Bolesti koje prenose komarci: ovi simptomi se ne smiju ignorirati
Tigrasti komarac koji je prisutan i u Hrvatskoj prenosi više od 20 bolesti
Vektorske bolesti čine više od 17 posto svih zaraznih bolesti u svijetu te uzrokuju više od 700.000 smrti godišnje, navode stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Bolesti koje prenose komarci spadaju u vektorske zarazne bolesti kod kojih se uzročnik određeno vrijeme nalazi u komarcu (vektor), koji ga ubodom prenosi na čovjeka. Vektorske bolesti koje prenose komarci sezonskog su karaktera zato što ovise o životnom ciklusu komaraca. Tako se bolesti koje prenose komarci javljaju u vrijeme razvojnog ciklusa komaraca – od proljeća do jeseni. Poznato je oko 3000 vrsta komaraca od čega ih 100-tinjak prenosi zarazne bolesti.
Bolest koje prenose komarci
Tri najvažnija roda komaraca prijenosnika zaraznih bolesti su Aedes, Culex i Anopheles. Invazivni komarci u Europi spadaju upravo u rod Aedes, a jedna od najinvazivnijih vrsta su azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus), komarac koji prenosi žutu groznicu (Aedes aegypti) i Aedes japonicus.
Tigrasti komarac, na primjer, može prenijeti najmanje 22 bolesti, te između ostalih i uzročnike Chikungunya groznice, Žute groznice, Denge i Zika virusne bolesti. Zbog klimatskih promjena i sve bolje prometne povezanosti, tigrasti komarac je rasprostranjen na svim kontinentima, pa tako i u Hrvatskoj. Tigrasti komarac se vrlo lako prilagođava novim uvjetima te je izrazito agresivan prema običnom komarcu kojeg potiskuje s prostora u kojem se pojavi. Za razliku od običnog komarca koji je aktivan noću, tigrasti komarac je vrlo agresivna, aktivna vrsta koja napada tijekom cijelog dana.
Komarci roda Culex bodu čovjeka i životinje. Legu se u svim vrstama voda stajaćica, od potoka i jezera do bačvi s kišnicom. Mogu biti aktivni i zimi ako je dnevna temperatura viša od 15 stupnjeva te ako ima dovoljno vode za razvoj. Komarac Culex pipiens prenosi groznicu Zapadnog Nila i najrasprostranjenija je vrsta ovoga roda. Do sada je opisano više od 100 vrsta komaraca roda Anopheles. Prenose malariju pa ih često nazivaju malarijski komarci. Aktivniji su noću, a nakon uzimanja krvi uvijek odmaraju na zidovima unutar objekta. U nastavku donosimo najčešće bolesti koje prenose komarci.
Malarija
Malariju uzrokuje praživotinja iz roda plasmodium, a prenosi se ubodom zaraženoga komarca roda Anopheles. Malarija se pojavljuje u oko 90 država, ponajviše u Srednjoj i Južnoj Americi, Africi, jugoistočnoj Aziji te na Bliskom istoku. Iako je u Hrvatskoj malarija uspješno iskorijenjena nakon Drugog svjetskog rata, pojedinačni slučajevi bolesti javljaju se kod osoba koje su boravile u tropskim i suptropskim krajevima i tamo se zarazile.
Kada zaraženi malarijski komarac ubode čovjeka, paraziti krvlju dospijevaju u jetru u kojoj se razmnožavaju i sazrijevaju te potom ulaze u eritrocite. Paraziti u eritrocitima sazrijevaju i razmnožavaju se, pa eritrociti pucaju, a paraziti ulaze u krv i zaraze nove eritrocite. Pucanjem eritrocita oslobađaju se i toksini parazita, što pojačava simptome bolesti. U većini slučajeva inkubacija, odnosno vrijeme od zaraze do pojave simptoma bolesti, traje od 10 dana do 4 tjedna.
