima. “Imam dva psa, koji su mi nametnuli svoj bioritam, pa dva puta dnevno s njima šećem, uživam u čistom zraku, tišini, miru”, govori. Posebno je lijepo, opisuje, kad sjedi na terasi i uživa u krasnom i smirujućem pogledu.

Mužek u pravom smislu riječi živi u skladu s prirodom pa ne čudi kad kaže da se, od kada je odselio iz grada, osjeća puno bolje. I njegova kolegica sopranistica Ivana Lazar također se preselila u obližnji Varaždin. “Odlazak iz Zagreba na selo najbolja je stvar koju sam si ikad priuštio u životu. Nema tog stresa na probi ili predstavi koji se ne “izlufta” za sat vremena vožnje do kuće ili nakon šetnje po okolnim šumama“, rekao je.

‘Suzana me razumije na razini na kojoj me nitko ne može razumjeti’

Mužek je istodobno riješio i problem usamljenosti s kojim se susreću pjevači koji često gostuju i putuju, a koju je on posebno teško podnosio. “Život u hotelima teško pada ljudima koji su senzibilniji, pa kad se spoji s usamljenošću, onda to nije lako izdržati. Budu to otužni trenuci, kad se iz glamura pozornice i teatra vraćate u sobu, gdje vas nitko ne čeka, a zbog umora jedino još možete gledati televiziju. Pogotovo je grozno kad tako živite mjesec ili dva“, otkrio je.

Da situacija bude još i gora, Mužeku je prije šest godina umrla supruga pa je ostao sam s malim djetetom. Spasila ga je kolegica Suzana Češnjaj, njegova nova životna partnerica. “Ona je pjevačica, ima predivan glas i sjajne sposobnosti, no zbog mene se odrekla karijere. Suzana me razumije na razini na kojoj me nitko ne može razumjeti“, priča Mužek te kaže kako ga Suzana prati na svim putovanjima. “Zahvaljujući njoj kao umjetnik sam se razvio i dosegnuo razinu na kojoj još nisam bio“, rekao je.

Suzana ga savjetuje, sluša ga na probama i nastupima, razgovaraju o njegovim nastupima i probama, u svakom slučaju nezamjenjiva mu je potpora. „Kad sam bio mlađi, znao sam na gostovanjima ponekad ići u kino ili na koncerte, ali sada sam najsretniji kad se s dragom povučem u sobu, pogledamo neki film i osjećamo se kao kod kuće.“

‘Nije lako izdržati sat i po na pozornici potpuno sam, sav fokus je na vama’

Zbog korone su se mnogi operni pjevači okrenuli koncertnim nastupima i recitalima. Ni Mužek nije iznimka. “Neki su pjevači procvjetali na koncertnom podiju, a ja se više vidim u operi, premda volim i koncertne nastupe“, kazao je. Na opernoj pozornici, objašnjava Mužek, kad su oko njega velika mizanscena, drugi pjevači i zbor, rupa u kojoj su orkestar i dirigent, osjeća se zaštićenijim i sigurnijim. Na koncertnim nastupima, priča, pjevač je, uz eventualno klavir, sam na pozornici, u izravnom i bliskom kontaktu s publikom.

“Nije lako izdržati sat i pol na pozornici potpuno sam, kad je sav fokus isključivo na vama pa je zbog toga i odgovornost veća. A ako još izvodite recital s, primjerice, s djelima Franza Schuberta, onda je to iznimno naporno, ne samo vokalno, nego i fizički“, ispričao je. Napominje kako u tomu ‘uživaju samo ekstrovertirani pjevači’. A to Mužek svakako nije. Vrlo je samozatajan, dobroćudan, blagog osmjeha. Kad se smije, za razliku od brojnih drugih pjevača, ne pušta glas. I tada je krajnje diskretan, ne želi privlačiti pozornost.

Zapravo ni po ponašanju ni po odijevanju ne bi se moglo zaključiti da je Mužek zaista zvijezda europskog ranga. Mirno je i strpljivo taj skroman čovjek ispunjavao sve prohtjeve fotografa Vjekoslava Skledara, a na snimanje je došao u svakodnevnoj odjeći, jednostavnom džemperu i hlačama. U privatnom životu Mužek je zapravo posve različita osoba od one koja oduševljava gledatelje na pozornici. Dok je u naravi krajnje miran i povučen, kad se popne na pozornicu, odjednom eksplodira te pjevanjem i glumom dominira cijelom scenom.

‘Kad me nešto emotivno potresa toga se ne mogu osloboditi na pozornici’

Mužek je umjetnik posve drugačijeg senzibiliteta od većine drugih pjevača. Zbog toga se, među ostalim, teško nosi s bilo kakvim problemima i stresovima. „Neki pjevači to mogu jako dobro razgraničiti, ja nažalost ne. Kad me nešto emotivno potresa, kad imam brige, toga se ne mogu osloboditi ni na pozornici“, otkrio je. Tada, napominje, pjeva s naporom, nije onaj pravi, nije cijelom dušom unutra, a oni koji znaju kako inače zvuči, to odmah prepoznaju.

Unatoč osjetljivosti, Mužek se zna nositi s izazovima koje donosi život i rad u opernih kućama, gdje ima puno natjecateljskog duha, intriga, ljubomore, zavisti… “To je svijet koji ima svoje zakonitosti i način na koji funkcionira. Svagdje gdje je involvirana umjetnost, u glumi, plesu, pjevanju, sviranju, gdje ne postoje čvrsti objektivni kriteriji nego dominira subjektivna komponenta, ima nesporazuma, spletki ili sukoba, ali toga je sve manje”, kazao je.

Razlog je to što je sve više prisutna transparentnost, a takve situacije izbjegavaju se pravodobnim planiranjem predstava i uloga dvije ili tri godine unaprijed. Mužek kaže kako su passe vremena kad jedna pjevačica drugoj oduzimala glavnu rolu pa su se one zbog toga počupale. No, priznaje, ima razloga za nezadovoljstvo jer nema čvrste egzaktnosti u procjenjivanju nečijih kvaliteta. “Ponekad se nekome nečije pjevanje nikako ne sviđa, dok drugi istodobno govore o tom pjevaču u superlativima. Zbog toga je to mnogim opernim pjevačima frustrirajuće“, objašnjava.

‘Nekoć je dirigent bio apsolutni gazda predstave, sada je to režiser’

Napominje kako su se u teatru posljednjih dvadesetak godina dogodile zanimljive promjene. “Nekoć je dirigent bio apsolutni gazda predstave, bog, a redatelj se morao podrediti dirigentovim idejama. Sada međutim režiseri vode glavnu riječ”, priča Mužek te objašnjava kako oni sada čak i na audicijama biraju pjevače. “Stoga ne čudi što su njima prioriteti fizički izgled i sceničnost, dok za kvalitetu glazbene izvedbe ne brinu puno jer se pretpostavlja da je on kod svakog kandidata neupitan“, kazao je.

Ipak, ističe Mužek, dirigenti su i dalje iznimno važni u pripremanju uloge. “Smatra se da ste na probe došli potpuno spremni, da znate ulogu, da je notni tekst pročitan do kraja, 90 do 100 posto. Tada slijedi tri do četiri tjedna intenzivnih glazbenih priprema te paralelno s tim rad s redateljem na sceni“, dodao je. Veliki maestro Riccardo Mutti, posebno je impresionirao Mužeka u milanskoj Scali.

“On je stara garda dirigenata, bio je u svemu glavni. Nakon mjesec dana glazbenih i redateljskih proba, kad je cijela predstava bila složena, Mutti nam je kazao: Sutra je prva režijsko i orkestralna proba gdje sam ja šef. Ako vam dam znak da dođete naprijed, vi ćete to učiniti, a ja ću to poslije riješiti s redateljem.” Dok im je to govorio, opisuje Mužek, redatelj se iza njegovih leđa hvatao za glavu, bio je očajan jer mu je kvario koncept predstave. “Ali, naravno, nije se usudio buniti”, prisjeća se.

Drži da u teatru nema mjesta demokraciji ako želite vrhunsku predstavu

Mužek drži kako u teatru, ako želite napraviti vrhunsku predstavu, nema puno mjesta za demokraciju. “Mora se znati tko je glavni. To se s Muttijem uvijek znalo. Ako je bio nezadovoljan nekim izvođačem, okrenuo bi se na probi asistentima i rekao da želi nekog drugog. Vjerojatno je i zbog toga Mutti bio jedan od najboljih dirigenata našeg doba. Imao sam sreću raditi s njim i sličnim dirigentima“, zaključio je zadovoljno Mužek.

Priča kako nema pretjeranih problema s tremom, pjevao je u velikim opernim kućama pa je stekao iskustvo i rutinu. “Malo sam nervozniji prije nastupa, ali to je dobro. Adrenalin pomaže da zaboravite ako ste ujutro imali malo šlajma ili ako se niste savršeno osjećali”, govori. Dodaje da se nervoza povećava ako ste uskočili u neku rolu koju niste dugo pjevali ili ako ste imali kratko vrijeme za probe.

Domaćoj publici je najpoznatiji kao pjevač u belkanto operama

Za mnoge će predstavljati iznenađenje što će Mužek u Moskvi pjevati Wagnera budući da je domaćoj publici najpoznatiji kao pjevač u belkanto operama. Ističe da je razlika između talijanskih i njemačkih opera golema, što predstavlja veliki izazov za pjevače. “Za svakog je izvođača međutim dobro pjevati različiti repertoar jer to pomaže glasu da bude fleksibilniji u izražajnosti”, rekao je.

Priznaje kako se u početku karijere oduševljavao belkantističkim likovima, a Wagnerova glazba nije mu bila po glazbenom ćefu. “No kako sam sazrijevao kao pjevač, kompleksnije role postajale su mi sve zanimljivije. Pronalazite glazbene slojeve koje prije niste prepoznavali pa zbog toga pripreme za ulogu dulje traju, kompleksnije su”, objašnjava.

Upoznavajući se s Wagnerovim stvaralaštvom, Mužek je proučavao njegov život, čitao njegovu korespondenciju s Franzom Lisztom i drugim glazbenicima njegova vremena, koja je izdana u tridesetak svezaka i broji 40.000 stranica teksta. No, napominje Mužek, neće se udaljavati od belkanta. “Pa sam Wagner je iznimno cijenio belkanto opere, primjerice, Vincenca Bellinija i njegov stil komponiranja”, govori.

Kaže da će se ljudi, kad se vratimo u normalu, zaželjeti nastupa uživo

Prije početka rada na novoj operi, Mužek studiozno proučava cjelinu tog djela te lik koji će predstaviti publici. Posebnu pozornost posvećuje načinu interpretacije, glasu i kako iz njega izvući ono najbolje. Za razgovora se vidjelo da je Mužek izvrsno upućen u stručnu literaturu i teoriju glazbe, što svakako dodatno pridonosi njegovim vrhunskim izvedbama.

Zbog korone su Mužeku, kao i drugim pjevačima, otpali neki angažmani. No, drži da to nije isključivo loše. “Dugoročno gledano svi, ne samo glazbeni umjetnici, imali su vremena stati na loptu, analizirati svoju dosadašnju karijeru, poboljšati neke stvari u tehnici, za što prije nije bilo vremena”, rekao je.

Jednog dana, kaže Mužek, kad se vratimo u normalu, unatoč internetu i svim ljepotama digitalnog doba, ljudi će se zaželjeti nastupa uživo. “Zbog toga nitko ne treba strahovati da će se odnos spram umjetnosti u budućnosti promijeniti”, dodao je.

‘Ako sam nešto i propustio ili pogriješio, na to se ne obazirem’

Mužek je imao kratki izlet i u svijet zabavnih nota. Sa svojim sastavom Mužek & Trio održao je nekoliko koncerata, na kojima je izvodio pjesme Arsena Dedića, Freddieja Mercuryja, Stinga, napolitanske i talijanske kancone te američke i engleske evergreenove i hitove. Premda su ga mnogi upozoravali da bi to moglo loše djelovati na njegov glas, Mužek kaže kako to nije točno. “Štoviše, shvatite neke tehničke stvari koje su bitne za vaš repertoar. Klasični sam pjevač, volim operu iznad svega, a taj izlet je bio super, dok je trajao”, rekao je.

Za razliku od mnogih pjevača koji se znaju požaliti da su nešto propustili tijekom karijere, kako su trebali učiniti više, Mužek je više nego zadovoljan onim što je postigao. “A ako sam nešto i propustio ili u nečemu pogriješio, na to se ne obazirem, to ide u rok službe”, zaključio je prvak opere HNK u Zagrebu.