CDU opet bira nasljednika Angele Merkel, priča se o tri imena. Evo tko su ljudi koji bi vodili najmoćniju državu Europe
Otkad je Annegret Kramp-Karrenbauer objavila da se povlači vladaju kaos i nesigurnost
Bitka za CDU je počela: nakon iznenađujuće najave predsjednice CDU-a da će se povući s te dužnosti i da se neće natjecati za dužnost kancelarke, krenula je, zasad neformalna, potraga za njezinim nasljednikom. Ovotjedna neočekivana odluka Annegret Kramp-Karrenbauer bila je startni pucanj za početak utrke čiji će ishod presudno utjecati na budući smjer i politiku njemačkih demokršćana.
AKK, kako je nazivaju mediji, bila je politička odabranica njemačke kancelarke Angele Merkel koja je figurirala i kao njezina najizglednija nasljednica na poziciji kancelarke, u slučaju da CDU pobijedi na redovnim izborima 2021. godine. No, nakon političkog kaosa u saveznoj pokrajini Tiringiji, u ponedjeljak je naglo objavila da napušta stranačku dužnost i da neće biti kandidatkinja CDU-a za kancelarku.
Tri izgledna kandidata
Ta je iznenadna odluka izazvala turbulencije na njemačkoj političkoj sceni, zemlju gurnula u razdoblje političke neizvjesnosti, a u CDU-u otvorila proces preispitivanja: hoće li zadržati smjer i politiku kancelarke Merkel, koju je uvelike promovirala i AKK, ili će se okrenuti više udesno, kako bi pokušali vratiti birače koji su, kako se smatra, dijelom prebjegli u radikalnu desnu opciju, Alternativu za Njemačku. Izbor novog šefa CDU-a bit će stoga i izbor budućeg smjera trenutno najjače stranke njemačke vladajuće koalicije.
U jesen 2018. godine Merkel se odrekla pozicije stranačke predsjednice, ali je ostala na mjestu kancelarke. No, u praksi, a pogotovo u aktualnoj političkoj krizi u Tiringiji, pokazalo se da to razdvajanje dužnosti ne funkcionira kako bi trebalo. Stranačkoj šefici nedostajalo je autoriteta da nametne svoju volju lokalnom ogranku stranke, što je završilo neslavno. Zbog tog iskustva, sljedeći predsjednik CDU-a, izgledno je, bit će i kandidat za kancelara. Iako, dakle, službena procedura još nije počela, kao najvjerojatnije kandidate njemački mediji spominju uglavnom tri imena: Friedricha Merza, Jensa Spahna i Armina Lascheta.
Predstavnik desnog krila CDU-a
Merz i Spahn već su neuspješno pokušali doći na čelo CDU-a. Obojica su se natjecala na prošlom izbornom kongresu, ali ih je Kramp-Karrenbauer izbacila iz utrke. Merz je tada ušao u drugi krug, no dobio je 482 glasa, dok je za AKK glasovalo 517 delegata. U tom su trenutku u CDU-u očito procijenili da žele nastavak politike Angele Merkel, a Merz, koji je često bio otvoreno kritičan prema njemačkoj kancelarki, predstavljao je otklon od te politike.
Bivši zastupnik u Europskom parlamentu, a potom i u Budestagu, desetak je godina praktički izbivao iz politike. Bavio se biznisom, uglavnom u financijskim krugovima, a smatra ga se predstavnikom konzervativnijeg krila CDU-a. Pred stranačke izbore 2018. godine opisivan je kao favorit za nasljednika Angele Merkel. Njegovim izborom CDU bi zasigurno otišao udesno, u pokušaju da vrate dio birača koji su prebjegli krajnjoj desnici.
Iako još nije službeno potvrdio da je ponovno zainteresiran za visoku stranačku dužnost, mediji nagađaju da neće propustiti priliku da se opet pokuša vratiti u vrh politike. U tom se kontekstu sada iščitava i njegova nedavna odluka da napusti mjesto u odboru jedne globalne investicijske kompanije, mada je tu odluku objavio prije nego što je AKK najavila da odlazi.
Regionalni premijer za Berlin?
Jens Spahn je, zasad, najmlađi od trojice potencijalnih kandidata za novog šefa CDU-a. Ministra zdravstva u vladi Angele Merkel mediji opisuju kao vrlo ambicioznog političara, koji je svojedobno unutar stranke bio kritičan prema njezinoj izbjegličkoj politici, u vrijeme velike izbjegličke krize u Europi 2015. godine. U europskim medijima već se nekoliko godina spominje kao mlada politička zvijezda CDU-a koja ima velike ambicije na političkoj sceni. No, u prošloj utrci za dužnost predsjednika stranke nije uspio, izbačen je iz igre u prvom krugu.
Piše se i o kandidaturi Armina Lascheta, 59-godišnjeg političara kojeg se smatra odanim saveznikom njemačke kancelarke. Njegov eventualni izbor bio bi potvrda da CDU želi nastaviti s istom politikom kao i dosad. Ako se, dakako, uopće kandidira: o njemu se i ranije nagađalo kao o potencijalnom kandidatu za kancelara, ali on je dosad izbjegavao te spekulacije potvrditi – ili demantirati. Sada će, međutim, morati otkriti svoje namjere – jesu li njegove političke ambicije ispunjene pozicijom saveznog premijera u pokrajini Sjeverna Rajna – Vestfalija ili ipak sežu do Berlina?
Što s koalicijama?
Budući da će predsjednik CDU-a biti i kandidat za kancelara, izbor otvara i dva dodatna pitanja: hoće li Angela Merkel odraditi mandat do kraja? I kakav će biti koalicijski potencijal CDU-a pod novim vodstvom? CDU trenutno vlada Njemačkom u velikoj koaliciji sa socijaldemokratima koji otvoreno upozoravaju da budućnost te suradnje ovisi o ostanku njemačke kancelarke na dužnosti. “Angela Merkel je aktualna kancelarka. S njom smo ušli u ovu koaliciju i s njom ćemo iz ove koalicije i izići i to na kraju regularnog izbornog razdoblja”, izjavio je glavni tajnik SPD-a Lars Klingbeil za RND. Čini se, dakle, da bi eventualni ubrzani odlazak Merkel s kancelarke pozicije ubrzao i raspad aktualne koalicije s kojom ionako mnogi u SPD-u nisu zadovoljni.
Baš zbog tog nezadovoljstva teško je zamislivo da bi SPD pristao na još jednu veliku koaliciju – uopće, a posebno pod vodstvom Friedricha Merza. Merzu bi jednako teško bilo dogovoriti i suradnju sa Zelenima, strankom koja je, po anketama, u silnom naletu – trenutno su drugi po snazi u istraživanjima javnog mnijenja, daleko ispred socijaldemokrata – a suradnja samo s liberalima, koji nemaju previsoku anketnu podršku, možda i ne bi bila dovoljna za stabilnu koaliciju. Sve to, dakako, uz preduvjet da CDU na sljedećim izborima bude pojedinačno najjača stranka.
Koalicijski potencijal CDU-a pod vodstvom Armina Lascheta mogao bi biti daleko širi, ne samo prema FDP-u (s kojim demokršćani vladaju u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji), nego i prema Zelenima. S obzirom na njegove stavove o, primjerice, migrantskoj politici – u prosincu 2015. godine je, recimo, posjetio izbjeglički kamp u Jordanu kako bi se bolje upoznao s teškoćama sirijskih izbjeglica – nije nezamislivo da se pod njegovim vodstvom Njemačka upusti u sličan eksperiment kao nedavno susjedna Austrija, koalicijski dogovor demokršćana i Zelenih.