Simptomi malarije su:
- vrućica praćena zimicom i tresavicom
- glavobolja
- bol u mišićima
- umor
- mučnina
- povraćanje
- proljev
- anemija
- žutica (žutilo kože i bjeloočnica)
Najteži oblik malarije uzrokuje parazit Plasmodium falciparum koji, ako se ne liječi na vrijeme, može izazvati zatajivanje bubrega, epileptičke grčeve, gubitak svijesti i smrt. Dijagnoza se postavlja mikroskopskom pretragom kapljice krvi radi nalaza parazita. Malarija se može izliječiti, a vrsta terapije i trajanje liječenja ovise o obliku i težini bolesti te o dobi bolesnika. Danas je dostupan velik broj lijekova, takozvanih antimalarika. Problem u liječenju stvara sve učestalija otpornost parazita Plasmodium falciparum na pojedine vrste ovih lijekova. Malarija se može spriječiti uzimanjem antimalarika prije odlaska u područja u kojima je prisutna ova bolest.
Tijekom boravka u područjima u kojima je rizik od malarije velik, važno je i provođenje zaštitnih mjera koje uključuju:
- korištenje sredstava za odbijanje komaraca (repelenti)
- nošenje duge odjeće koja pokriva cijelo tijelo, osobito između sumraka i zore kada su komarci najaktivniji
- korištenje zaštitnih mreža iznad kreveta u područjima visokog rizika od malarije
- postavljanje komarnika na prozore
Svjetska zdravstvena organizacija 2021. godine, u kojoj je zabilježeno 247 milijuna slučajeva malarije, preporučila je široku upotrebu RTS,S/AS01 cjepiva protiv malarije među djecom koja žive u regijama s umjerenim do visokim prijenosom malarije. Pokazalo se da cjepivo značajno smanjuje malariju, i smrtonosno tešku malariju, među malom djecom.
Denga groznica
Ova virusna infekcija uzrokovana je virusom Denga groznice koja se na ljude prenosi ubodom zaraženih komaraca. Prijenosnici Denga groznice uglavnom su komarci iz roda Aedes aegypti i Aedes albopictus (tigrasti komarac). Otprilike polovica svjetske populacije u opasnosti je od Denga groznice, a procjenjuje se da se svake godine zarazi između 100 i 400 milijuna, navode stručnjaci SZO-a. Dok su mnoge infekcije Denga groznicom asimptomatske (nisu popraćene jasnim simptomima) ili uzrokuju samo blagu bolest, Denga groznica može uzrokovati teže slučajeve koji zahtijevaju bolničku skrb, pa čak i smrt. Ako se simptomi pojave, obično počinju 4 do 10 dana nakon infekcije te traju od 2 do 7 dana.
Simptomi Denga groznice mogu uključivati:
- visoka temperatura koja seže do 40°C
- glavobolja
- bolovi u mišićima i zglobovima
- mučnina
- povraćanje
- oticanje limfnih žlijezda
- osip sličan ospicama
Osobe koje se zaraze drugi put izložene su većem riziku od teškog oblika Denga groznice. Teški simptomi Denga groznice često se javljaju nakon što groznica nestane.
Simptomi teškog oblika Denga groznice mogu uključivati:
- jake bolove u trbuhu
- uporno povraćanje
- ubrzano disanje
- krvarenje desni ili nosa
- umor
- nemir
- krv u povraćenom sadržaju ili stolici
- pojačanu žeđ
- bljedolika i hladna koža
- osjećaj slabosti
Osobe s teškim simptomima trebale bi odmah dobiti bolničku skrb. Ljudi koji su imali Denga groznicu mogu osjećati umor nekoliko tjedana nakon zaraze. Većina slučajeva Denga groznice može se liječiti kod kuće uzimanjem lijekova protiv bolova. Naime, ne postoji posebna terapija za liječenje Denga groznice te je fokus na liječenju simptoma kao što su snižavanje tjelesne temperature i ublažavanje boli. U tom se slučaju preporučuje koristiti paracetamol dok je nesteroidne protuupalne lijekove poput ibuprofena i aspirina potrebno izbjegavati zato što mogu povećati rizik od krvarenja, napominju stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije.
