Ovako je trebao izgledati kraj 'Terminatora 2'. Srećom odlučili su ga baciti u smeće

Cameron je odlučio da je scena preotrcana i da ne odgovara atmosferi ostatka filma

FOTO: Youtube

Hollywood će ponovno pokušati oživjeti najpoznatiju franšizu o robotu ubojici iz budućnosti. Naime, idućeg mjeseca izlazi novi nastavak naslova “Terminator Genisys” koji vraća Arnolda Schwarzeneggera po prvi put nakon razočaravajućeg “Terminator 3: Rise of the Machines”.

U međuvremenu se na TV-u pojavila serija “Terminator: The Sarah Connor Chronicles” koja je otkazana zbog loše gledanosti nakon samo dvije sezone, i apsolutna grozota od filma iz 2009. nazvana “Terminator Salvation”, kojega su se odrekli gotovo svi koji su na njemu radili. Nemojte ni pokušavati pronaći neku vremenski i tematski smislenu priču između svih ovih projekata, a da ni ne spominjemo lik Johna Connora kojeg niti jedan glumac nije glumio više od jednog puta.

Najveći problem sa svim što je snimljeno nakon drugog filma je nedostatak Jamesa Camerona koji je osmislio, napisao scenarij i režirao prva dva “Terminatora”. “Judgement Day” je bez sumnje jedan od najboljih nastavaka u povijesti filmske industrije. Prošlo je gotovo četvrt stoljeća otkad se pojavio u kinima, a specijalni efekti prikazani u tom filmu su i dalje vrlo impresivni. Pomalo je tragično što se Cameron obvezao na čak 4 nastavka “Avatara”, dok je ovu moćnu kreaciju napustio nakon samo 2, ostavivši je na milost i nemilost filmaša koji nisu uspjeli napraviti ništa jednako kvalitetno.

Potpuno drukčija budućnost

“Terminator 2: Judgement Day” završava nakon što Arnoldov lik T-101 ubije svog protivnika T-1000, te se sam spusti u ogromni kotao rastaljenog metala kako bi okončao svoje postojanje, a u kratkom monologu koji slijedi Sarah Connor gleda u budućnost s vjerom da je preživljavanje moguće. No malo je poznata činjenica da je Cameron snimio još jednu verziju završetka, za koju je na kraju odlučeno da ne bude uvrštena u film.

Ta scena prikazuje Sarah 30 godina nakon sudnjeg dana koji se zbio 29. kolovoza 1997. Ona sjedi u parku gledajući svog sina Johna, koji se sad senator, kako gura svoju kćer (i njenu unuku) na ljuljački. Naracija koju inače čujemo tijekom filma prikazana je u ovoj sceni, za koju je Cameron na kraju odlučio da je preotrcana i da ne bi bila odgovarala atmosferi ostatka filma.