“Naravno da Njemačka gura ukidanje veta jer bi tako dodatno ojačala svoju poziciju”, unutar Europske unije, ustvrdio je nedavno u jednom neformalnom razgovoru HDZ-ov političar, tumačeći zbog čega Hrvatska ne smije pristati na prijedloge reforme EU-a koji idu u smjeru ograničavanja prava nacionalnog veta.
Taj je stav na liniji onoga što zagovara Vlada (jedno od rijetkih pitanja oko kojih se slažu premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović), ali istovremeno potvrđuje i kakav je dojam o Njemačkoj unutar EU-a: kao državi koja, u zajednici ravnopravnih država, ipak dominira, i ekonomski i politički.
Nevidljivi, a ipak posvuda
Takav dojam nije bez razloga. Njemačka je najjače gospodarstvo EU-a. Ima najveći udio u izvozu EU-a prema trećim zemljama. Najviše izvozi u druge članice Unije. Berlinu se gleda kroz prste kad u zadnji čas inzistira na izmjenama ključnih europskih propisa.
Bivša njemačka ministrica je na čelu Europske komisije (s velikom šansom za reizbor). Njemačka ima najviše zastupnika u Europskom parlamentu. Njemačka moć u Bruxellesu, napisao je jednom prilikom The Economist, “politički je ekvivalent tamne tvari: nevidljiva, teško mjerljiva, a ipak posvuda”.
To je politička i ekonomska realnost njemačkog članstva u EU-u, članstva koje krajnja desnica sada, kao, dovodi u pitanje: ako Alternativa za Njemačku (AfD) dođe na vlast, zalagat će se za referendum u stilu Brexita, javlja Financial Times citirajući čelnicu krajnje desne stranke Alice Weidel.
Po uzoru na Britaniju
“To je model za Njemačku, da se može donijeti takva suverena odluka”, kazala je Weidel u intervjuu za FT, ocijenivši da je Brexit – izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a – bio ispravan potez. Pritom, prije svega, zagovara radikalnu preobrazbu EU-a koja bi ustvari razmontirala Uniju kakva danas postoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A “ako reforma nije moguća”, kaže dalje Weidel, “ako ne uspijemo nanovo izgraditi suverenitet država članica, trebamo dozvoliti ljudima da odluče, kao što je to učinila Britanija. I mogli bismo imati referendum o Dexitu – izlasku Njemačke iz EU-a”.
‘Federacija europskih nacija’
Weidel nije jedina koja tako govori – vrlo slično naglas razmišljaju svi europskeptični desničari, od Francuske do Italije – niti je ovo prvi puta da AfD o tome govori.
Još 2019., uoči prošlih izbora za Europski parlament, stranački delegati tražili su da tzv. Dexit uđe u izborni program, a taj sentiment ostao je do danas jednako živ i jak: na stranačkom kongresu prošloga ljeta među nazočnima bilo je “nemali broj” onih koji žele da Njemačka izađe iz EU-a, javljao je Deutsche Welle.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali umjesto ukidanja EU-a, ova stranka, osnovana prije desetak godina na protivljenju euru, a onda je s vremenom otklizala skroz udesno, profilirajući se na antimigratskim stavovima, sada zagovara ono što prezentiraju kao temeljitu reformu Europske unije. “Fokus je na ‘federaciji europskih nacija'”, navodi DW.
Popularnost u anketama
Razlika u odnosu na prijašnje godine je, međutim, u okolnostima: AfD je trenutno u anketama druga politička opcija u Njemačkoj, s potporom koja ide i do 24 posto, jači su od SPD-a, Zelenih i liberala, stranaka vladajuće koalicije. Zaostaju tek za CDU/CSU-om, glavnom oporbenom strankom desnog centra. U ovo vrijeme prije pet godina bili su slabiji od svih tih stranaka, osim liberala.
Moguće je da će ih aktualni prosvjedi oslabiti – organizirani su kontra AfD-ove politike, nakon tajnog sastanka na kojem se pričalo o deportacijama, a koji je u Njemačkoj izazvao zgražanje i revolt (Weidel je promptno prekinula suradnju sa savjetnikom koji je sudjelovao na tom sastanku).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemačka nije Britanija
Bez obzira na ankete, AfD teško da će biti u poziciji upravljati Njemačkom, ali čak i u nekom nevjerojatnom scenariju da se to dogodi, još je manje vjerojatno da bi većina njemačkih birača podržala izlazak iz EU-a kao što su to 2016. na referendumu učinili Britanci.
