Znanstvenici napravili autopsiju mumije šteneta iz Sibira starog 12.400 godina

Znanstvenici u Rusiji su napravili autopsiju na mumificiranom psu starom 12,450 godina. Pas je ostao zarobljen u premafrostu dok su lovci pratili tragove mamuta, zbog čega je njegovo tijelo savršeno očuvano.

Vjeruje se da je riječ o tri mjeseca staroj ženki psa, a ona je pronađena 2011. na rijeci Syallakh u Ust-Yana regiji Yakutie, koja je poznata kao Sakha Republika. Znanstvenici su posljednje četiri godine analizirali čitavo tijelo, uključujući srce, kosti, pluća i želudac.

Autopsija je pokrenuta ovoga travnja na Medicinskom institutu sjevernoistočnog federalnog Sveučilišta Yakutsk, a znanstvenici kažu kako su rezultati bili od velike pomoći jer je istraživanje pokazalo kako se radi o dalekom pretku modernih pasa.

Drevni i vrlo unikatni primjerak

“Ono što nas zbilja interesira je činjenica da je leš životinje savršeno očuvan, a to je posebno samo po sebi. Iako je tkivo mumificirano, ono nije post mortem raspadnuto kao što se to obično događa s biološkim materijalom.”, rekao je profesor Darima Gramaeva.

Mumificiranog psa su pronašla braća Yury i Igor Gorokhov na mjestu koje je 42 kilometra udaljeno od njihove kuće u selu Tumat po kojem je pas dobio ime. Belgijski, kanadski i njemački znanstvenici analizirali su ove ostatke, a u ožujku 2014. doktorica Mietje Germonpre sa palaeontološkog odjela Roya Belgian instituta za prirodne znanosti otputovala je u Yakutsk kako bi ga vidjela.

“Nakon istraživanja mumije i mjerenja lubanje koja pripada drevnim psima i vukovima, mogu reći da se radi o unikatnom pronalasku. U drugim muzejima diljem svijeta mogu se pronaći ostaci odraslih pasa, ali ovdje se radi o štenetu. Skeniranjem smo doznali da se radi o primitivnom, iznimno drevnom psu koji je pronađen u sjevernom Sibiru.

Dvije teorije o psu

Najstari ostaci psa pronađeni su u spilji Goyet u Belgiji, i oni su bili stari 36.500 godina, iako mnogi ostaci u spilji datiraju od prije 26.000 godina, ali nisu najbolje očuvani. Ovdje možemo vidjeti kako su koža, dlake i unutarnji organi očuvani.”, rekla je Germonpre.

Germonpre smatra kako trenutno postoje dvije teorije. Prva je da se radilo o psu koji je stigao blizu mjesta gdje su živjeli ljudi i na taj je način ostvaren suživot. Druga teorija zastupa tezu da su ljudi odgovorni za gradnju veze između njih i pasa, i da su doma dovodili štence kako bi ih trenirali. Podaci koje je skupljala idu u prilog drugoj teoriji.

Ono što je znanstvenike ponajviše zaintrigiralo su dvije malene grančice od jednog centimetra koje su pronađene u želucu šteneta. Prema jednoj teoriji štene je padalo s jedne klisure i pokušalo se zubima uhvatiti za obližnju biljku.

Daljnja analiza nastaviti će se na jesen, a dio tkiva proslijediti će se na analizu Sveučilištu Tohoku u Japanu. “Na lokalitetu gdje je pronađen pas stanovnici su pronalazili stvari koje su očito pripadale drevnim ljudima, kao što su strelice od kostiju i oblikovano kamenje. Planiramo otići na lokalitet ovoga ljeta sa arheolozima kako bi otkrili postoje li tragovi koje su ostavili ljudi i vlasnici pasa.”, rekao je Sergey Federov, voditelj znanstvenog projekta o Tumatu.