Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Akademik Silobrčić poslao nam je pismo; objašnjava zašto više ne želi biti predsjednik Odbora za etiku

'Važnije mi je biti slobodan da kažem što mislim nego da sam predsjednik'

vlatko-silobrcic
Pošalji Podijeli Tweetaj

Nakon što je jučer objavljeno kako se na sjednici Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju neće raspravljati o tome je li znanstveni rad ministra Pave Barišića plagijat, pojavila se vijest, koju nam je sinoć i on sam potvrdio, da je akademik Vlatko Silobrčić dao ostavku na mjesto predsjednika tog Odbora. Okolnosti svoje odluke danas je objasnio u pismu koje je poslao Telegramu, a koje prenosimo u cijelosti.


Točna je vijest koja se pojavila u medijima. Dao sam ostavku na mjesto predsjednika Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju, na 21. njegovoj sjednici (od 1.12.2016). Ostajem njegovim članom (do daljnjega?). Kako vjerujem da javnost ima pravo znati zašto sam to učinio (Zakon!), navest ću sve razloge koji su me na to naveli:

– U srijedu oko 17,30 (predvečer dana prije sjednice) primio sam e-poruku od zaposlenice AZVO-a. Poruka je sva bila usmjerena na to da pokuša odvratiti Odbor od donošenje ikakva mišljenja o predmetu aktualnog ministra znanosti i obrazovanja. Već me ta poruka navela da pripremim ostavku, koju sam pri početku Sjednice i dao.

Ministar šalje državne tajnike na sjednice Odbora

– Zanimljivo je da je, od kada je na dnevnome redu Odbora predmet gospodina Ministra, naglo porastao interes za Odborov rad, te je broj gostiju na našim sjednicama porastao, a kulminirao je na 21. sjednici, kad je došao i nedavno izabrani državni tajnik Ministarstva znanosti i obrazovanja (Ministrov izaslanik). Rekao sam mu u dijelu rasprave da se vidi koliko je Ministarstvu stalo do neovisnosti Odbora kad je on bio poslan da “kontrolira štetu”.

– Kad smo započeli raditi po dnevnome redu, Odbor mi je zamjerio da sam prekršio Poslovnik time što sam u javnosti potvrdio da će svi pronađeni zaostali predmeti biti na dnevnome redu. Nisam se mogao složiti s tom zamjerkom jer je dnevni red bio jasan iz napisa u javnosti.

Važnije mi je biti slobodan da kažem što mislim

– Zatim mi je zamjereno što sam se često pojavljivao u javnosti i iznosio svoja gledišta, tražeći uvijek da se istakne da to nisu gledišta Odbora nego moja osobna. Odgovorio sam da smatram da je, u akademskoj zajednici u kojoj je plagiranje česta pojava, potrebno o tome govoriti, a ne šutjeti. Pozvao sam se i na Zakon po kojem je uloga Odbora da “promiče etička načela”. Ne vjerujem da se pri tome mislilo da se to radi šutnjom.

– Kad smo konačno došli do “osjetljivih predmeta”, Odbor nije uspio donijeti konačno mišljenje, te su odluke odgođene. Nakon svega što se o Predmetu moglo pročitati i zaključiti, mislim da smo mogli i bolje.

Sve su to razlozi što su me naveli na ostavku i osnažili u mojoj odluci. Zaključio sam i rekao da mi je važnije biti slobodan da kažem što mislim nego da sam predsjednik Odbora. Napominjem da Odbor bira predsjednika i zamjenika među svojim članicama/članovima.

Podijeli 561 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani