Nema političara koji će, pogotovo kad su izbori blizu, odoljeti izazovu da se pokaže kao onaj koji ima stvari pod kontrolom. Kako su gospodarska i društvena kretanja, međutim, prilično složene pojave, jasna je opasnost od skliskog terena. Od toga da se zauzeti gard uspješnog upravljača u tren pretvori u gard bahatog vlastodršca koji, gledajući birače u oči, ignorira stvarnost.
Inflacija koja će potrajati
Sve ove postotke građani itekako osjete na svojim novčanicima u posjetu trgovini. Stoga možda, unatoč tome što je teško odoljeti izazovu ostavljanja dojma da je situacija pod kontrolom, i nije najpametnije u kameru izgovoriti rečenicu o “jasno prepoznatljivom padu cijena”.
Je li porast cijena od 6,7 posto manje loša vijest od onog od 12,7 posto? Svakako. Ali je još daleko, miljama daleko od dobre vijesti, kao što je vjerojatno barem još dvije godine udaljen odlazak u trgovine bez dodatnog stresa.
Globalna kretanja i lokalna web-stranica
Ovdje valja svakako ponoviti i kako hrvatska Vlada nije kriva za inflaciju. Rast cijena je globalni problem i rezultat je prije svega pandemijskih poremećaja i rata u Ukrajini. Plenkovićeva administracija je zamrzavanjem cijena energije donekle uspjela ublažiti udar, ali on je i dalje bio – i još uvijek jest – toliki da predstavlja jedan od većih političkih problema koji će mučiti vladajuću stranku na izborima sljedeće godine.
No, i usporavanje stope rasta inflacije je rezultat globalnih kretanja. Možda će zvučati šokantno, ali ono nije rezultat čudesne web-stranice Ministarstava gospodarstva, koje se danas pohvalilo smanjenjem cijena troslojnog toaletnog papira. Stranicu Kretanje cijena, koja je bila namijenjena građanima za usporedbu najpovoljnije kupovine, posjećuju uglavnom samo djelatnici ministarstva Davora Filipovića, kako bi iz sile podataka izvukli što više ohrabrujućih detalja o pojeftinjenjima (usput, po podacima sa same stranice u ovom trenutku su od početka godine su pojeftinila 732, a poskupilo je 938 proizvoda).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problemi, želje i komadić stvarnosti
Za Vladu se politička nezgodancija sa stopom inflacije sastoji od dvije nevolje. Prva, prosječan rast cijena od 6,7 posto je niži od onog što velika većina osjeća u svojim košaricama – jer su cijene hrane i pića cijelo vrijeme rasle po skoro dvostruko višim stopama. Drugo, i 6,7 posto je druga najviša stopa inflacije u cijeloj eurozoni.
Nema sumnje da oporba uglavnom neće tražiti alibi za Vladu u globalnoj prirodi problema s rastom cijena. No, stvar funkcionira i u obrnutom smjeru. U silnoj želji da gospodarske rezultate u vrijeme Vlada Andreja Plenkovića prikažu što boljima (iako su ti rezultati, zapravo, prilično bljedunjavi), iz HDZ-a često slavodobitno objavljuju usporedne podatke o rastu BDP-a u vrijeme njihove i Vlade koalicije lijevog centra (2011.-2015.).
Stvarnost je malo složenija. Dobar dio vremena Vlade koju je predvodio SDP još je trajala globalna ekonomska kriza, a kako je Hrvatska ušla u EU tek 1. srpnja 2013. godine, učinak EU fondova na domaće gospodarstvo bio je daleko manji nego danas. Uostalom, nije slučajno da u tim usporedbama nikad nema podataka starijih od 2011., kad je na vlasti također bio HDZ i kad je domaće gospodarstvo najjače pogodila recesija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pogrešna strana uvjerljivosti
Radi se, valja ponoviti, o klasičnom politikantskom pokušaju nametanja vlastitog narativa. O tome da se prikaže kako je dolaskom Andreja Plenkovića procvalo domaće gospodarstvo, za razliku od razdoblja mraka prije njega, da se uspješno nadvladalo sve krize (da, to se tvrdi čak i za pandemiju i obnovu!) i da je, evo, i inflacija umješnim manevriranjem Vlade stavljena pod kontrolu.
Ovakvo korištenje pomno odabranih statističkih podataka kako bi se progurala željena slika stvarnosti nije ništa neobično. Rade to, manje-više i s manje ili više ukusa gotovo svi političari. Stvar je samo u uvjerljivosti. “Jasno prepoznatljiv pad cijena” je, čini se, s dobro pogrešne strane tog kriterija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Plenkovićeva izjava o 'jasno prepoznatljivom padu cijena' potpuno sumanuta: ovo su stvarni, neumoljivi podaci
Političko farbanje stvarnosti nije ništa neuobičajeno. Problem je, međutim, u uvjerljivosti
Za Vladu se politička nezgodancija sa stopom inflacije sastoji od dvije nevolje. Prva, prosječan rast cijena od 6,7 posto je niži od onog što velika većina osjeća u svojim košaricama - jer su cijene hrane i pića cijelo vrijeme rasle po skoro dvostruko višim stopama. Drugo, i 6,7 posto je druga najviša stopa inflacije u cijeloj eurozoni
Nema političara koji će, pogotovo kad su izbori blizu, odoljeti izazovu da se pokaže kao onaj koji ima stvari pod kontrolom. Kako su gospodarska i društvena kretanja, međutim, prilično složene pojave, jasna je opasnost od skliskog terena. Od toga da se zauzeti gard uspješnog upravljača u tren pretvori u gard bahatog vlastodršca koji, gledajući birače u oči, ignorira stvarnost.
