Markovina: Zašto je Petrovljeva usporedba gay pridea i molitelja pred bolnicama dubinski cinična
Pohvalno je, s druge strane, to što je konačno otkrio svoj svjetonazor
Ovaj tjedan će zahvaljujući Boži Petrovu biti upamćen kao jedan od bitnijih u političkom životu zemlje. No, ne zbog toga što je konačno prestao izigravati tvrdog pregovarača, ponudivši Andreju Plenkoviću potpise Mostovih zastupnika za sastavljanje Vlade, nego zbog činjenice da je konačno javno i krajnje cinično, otkrio vlastiti svjetonazor i ideološku konstrukciju koja stoji iza navodno antipolitičkog pokreta kojeg vodi.
Učinio je to u razgovoru s Natašom Božić za N1 televiziju, što kao činjenicu, koliko god njegova izjava bila sadržajno, logički i moralno nepodnošljiva, vrijedi pozdraviti, ponajprije zbog toga što je takvim izjašnjavanjem, makar i nesvjesno obustavio igru skrivača koju je MOST emitirao prema široj javnosti.
Petrov je pokušao izvesti očitu manipulaciju
Upitan o tome smeta li mu okupljanje molitvenih zajednica koje se protive abortusu ispred bolnica, Petrov je odgovorio protupitanjem, smeta li njemu gay parada i općim pozivom na pravo za slobodnim iznošenjem stavova, kojeg bi trebao imati svatko u 21. stoljeću.
S obzirom da se čelnik MOST-a u dosadašnjem javnom djelovanju nije ispostavio kao naivan čovjek i kao netko tko ne razumije društvene procese, jasno je kako je cinizam ovakvog odgovora s jedne strane ozbiljno promišljen, a s druge usmjeren ka naivnijim dijelovima populacije koji bi se na prvu loptu trebali zdravorazumski složiti s njegovim stavom kako u demokratskom društvu svatko ima pravo na protest. Time bi naravno previdjeli očitu manipulaciju koju je Petrov pokušao izvesti.
Dvije fundamentalne razlike
Fundamentalna razlika između molitvenih zajednica i aktivista koji se zalažu za jednakopravnost istospolnih zajednica odnosi se na njihov status u društvu. Dok su jedni pripadnici ogromne katoličke većine i aktivni pripadnici Katoličke crkve, potpuno privilegirane u današnjoj Hrvatskoj, drugi su pripadnici prezrene manjine, koji su se vlastitim gradovima morali i još uvijek moraju šetati u sigurnim, ograđenim koridorima, uz zaštitu specijalne policije.
Pri tome ih se u tim šetnjama konstantno vrijeđalo, a nerijetko i kamenovalo te pokušalo napasti Molotovljevim koktelima. Za razliku od njih, pripadnici molitvene zajednice slobodno se kreću gradovima i pred bolnicama, bez da ih itko fizički ugrožava.
Suštinska razlika između dvije skupine
Druga fundamentalna razlika između ovih dvaju skupina, koja je čak i važnija od prve iz koje logički proizlazi, odnosi se na sadržajnu i akcijsku razliku među njima. Dok su LGBTQ aktivisti, zbog čitavog niza razloga i realnih društvenih okolnosti, prisiljeni djelovati iz očaja i u pravilu defanzivno, tražeći isključivo istovjetna prava, poput onih koje imaju heteroseksualne osobe, ne ulazeći ni na koji način u prava društvene većine, pripadnici tzv. pro-life inicijative rade upravo suprotno.
Nastupajući ofenzivno, oni pokušavaju upravljati tuđima životima i ulaziti u intimu nepoznatih ljudi, motivirani željom da svi dijele ili barem u praksi žive njihov svjetonazor. Iz svega navedenog vidimo da je razlika između ovih dvaju skupina suštinska, točnije govoreći jedni se zalažu za uvođenje totalitarizma, a drugi brane vlastito pravo na različitost.
Pozicija moralno superiornog arbitra
Kao što smo već rekli, Božo Petrov sve navedeno savršeno dobro zna i razumije, ali hini naivnost, s obzirom da u 21. stoljeću kojeg je tako suvereno izvukao kao argument doista nije pristojno javno zagovarati unificiranje društva po političkim i vjerskim željama jedne skupine ljudi. U prilog ovoj tezi ide i cjelokupno ponašanje MOST-a u prošloj Vladi, s obzirom da se niti jednom potezu ideološke agresije prema neistomišljenicima, koju su provodili Hasanbegović i Šustar, nitko iz MOST-a, uključivši samog Petrova, nije ni na koji način suprostavio.
Sve to svjedoči na koncu u prilog zaključku kako je MOST jedna od štetnijih pojava u političkom životu zemlje, i to ponajprije iz razloga što je do sada skrivao svoje prave političke namjere, uzimajući sebi visoku moralnu poziciju s koje je dijelio lekcije ostalim akterima političke scene. Radio je to upravo na način na koji djeluju molitvene zajednice i razne klerikalne inicijative, samoinicijativno se stavljajući u poziciju moralno superiornog arbitra, čije se mišljenje mora bespogovorno slušati.
Dokidanje navodne neutralnosti
Stoga političko djelovanje Bože Petrova, kao i svih spomenutih inicijativa, predstavlja pravi iskaz crkvenog shvaćanja društva, u kojem nema prostora za iskakanje i suprostavljanje i u kojem sve mora biti podređeno većinskom kolektivu i autoritetu vođe.
Upravo iz ovog razloga se ljudi ovog profila nađu u čudu kad se suoče s kompleksnošću društva i potrebom da tu kompleksnost uvaže i ne pokušavaju je mijenjati. To će se dogoditi kada prihvate da upravo ta kompleksnost i pluralizam u društvu, a ne puka vladavina većine predstavljaju samu bit demokracije. Do tada će biti dovoljno i to što je Petrov konačno jasno iskazao vlastitu ideološku poziciju, dokinuvši navodnu neutralnost kojom su se u MOST-u predstavljali.