Ova virusna bolest nije zaobišla ni Hrvatsku gdje ovaj virus prenosi azijski tigrasti komarac. Prvi put je zabilježen 2004. u Zagrebu i od tada se ta vrsta komaraca širi duž jadranske obale, a 2010. godine na Pelješcu je prvi put dokazana autohtona infekcija virusom Denge. Sprečavanje uboda komaraca najbolji je način za izbjegavanje Denga groznice. Cjepivo naziva Dengvaxia je pak dostupno za ljude koji su barem jednom imali Denga groznicu i koji žive u mjestima gdje je bolest česta.
Groznica Zapadnog Nila
Groznica Zapadnog Nila je zoonoza, bolest koja se sa životinja širi na ljude. Uzročnik je virus Zapadnog Nila koji uzrokuje bolesti ptica, konja i drugih životinja, a komarci kao vektori prenose virus sa životinje na čovjeka. Komarci se zaraze kada se hrane krvlju zaraženih životinja. Virus u njihovoj krvi cirkulira nekoliko dana i na kraju ulazi u žlijezde slinovnice. Potom komarac može ubrizgati virus u ljude i životinje, u kojima se virus može razmnožavati i uzrokovati bolest.
Virus Zapadnog Nila prvi put je zabilježen 1937. godine na području Ugande na zapadnoj obali rijeke Nil, a od tada je dokazan u mnogim zemljama Afrike, Europe, Azije i Amerike. U Hrvatskoj je, tijekom sustavnog praćenja infekcija konja, dokazana stalna aktivnost ovog virusa u konja, dok su prvi slučajevi infekcije ovim virusom u ljudi zabilježeni u istočnoj Slavoniji 2012. godine. Infekcija virusom Zapadnog Nila u 70 do 80 posto slučajeva prolazi bez simptoma. No, ako se simptomi pojave, nalikuju gripi.
Simptomi Groznice Zapadnog Nila mogu uključivati:
- povišenu temperaturu
- glavobolju
- slabost
- bol u mišićima i zglobovima
Kod manjeg broja oboljelih može se razviti teži oblik bolesti zbog zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava. Tada se javljaju simptomi meningitisa ili encefalitisa (upale moždanih ovojnica ili mozga). Pod povećanim su rizikom starije osobe koje već imaju neku kroničnu bolest poput dijabetesa ili hipertenzije te osobe oslabljenog imuniteta kao što su transplantirane osobe. Groznica Zapadnog Nila liječi se simptomatski i većina ljudi se oporavi bez trajnih posljedica.
Žuta groznica
Žuta groznica je teška akutna virusna bolest koju prenose komarci koji pripadaju vrstama Aedes i Haemogogus. Žarišta virusa Žute groznice su u tropskim područjima Afrike te Centralnoj i Južnoj Americi. Do velikih epidemija Žute groznice dolazi kada zaraženi ljudi unesu virus u gusto naseljena područja u kojima je prisutan velik broj komaraca te gdje većina ljudi ima slab imunitet. U tim uvjetima zaraženi komarci vrste Aedes aegypti prenose virus s osobe na osobu. Vrijeme inkubacije, odnosno od zaraze do pojave prvih simptoma, je od 3 do 6 dana. Mnogi ljudi ne osjećaju simptome, no ako se simptomi pojave, u većini slučajeva nestaju nakon 3 do 4 dana. “Žuta” u nazivu odnosi se na žuticu koja se javlja kod jednog dijela oboljelih.
