Do kada će Hrvatska milijarde iz EU fondova dijeliti onima koji najbrže kliknu
Recimo, ponekad se javljaju sumnje u regularnost natječaja. Razgovarali smo sa stručnjakinjom
Hrvatska je u proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. imala na raspolaganju preko 12 milijardi eura iz EU fondova. Do sada je isplaćeno nešto više od pet milijardi, odnosno oko 40 posto. Po tom postotku nalazimo se negdje pri dnu ljestvice među zemljama članicama EU, a dodatno pitanje jest kvaliteta natječaja na kojima se taj novac dodjeljuje, odnosno dobivaju li ga najbolji projekti.
Naime, na natječajima za dodjelu EU sredstava interes je redovito veći od iznosa koji se dodjeljuje. Natječaji su postavljeni tako da se novac dodjeljuje po redoslijedu prijava, pa mnogi kvalitetni projekti često ispadnu iz igre jer jednostavno nisi bili dovoljno brzi da uskoče u kvotu. Osim toga, prijavitelji troše vrijeme i novac, prijave se ponekad pripremaju mjesecima, da bi na kraju izgubili na natječaju, ne zato što projekt nije dobar, već samo zato što ih je netko u djeliću sekunde pretekao s prijavom.
Neobični primjeri
Također, ponekad se javljaju sumnje u regularnost natječaja. Na primjer, kada je objavljena lista potpisanih ugovora za prošlogodišnji natječaj “Unapređivanje infrastrukture za pružanje socijalnih usluga u zajednici kao podrška procesu deinstitucionalizacije”, primijećeno je da su na listi ugovora projekti do broja 56 i onda se preskače redoslijed te odjednom dolaze projekti s brojevima 141, 159 itd.
Posebno je čudno to što, kako smo doznali od izvora koji su pratili taj natječaj, neki od prijavitelja s rednim brojevima između 56 i 141 uopće nisu dobili obavijest o prolasku prve faze evaluacije projekata. Osim što se sredstva dodjeljuju po metodi “najbrži prst” ovakve stvari dodatno bacaju negativno svjetlo na natječaje. Zamolili smo Ministarstvo nadležno za EU fondove da nam pojasni o čemu se radi, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
Poštivanje ključnih načela
Ariana Vela, direktorica konzultantske tvrtke Avelant, koja je radila na nekim od najvećih EU projekata u Hrvatskoj, poput Pelješkog mosta, kaže da je kod dodjele bespovratnih sredstava iz EU fondova potrebno poštovati brojna načela, od kojih su, kako kaže, najvažnija dva – načelo transparentnosti i načelo jednakih mogućnosti.
“Ukoliko su informacije koje su navedene točne, možemo zaključiti da oba načela nisu poštovana, a posebice ovo drugo te da postoji objektivan razlog za sumnju da se nije postupalo u skladu s pravilima. Moguće je da su prijavitelji dostavili prigovore i to bi zaustavilo postupak u njihovom konkretnom predmetu, no to i dalje ne objašnjava zbog čega neki prijavitelji s nižim rednim brojevima nisu dobili obavijest iz prve faze postupka dodjele (jer takvi nisu niti bili u prilici dobiti odluku temeljem koje bi izjavili pravni lijek)”, kaže Vela.
Razmotranje poništavanja poziva
Smatra i da bi u ovakvim situacijama, kakvu imamo s opisanim natječajem jako važno da tijelo koje provodi dodjelu bude transparentno i da javno objavi obrazloženje te pojasni kako je moguće da je došlo do ovakvih odstupanja.
“Ako se utvrdi da je bilo nepravilnosti, potrebno je razmotriti poništaj poziva, posebice uzevši u obzir da se radi o pozivu za kojim je vladao jako velik interes i da, u trenutku prijave, nije bilo moguće namiriti sve iskazane potrebe u poslanim prijavama. Moguće je da tijela u sustavu upravljanja i kontrole imaju mogućnost povećanja alokacije i financiranja svih projektnih prijedloga koji su pristigli pa zbog toga ne vide problem, ali ako je to slučaj, opet je važno transparentno to iskomunicirati”, kaže Vela.
Koje su druge, bolje opcije
Što se tiče dodijele novca metodologijom “najbržeg prsta” Vela kaže da on olakšava rad sustavima upravljanja i kontrole i ubrzava postupak dodjele – ili bi ga trebao ubrzati, ali nedovoljno poštuje princip dodjele EU sredstava koji bi trebao postići najbolji rezultat za uloženi novac.
“Osobno smatra da ga treba ukinuti jer dodjele nisu dovoljno brze, uvesti sustav interimnog slanja prijava i tzv. ‘cut-off’ datume koji omogućuju da se prijave šalju tijekom godine u nekoliko rokova, što bi dodatno odteretilo sustav, ali postoji i mogućnost vraćanja tzv. pretprijave ili izrade baza projekata pa provedbe ograničenih poziva samo za projekte koji su u bazi. Svako od ovih rješenje ima pozitivne i negativne strane, ali barem izbjegavamo scenarij da višemjesečna priprema i novac uložen u pripremu projektno-tehničke dokumentacije budu svedeni na jedan klik mišem”, zaključuje Vela.