U Čileu osuđeno 7 staraca, bivših vojnika koji su zvjerski mučili i ubili kultnog pjesnika. Njegova sudbina teško kompromitira SAD

Presuda je donesena nekoliko dana prije obilježavanja 50. godišnjice smrti Victora Jare, ali i državnog udara kojeg je izvela čileanska vojska protiv demokratski izabranog predsjednika Salvadora Allendea.

Jaru, koji je bio omiljeni folk pjevač, vojnici koji su izveli vojni puč 11. rujna 1973. pod vodstvom zloglasnog generala Augusto Pinocheta uhitili su dan kasnije, te ga odveli na stadion Estadio Chile, koji se sada po njemu zove Víctor Jara.

Bio zatočen tri dana

Tu je bio zatočen tri dana, zajedno s oko 5000 drugih političkih zatvorenika, pristalica svrgnutog predsjednika Allendea. Jaru su zvjerski mučili, a obdukcija je pokazala da je zadobio 56 prijeloma kostiju te da su u njega ispaljena 44 metka.

Među ostalim užasima, pjevaču-gitaristu su smrskani i prsti. Jara je ubijen 15. rujna, a njegovo tijelo bačeno je 16. rujna 1973. na mjesto u blizini željezničke pruge, u blizini Metropolitanskog groblja.

Pacifist, pisao o ljubavi

Jara je bio pacifist, a njegovi tekstovi govorili su o ljubavi i društvenom protestu. Postao je ikona latinoameričkog kontinenta s pjesmama poput The Right to Live in Peace. Inspirirao je glazbenike od U2 do Boba Dylana, a na koncertu u Santiagu 2013. počast mu je odao Bruce Springsteen.

Prema presudi, “vojno osoblje je identificiralo zatvorenike s određenom javnom konotacijom i odvojilo ih od ostalih. Tako su prepoznali Víctora Jaru, odvojili ga od većine zatvorenika te su ga počeli mučiti”.

U presudi također stoji: “Glavni razlog agresije bilo je njegovo umjetničko, kulturno i političko djelovanje, usko povezano sa svrgnutom vladom”. Dodaje se da je bio podvrgnut fizičkom mučenju, udaranju nogama, kundacima i šakama, i to najviše po licu i rukama.

Član Komunističke partije

Jara je bio član Komunističke partije Čilea i gorljivi pristaša koalicije Narodnog jedinstva koja je podržavala marksističkog predsjednika Allendea, koji je na vlast došao na izborima 1970. godine.

Prvu kaznenu prijavu za ubojstvo Jare podnijela je 1978. njegova udovica u Santiagu, a slučaj je ponovno aktiviran 1998., nakon Pinochetova uhićenja u Londonu po nalogu španjolskog istražnog suca Baltasara Garzona. Španjolci su tražili izručenje Pinocheta zbog mučenja i ubojstva španjolskih državljana.

Prva presuda izrečena je 2018., a potvrdio ju je 2021. Vrhovni sud. Ta je presuda sada konačno postala pravomoćna, pa su svi osuđenici odvedeni u zatvor.

Vojska izvršila državni udar

Prije pedeset godina čileanska vojska izvršila je državni udar uz potporu američke tajne službe CIA. Naime, Salvador Allende, čileanski socijalistički predsjednik, započeo je s nacionalizacijom industrije bakra, preraspodjelom zemljišta i uvođenjem državne kontrole nad strateškim industrijama i bankama.

Prema izvješćima čileanske vlade, više od 2000 disidenata umrlo je pod mučenjem, pogubljeno ili ubijeno na druge načine, a gotovo 1500 ih je nestalo. Uspostavljeno je oko 1200 tajnih centara gdje je bilo zatočeno više od 40.000 ljudi koji su mučeni i terorizirani, prema službenim podacima.

Hunta je u to vrijeme pozvala ljude da prijave svakog sumnjivog stranca, a tisuće njih, uglavnom latinoameričkih političkih izbjeglica koji su bježali od diktatura u svojim zemljama, privedeni su. Više od 200.000 Čileanaca bilo je prisiljeno iseliti iz zemlje.

Osuđeni za povredu ljudskih prava

Danas oko 270 vojnih časnika i agenata služi kazne za zločine protiv ljudskih prava. Građanske i političke slobode bile su suspendirane, političke stranke i radnički sindikati stavljeni su izvan zakona, a uvedeno je opsadno stanje i strogi policijski sat.

Svi ti zločini događali su se neposredno nakon što je general Pinochet ugrabio vlast. No, politička represija nastavila sve dok nije srušena vojna hunta. Gotovo 17 godina general Pinochet terorizirao je svoj narod uz pomoć vojske i tajnih službi.

Uhićen je u Londonu, na zahtjev Španjolske koja je protiv njega vodila istraga za ubojstvo španjolskih državljana u Čileu. Britanija mu je pak dopustila povratak u Čile iz humanitarnih razloga. U studenom 2008., po nalogu suda uhićen je u Santiagu i stavljen u kućni pritvor. No 10. prosinca je umro bez da je odgovarao za svoje zločine.

U kolovozu ove godine čileanski predsjednik Gabriel Boric, ljevičar i obožavatelj Allendea, odobrio je plan potrage za 1469 ljudi koji su još vode kao nestali.

Gotovo 1500 ljudi i dalje nestali

Važnu ulogu u pripremi državnog udara imala je administracija američkog predsjednika Richarda Nixona. Čim je Allende pobijedio na predsjedničkim izborima 4. rujna 1970., Bijela kuća se pobrinula za “stvaranje klime za državni udar”, prema američkim dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti.

Predsjednik Nixon ovlastio je ravnatelja CIA-e da provede tajne operacije kako bi se spriječila Allendeova inauguraciju. Plan je uključivao propagandnu kampanju, podmićivanje članova Kongresa i poticanje vojnog udara. Henry Kissinger, savjetnik Nixona za nacionalnu sigurnost, smatrao je da se Allende mora svrgnuti jer bi u protivnom mogao postati model za druge zemlje u regiji, a također i za Europu.

Pokrenuta velika medijska kampanja

Zbog toga je Nixonova administracija pokrenula veliku medijsku kampanju protiv čileanske vlade koju je financirala CIA, blokirala je zajmove Čileu od strane međunarodnih financijskih institucija, davala je novac za poticanje štrajkova te uvjeravala čileansku vojsku da će imati punu potporu SAD-a ako izvrši državni udar.

Nakon što je vojska zauzela glavni grad Santiago, Pinochet je zaprijetio 11. rujna 1973. da će bombardirati predsjedničku palaču. Kako je Allende odbio napustiti palaču, počeo je napad raketama na La Monedu. S njim su ostali deseci savjetnika, liječnika, ministara, tajnika, detektiva, osobnih tjelohranitelja i dvije kćeri.

Vatra se brzo proširila po njezinim drvenim podovima, stropovima i gredama. Tada je Allende naredio svima koji su ostali u La Monedi da se predaju.

Oprostio se dirljivim riječima

Allende koji je bio liječnik, karijerni političar i član Kongresa 25 godina, oprostio se od svojih najbližih suradnika dirljivim riječima: “Ovo su moje posljednje riječi i siguran sam da moja žrtva neće biti uzaludna. Siguran sam da će to biti barem moralna lekcija koja će kazniti zločin, kukavičluk i izdaju”.

Nakon što su ostali izašli iz palače, Allende je počinio samoubojstvo.