Simptomi žute groznice uključuju:
- groznicu
- glavobolju
- žuticu (žutilo kože i bjeloočnica)
- bolove u mišićima
- mučninu
- povraćanje
- umor
U razdoblju od 24 sata nakon oporavka od početnih simptoma mali postotak pacijenata ulazi u drugu, toksičniju fazu. Tada se vraća visoka temperatura i zahvaćeno je nekoliko tjelesnih sustava, obično jetra i bubrezi te u ovoj fazi ljudi razviju žuticu (žutilo kože i očiju). Uz žuticu su prisutni i tamni urin te bolovi u trbuhu koji su popraćeni povraćanjem. Može doći do krvarenja iz usta, nosa, očiju ili želuca. Polovica pacijenata koji uđu u toksičnu fazu umire unutar 7 do 10 dana. Žutu groznicu teško je dijagnosticirati, osobito u ranoj fazi. Teži slučaj zaraze može se zamijeniti s teškom malarijom, virusnim hepatitisom, drugim groznicama te trovanjem. U kasnijim stadijima potrebno je testiranje na protutijela. Trenutačno ne postoji specifičan antivirusni lijek za Žutu groznicu. Pravovremeno i kvalitetno liječenje u bolnicama poboljšava stope preživljavanja, a pritom se, između ostalog, sprečava zatajenje jetre i bubrega dok se pridružene bakterijske infekcije mogu liječiti antibioticima.
Žuta groznica se uspješno sprječava cjepivom. Jedna doza cjepiva protiv Žute groznice osigurava doživotnu zaštitu, pa docjepljivanje nije potrebno. Cjepivo osigurava učinkovit imunitet unutar 10 dana za 80 do 100 posto cijepljenih osoba, a unutar 30 dana za više od 99 posto cijepljenih osoba. Zahvaljujući strategijama cijepljenja, širenje ove bolesti i izbijanje potencijalnih epidemija je kontrolirano, a smrtnost značajno smanjena. Cjepivo se ne preporučuje dojenčadi mlađoj od 9 mjeseci, trudnicama (osim tijekom izbijanja Žute groznice kada je rizik od infekcije visok), osobama s teškim alergijama na proteine jaja i ljudima s teškom imunodeficijencijom zbog simptomatskog HIV-a ili drugih uzroka. U Hrvatskoj nema oboljelih, ali se svi ljudi koji putuju u zemlje sa žarištima Žute groznice moraju cijepiti.
Zika virusna infekcija
Zika virusnu bolest uzrokuje virus koji prvenstveno prenose komarci iz roda Aedes, koji su aktivni tijekom dana. U Hrvatskoj je udomaćen Aedes albopictus, poznatiji kao tigrasti komarac. Moguć je prijenos virusa i sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, odnosno tijekom porođaja, kao i prijenos spolnim putem. Virus se može prenijeti i zaraženom krvlju, stanicama i tkivima, odnosno transfuzijom krvi, doniranjem stanica, tkiva i organa i slično. Iako većina ljudi sa Zika virusom, od 60 do 80 posto, ne razvija simptome, ako se pojave simptomi su uglavnom blagi i obično traju od 2 do 7 dana.
Simptomi Zika virusne infekcije uključuju:
- vrućicu
- osip
- konjunktivitis
- bolove u mišićima i zglobovima
- malaksalost
- glavobolju
Liječenje je simptomatsko i sastoji se od nadoknade tekućine te primjene lijekova za sniženje temperature, smanjenje bolova, odnosno ublažavanje svrbeža koji prati osip. Virus je prvi put izoliran 1947. godine u šumi Zika u Ugandi. Od tada se zadržao uglavnom u Africi, s malim i sporadičnim izbijanjima u Aziji. No, 2007. godine zabilježena je velika epidemija na otoku Yap u Mikroneziji, gdje je bilo zaraženo gotovo 75% stanovništva. Zika virusna infekcija posebnu pozornost plijenila je 2016. godine kada se širenjem infekcije zabilježilo grupiranje neuroloških poremećaja i malformacija novorođenčadi na području Kariba, Južne, Srednje i Sjeverne Amerike. Iste godine Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila je da infekcija Zika virusom tijekom trudnoće može uzrokovati rođenje djece s mikrocefalijom i drugim urođenim malformacijama, poznatim kao kongenitalni Zika sindrom.