Britanija i Njemačka naprosto nisu isto; u Britaniji je članstvo u EU-u godinama bilo diskutabilna politička tema, u Njemačkoj su sve mainstream stranke čvrsto proeuropske. Britanija nije bila u Schengenu i zadržala je funtu, Njemačka je i u šengenskom prostoru i u eurozoni. Njezina izvozno orijentirana ekonomija više od pola roba i usluga izvozi u druge članice EU-a, dakle na zajedničko tržište na kojem nema granica niti carina.
Koliko euroskepticizma?
Istraživanja javnog mnijenja u Njemačkoj sugeriraju da ni izlazak, a niti korjenita transformacija EU-a koju zagovara krajnja desnica, ne bi naišli na većinsku potporu građana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedavno objavljeni rezultati jednog takvog istraživanja pokazali su da 37 posto Nijemaca podržava postojeću razinu integracije, a 23 posto bi htjelo da se i više odluka donosi na EU razini. Ostale opcije – manje integracije ili raspad Unije – imaju manju podršku među građanima Njemačke, nego, primjerice, Italije ili Francuske.
U Britaniji, na koju se u razgovoru za FT poziva čelnica AfD-a, i dalje se propituju posljedice Brexita, osobito u ekonomskom smislu. Za Njemačku bi ta cijena bila još i bitno viša. Iako je za dio birača, razočaranih mainstream politikama, to primamljivo, njemačka verzija Brexita nije ni realna niti široko popularna opcija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča o izlasku Njemačke iz Europske unije samo je tlapnja i jeftini politički spin krajnje desnice
Ako AfD dođe na vlast, zalagat će se za referendum u stilu Brexita, citira Financial Times čelnicu krajnje desne stranke Alice Weidel
Britanija i Njemačka naprosto nisu isto; u Britaniji je članstvo u EU-u godinama bilo diskutabilna politička tema, u Njemačkoj su sve mainstream stranke čvrsto proeuropske. Britanija nije bila u Schengenu i zadržala je funtu, Njemačka je i u šengenskom prostoru i u eurozoni. Njezina izvozno orijentirana ekonomija više od pola roba i usluga izvozi u druge članice EU-a, dakle na zajedničko tržište na kojem nema granica niti carina
“Naravno da Njemačka gura ukidanje veta jer bi tako dodatno ojačala svoju poziciju”, unutar Europske unije, ustvrdio je nedavno u jednom neformalnom razgovoru HDZ-ov političar, tumačeći zbog čega Hrvatska ne smije pristati na prijedloge reforme EU-a koji idu u smjeru ograničavanja prava nacionalnog veta.
Taj je stav na liniji onoga što zagovara Vlada (jedno od rijetkih pitanja oko kojih se slažu premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović), ali istovremeno potvrđuje i kakav je dojam o Njemačkoj unutar EU-a: kao državi koja, u zajednici ravnopravnih država, ipak dominira, i ekonomski i politički.
Nevidljivi, a ipak posvuda
Takav dojam nije bez razloga. Njemačka je najjače gospodarstvo EU-a. Ima najveći udio u izvozu EU-a prema trećim zemljama. Najviše izvozi u druge članice Unije. Berlinu se gleda kroz prste kad u zadnji čas inzistira na izmjenama ključnih europskih propisa.
Bivša njemačka ministrica je na čelu Europske komisije (s velikom šansom za reizbor). Njemačka ima najviše zastupnika u Europskom parlamentu. Njemačka moć u Bruxellesu, napisao je jednom prilikom The Economist, “politički je ekvivalent tamne tvari: nevidljiva, teško mjerljiva, a ipak posvuda”.
To je politička i ekonomska realnost njemačkog članstva u EU-u, članstva koje krajnja desnica sada, kao, dovodi u pitanje: ako Alternativa za Njemačku (AfD) dođe na vlast, zalagat će se za referendum u stilu Brexita, javlja Financial Times citirajući čelnicu krajnje desne stranke Alice Weidel.
Po uzoru na Britaniju
“To je model za Njemačku, da se može donijeti takva suverena odluka”, kazala je Weidel u intervjuu za FT, ocijenivši da je Brexit – izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a – bio ispravan potez. Pritom, prije svega, zagovara radikalnu preobrazbu EU-a koja bi ustvari razmontirala Uniju kakva danas postoji.
A “ako reforma nije moguća”, kaže dalje Weidel, “ako ne uspijemo nanovo izgraditi suverenitet država članica, trebamo dozvoliti ljudima da odluče, kao što je to učinila Britanija. I mogli bismo imati referendum o Dexitu – izlasku Njemačke iz EU-a”.
‘Federacija europskih nacija’
Weidel nije jedina koja tako govori – vrlo slično naglas razmišljaju svi europskeptični desničari, od Francuske do Italije – niti je ovo prvi puta da AfD o tome govori.
Još 2019., uoči prošlih izbora za Europski parlament, stranački delegati tražili su da tzv. Dexit uđe u izborni program, a taj sentiment ostao je do danas jednako živ i jak: na stranačkom kongresu prošloga ljeta među nazočnima bilo je “nemali broj” onih koji žele da Njemačka izađe iz EU-a, javljao je Deutsche Welle.
Ali umjesto ukidanja EU-a, ova stranka, osnovana prije desetak godina na protivljenju euru, a onda je s vremenom otklizala skroz udesno, profilirajući se na antimigratskim stavovima, sada zagovara ono što prezentiraju kao temeljitu reformu Europske unije. “Fokus je na ‘federaciji europskih nacija'”, navodi DW.
Popularnost u anketama
Razlika u odnosu na prijašnje godine je, međutim, u okolnostima: AfD je trenutno u anketama druga politička opcija u Njemačkoj, s potporom koja ide i do 24 posto, jači su od SPD-a, Zelenih i liberala, stranaka vladajuće koalicije. Zaostaju tek za CDU/CSU-om, glavnom oporbenom strankom desnog centra. U ovo vrijeme prije pet godina bili su slabiji od svih tih stranaka, osim liberala.
Moguće je da će ih aktualni prosvjedi oslabiti – organizirani su kontra AfD-ove politike, nakon tajnog sastanka na kojem se pričalo o deportacijama, a koji je u Njemačkoj izazvao zgražanje i revolt (Weidel je promptno prekinula suradnju sa savjetnikom koji je sudjelovao na tom sastanku).
Njemačka nije Britanija
Bez obzira na ankete, AfD teško da će biti u poziciji upravljati Njemačkom, ali čak i u nekom nevjerojatnom scenariju da se to dogodi, još je manje vjerojatno da bi većina njemačkih birača podržala izlazak iz EU-a kao što su to 2016. na referendumu učinili Britanci.
Britanija i Njemačka naprosto nisu isto; u Britaniji je članstvo u EU-u godinama bilo diskutabilna politička tema, u Njemačkoj su sve mainstream stranke čvrsto proeuropske. Britanija nije bila u Schengenu i zadržala je funtu, Njemačka je i u šengenskom prostoru i u eurozoni. Njezina izvozno orijentirana ekonomija više od pola roba i usluga izvozi u druge članice EU-a, dakle na zajedničko tržište na kojem nema granica niti carina.
Koliko euroskepticizma?
Istraživanja javnog mnijenja u Njemačkoj sugeriraju da ni izlazak, a niti korjenita transformacija EU-a koju zagovara krajnja desnica, ne bi naišli na većinsku potporu građana.
Nedavno objavljeni rezultati jednog takvog istraživanja pokazali su da 37 posto Nijemaca podržava postojeću razinu integracije, a 23 posto bi htjelo da se i više odluka donosi na EU razini. Ostale opcije – manje integracije ili raspad Unije – imaju manju podršku među građanima Njemačke, nego, primjerice, Italije ili Francuske.
U Britaniji, na koju se u razgovoru za FT poziva čelnica AfD-a, i dalje se propituju posljedice Brexita, osobito u ekonomskom smislu. Za Njemačku bi ta cijena bila još i bitno viša. Iako je za dio birača, razočaranih mainstream politikama, to primamljivo, njemačka verzija Brexita nije ni realna niti široko popularna opcija.