Andrej Plenković je tako sinoć, govoreći o usporavanju mjesečne stope inflacije, spomenuo “jasno prepoznatljiv pad cijena”. Usporena stopa inflacije je, podsjetimo, po podacima Eurostata 6,7 posto. To znači da su u listopadu ove godine cijene u prosjeku za 6,7 posto više nego u listopadu 2022. godine. A te cijene iz listopada 2022. godine, kad smo već kod toga, bile su više u odnosu za listopad 2021. za 12,7 posto.
Inflacija koja će potrajati
Sve ove postotke građani itekako osjete na svojim novčanicima u posjetu trgovini. Stoga možda, unatoč tome što je teško odoljeti izazovu ostavljanja dojma da je situacija pod kontrolom, i nije najpametnije u kameru izgovoriti rečenicu o “jasno prepoznatljivom padu cijena”.
Je li porast cijena od 6,7 posto manje loša vijest od onog od 12,7 posto? Svakako. Ali je još daleko, miljama daleko od dobre vijesti, kao što je vjerojatno barem još dvije godine udaljen odlazak u trgovine bez dodatnog stresa.
Globalna kretanja i lokalna web-stranica
Ovdje valja svakako ponoviti i kako hrvatska Vlada nije kriva za inflaciju. Rast cijena je globalni problem i rezultat je prije svega pandemijskih poremećaja i rata u Ukrajini. Plenkovićeva administracija je zamrzavanjem cijena energije donekle uspjela ublažiti udar, ali on je i dalje bio – i još uvijek jest – toliki da predstavlja jedan od većih političkih problema koji će mučiti vladajuću stranku na izborima sljedeće godine.
No, i usporavanje stope rasta inflacije je rezultat globalnih kretanja. Možda će zvučati šokantno, ali ono nije rezultat čudesne web-stranice Ministarstava gospodarstva, koje se danas pohvalilo smanjenjem cijena troslojnog toaletnog papira. Stranicu Kretanje cijena, koja je bila namijenjena građanima za usporedbu najpovoljnije kupovine, posjećuju uglavnom samo djelatnici ministarstva Davora Filipovića, kako bi iz sile podataka izvukli što više ohrabrujućih detalja o pojeftinjenjima (usput, po podacima sa same stranice u ovom trenutku su od početka godine su pojeftinila 732, a poskupilo je 938 proizvoda).
Problemi, želje i komadić stvarnosti
Za Vladu se politička nezgodancija sa stopom inflacije sastoji od dvije nevolje. Prva, prosječan rast cijena od 6,7 posto je niži od onog što velika većina osjeća u svojim košaricama – jer su cijene hrane i pića cijelo vrijeme rasle po skoro dvostruko višim stopama. Drugo, i 6,7 posto je druga najviša stopa inflacije u cijeloj eurozoni.
Nema sumnje da oporba uglavnom neće tražiti alibi za Vladu u globalnoj prirodi problema s rastom cijena. No, stvar funkcionira i u obrnutom smjeru. U silnoj želji da gospodarske rezultate u vrijeme Vlada Andreja Plenkovića prikažu što boljima (iako su ti rezultati, zapravo, prilično bljedunjavi), iz HDZ-a često slavodobitno objavljuju usporedne podatke o rastu BDP-a u vrijeme njihove i Vlade koalicije lijevog centra (2011.-2015.).
Stvarnost je malo složenija. Dobar dio vremena Vlade koju je predvodio SDP još je trajala globalna ekonomska kriza, a kako je Hrvatska ušla u EU tek 1. srpnja 2013. godine, učinak EU fondova na domaće gospodarstvo bio je daleko manji nego danas. Uostalom, nije slučajno da u tim usporedbama nikad nema podataka starijih od 2011., kad je na vlasti također bio HDZ i kad je domaće gospodarstvo najjače pogodila recesija.
Pogrešna strana uvjerljivosti
Radi se, valja ponoviti, o klasičnom politikantskom pokušaju nametanja vlastitog narativa. O tome da se prikaže kako je dolaskom Andreja Plenkovića procvalo domaće gospodarstvo, za razliku od razdoblja mraka prije njega, da se uspješno nadvladalo sve krize (da, to se tvrdi čak i za pandemiju i obnovu!) i da je, evo, i inflacija umješnim manevriranjem Vlade stavljena pod kontrolu.
Ovakvo korištenje pomno odabranih statističkih podataka kako bi se progurala željena slika stvarnosti nije ništa neobično. Rade to, manje-više i s manje ili više ukusa gotovo svi političari. Stvar je samo u uvjerljivosti. “Jasno prepoznatljiv pad cijena” je, čini se, s dobro pogrešne strane tog kriterija.