Infekcija Zika virusom povezana je i s drugim komplikacijama trudnoće uključujući prijevremeni porod i pobačaj. Povećani rizik od neuroloških komplikacija povezan je s infekcijom Zika virusom kod odraslih i djece, uključujući Guillain-Barréov sindrom, neuropatiju i mijelitis. U Europi je do sada zabilježeno nekoliko uvezenih slučajeva virusne bolesti Zika kod osoba koje su prethodno boravile u zahvaćenim državama. Mogućnost daljnjeg širenja infekcije od ovakvih uvezenih slučajeva unutar Europe postoji, s obzirom na to da je tigrasti komarac udomaćen u mnogim dijelovima Europe, uključujući i Hrvatsku.
Chikungunya groznica
Chikungunya je virusna bolest koju prenose komarci. Chikungunya je prvi put opisana 1952. godine tijekom epidemije u Tanzaniji. Bolest uzrokuje virus chikungunya. Naziv ovog virusa dolazi iz lokalnog kimakonde jezika i u prijevodu znači “postati iskrivljen”, a opisuje pognut položaj oboljelih kod kojih bolest uzrokuje upalu i bolove u zglobovima. Simptomi infekcije javljaju se od 4 do 8 dana nakon inkubacije.
Simptomi Chikungunya groznice uključuju:
- visoku temperaturu
- glavobolju
- bolove u mišićima
- jake bolove u zglobovima
Ostali uobičajeni znakovi i simptomi uključuju oticanje zglobova, mučninu i umor. Budući da se ovi simptomi preklapaju s drugim infekcijama, uključujući one s virusima Denge i Zika, slučajevi se mogu pogrešno dijagnosticirati. U nedostatku značajne boli u zglobovima, simptomi kod zaraženih osoba obično su blagi i infekcija može ostati neprepoznata.
Polovina zaraženih, najčešće djeca, razvija osip uz koji se može javiti i krvarenje iz desni te petehija, okruglih pjega koje se na koži pojavljuju uslijed pucanja kapilara. Kod 30 posto zaraženih bolovi u zglobovima mogu ostati prisutni mjesecima pa i godinama nakon zaraze. Osobe starije od 65 godina te kronični bolesnici imaju veći rizik za razvoj teže kliničke slike dok je prijenos virusa na plod moguć u trudnica koje razviju bolest u zadnjem tjednu trudnoće.
Chikungunya groznica rasprostranjena je u Africi, jugoistočnoj i južnoj Aziji. Virus Chikungunya groznice prenose komarci, najčešće Aedes aegypti i Aedes albopictus (tigrasti komarac), koji također mogu prenijeti viruse Denga groznice i Zika virus. Budući da je tigrasti komarac rasprostranjen i u našim krajevima, to predstavlja visoki potencijal za pojavu infekcija u Hrvatskoj. Ovi komarci aktivni su prvenstveno tijekom dana. S obzirom na to da polažu jaja u posude sa stajaćom vodom, uklanjanje stajaće vode, primjerice u posudama, starim automobilskim gumama i slično, iznimno je važan korak u njihovu suzbijanju. Trenutno ne postoji cjepivo protiv virusa chikungunya. S obzirom na to da još ne postoji specifična terapija za Chikungunya groznicu, oboljeli se liječe simptomatski.
Kliničko liječenje uključuje liječenje groznice i bolova u zglobovima antipireticima i optimalnim analgeticima, uz pijenje puno tekućine i odmaranje. Za ublažavanje boli i snižavanje vrućice, dok se ne isključi infekcija Denga groznice, preporučuje se paracetamol.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo