Pitali smo ugledne ekonomiste koja su tri ključna problema zbog kojih nam gospodarstvo sporo raste

Šonje istaknuo prioritete za oporavak

Ekonomist Velimir Šonje kao tri prioritete za snažniji gospodarski rast ističe sljedeće: “Nastavak fiskalne konsolidacije uz smanjenje poreznih stopa na rad i kapital, drugi prioritet je uklanjanje administrativnih barijera u poslovanju i treći je reforma upravljanja državnim tvrtkama u smislu njihove depolitizacije, profesionalizacije i djelomične privatizacije.”

Utjecajne hrvatske ekonomiste i analitičare zamolili da izdvoje tri ključna problema koja onemogućavaju jači gospodarski rast. Isto smo pitanje postavili znanstvenoj savjetnici zagrebačkog Ekonomskog instituta Sandri Švaljek, konzultantu i analitičaru Milanu Račiću, poduzetniku i Telegramovom kolumnistu Goranku Fižuliću, investitoru i analitičaru Nenadu Bakiću, te znanstvenom savjetniku Ekonomskog instituta Željku Lovrinčeviću. Ovo su njihovi odgovori.

Sandra Švaljek:

1. Nismo prihvatili tržišna načela

2. Glomazni javni sektor

3. Nejasni vlasnički odnosi

Postoje brojni uzroci slabog potencijala rasta, tri koja smatram ključnima je prvo to što hrvatsko društvo niti 25 godina od formalnog prelaska na tržišno gospodarstvo nije istinski prigrlilo tržišna načela. To rezultira raširenom nesklonošću za preuzimanje rizika i pokretanje poduzetničkih poduhvata.

Drugo, javni sektor je preglomazan u odnosu na privatni sektor, a javni sustavi (sustav javne uprave, sustav lokalne i regionalne samouprave te trgovačka društva u državnom vlasništvu) su neefikasni što poskupljuje i otežava poslovanje. Uz to, u ovim sustavima nedostaje kompetencija za upravljanje razvojem na način primjeren globalnim, neprestano promjenjivim okolnostima.

Treći problem koji onemogućava snažniji rast jest taj što su vlasnički su odnosi nejasni, pravosuđe sporo u utvrđivanju vlasništva, a zakonodavstvo koje regulira vlasničke odnose ne omogućuje brza i pragmatična rješenja, što otežava i obeshrabruje ulaganja.

Milan Račić

1. Nacionalna depresija

2. Nedostatak reformi

3. Loša poduzetnička klima

Kao prvi razlog za spori rast gospodarstva u Hrvatskoj izdvojio bih nacionalnu depresiju. Hrvatski problem broj jedan je mentalni, a ne ekonomski. Ne umiremo od gladi, ne živimo po ulicama i nitko nas fizički ne napada – ali naši mladi odlaze a mi koji ostajemo nemamo baš nadu u bolju budućnost. Čvrsto vjerujem da rješavanje naših problema nije toliko komplicirano koliko se to danas čini. Mi bolujemo od jedne vrste nacionalne depresije koja je povezana s manjkom samopouzdanja. Kako to riješiti… Vjerodostojnim vodstvom. Trebaju nam vođe koji će imati hrabrosti iskreno reći koji su to naši problemi i što trebamo napraviti da ih riješimo. Ne trebaju nam bajke ni magla, samo istina.

Drugi problem su strukturne reforme. Čuli smo toliko govora o reformama, a toliko malo reformi, da nam je taj koncept već dosadio. To je opasno, pošto su nam strukturne reforme iznimno bitne. Za takve reforme nam trebaju ljudi koji razumiju da promjene moraju početi od njih i njihovih političkih struktura. Pametan vođa bi prvo počeo smanjivanjem broja ministarstava i broja potpredsjednika. Rezovi trebaju biti pravi rezovi a ne simbolični, i onda bi služili kao putokaz prema drugim reformama. Nema reformi bez vjerodostojnosti, a to se gradi od prvog dana i s rezovima u svom dvorištu.

Treći problem je poduzetnička klima. U Hrvatskoj vas ubiju s tisuću uboda, a ne sa jednim snažnim ubodom ili metkom. Moramo osloboditi naše gospodarstvo od nepotrebnih parafiskalnih nameta i prevelike regulacije poslovanja. Poduzetnicima trebamo dopustiti da dišu i stvaraju vrijednost.

Nenad Bakić

1.Nizozemska bolest

2. Neefikansost javnog sektora

3. Antipoduzetnički mentalitet

Nenad Bakić: Tri ključna problema odgovornih za spori rast gospodarstva tzv. nizozemska bolest, neefikasnost javnog sektora i s time povezan državni deficit te pesimistični i antipoduzetnički mentalitet u Hrvatskoj.

(Nenad Bakić se sindromom nizozemske bolesti detaljno bavio na svojem blogu Eclectica, pa više o tome možete pročitati OVDJE.)

Goranko Fižulić

1. Vanjski utjecaji

2. Protekcionizam

2. Ovisnost o turizmu

Rast BDP-a u Hrvatskoj više je vezan uz vanjsko okruženje nego na ono što ćemo mi napraviti. Kakve god poteze nova vlada povukla, oni se neće osjetiti prije druge polovice 2017. godine. Od problema koje MMF u svojem izvješću navodi kao kočničare rasta, protekcionizam je možda najvažniji. Brexit, vidjeli smo po izjavama premijerke Therese May ima jako dugačak hodogram i teško je predvidjeti kako će se situacija odvijati, izlazak Velike Britanije iz EU mogao bi trajati godinama. Treći problem koji se navodi u izvješću – izbjeglička kriza, po mom mišljenju, ima svoje dobre i loše strane. Europa bilježi negativne demografske trendove, europsko stanovništvo stari i suočavamo se s nedostatkom radne snage. U tom smislu, priljev imigranata donosi više koristi nego štete, bez obzir na visoke troškove njihove integracije u društvo.

Što se tiče protekcionizma, ono postaje sve veći problem i vezan je za uspon populističkih desnih opcija u Europi, Poljskoj, Mađarskoj i drugim europskih državama. Kada bi Donald Trump pobijedio na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, što vjerujem da neće, njegova bi pobjeda pridonijela rastu protekcionističke politike. S druge strane, u slučaju pobjede Hillary Clinton, možemo očekivati puzajuću integraciju globalne ekonomije.

Ja bih još spomenuo slučaj Deutsche Bank kao najveći sistemski rizik u bankarskom i financijskom sektoru, što su ostaci financijske krize iz 2006. godine. Centralne banke su zapele u mjerama kvantitativnog popuštanja koje traje već osam godina, i sada je svugdje prisutan strah od podizanja kamata. Čini se da se i američki FED boji dizanja kamata, što upućuje da centralne banke ne znaju kako izaći iz modela nulte kamatne stope.

Kapitalizam mora ići dalje, a zapeo je

Očito je da kapitalizam mora ići dalje, no zapeo je. Pojavljuje se naime hrpa problema, staro stanovništvo, visoki troškovi zdravstvenog osiguranja, rastući troškovi za ljude treće životne dobi, nemogućnost kreiranja dobrih poslova i visoke nezaposlenosti mladih koji se na neki način moraju riješiti.

U ovoj fazi, došlo je do stagnacije prosječnog dohotka obitelji srednje klase, pa imamo situaciju da ljudi u 30-tim godinama danas zarađuju manje nego što su zarađivali njihovi očevi, što je posljedica globalizacije i tehnološkog razvoja. Iz te stagancije, rađa s frustracija, iz koje se opet rađa protekcionizam – raste broj ljudi koji podržava desne struje – to se danas događa u Mađarskoj, Poljskoj i drugim državama. Socijaldemokracija nije ponudila adekvatno rješenje problema, što je stvorilo podlogu za rast desnih populizama.

Problem koji je specifičan za Hrvatsku je prevelika ovisnost o turizmu. Turizam nije grana koja stvara prosperitet. Treba otići vidjeti kako to izgleda u Španjolskoj, primjerice Costa Bravu i zapitati se želimo li takvu obalu i takav život. Iako je turizam radno intenzivan, ostajemo u zamci srednjeg dohotka, jer su zanimanja u turizmu slabo plaćena. Tako smo u situaciji da moramo uvoziti radnu snagu koja će te poslove raditi, a obrazovano stanovništvo odlazi u potrazi za bolje plaćenim poslovima. Osim toga, dobar rezultat hrvatskog turizma pod utjecajem je situacije na Mediteranu, pitanje je kako bi to uopće izgledalo da je situacija u mediteranskim zemljama drugačija.

Željko Lovrinčević

1. Usporavanje reformi

2. Spori rast proizvodnosti

3. Demografska slika

Stopa rasta u Hrvatskoj bit će na razini oko 2,3 posto ove godine, dakle nešto iznad prognoze MMF-a. Hrvatska je naime specifična po tome što ima sigurnosnu rentu – turizam, slično kao još neke zemlje Mediterana poput Španjolske i Portugala, a taj faktor pozitivno utječe na rast BDP-a.

Drugi problem koji dijelimo s ostatkom svijeta je demografska slika, odnosno starenje stanovništva, a problem je kod nas još izraženiji zbog iseljavanja. Treći problem koji dijelimo s Europom je usporavanje reformi, što negativno utječe na gospodarski rast. Rezultat je spori rast produktivnosti, odnosno spori rast proizvodnosti. Nakon financijske krize, rast proizvodnosti je ostao strahovito slab i to generira slab oporavak visine dohotka i rast nejednakosti, što je imanentno i Hrvatskoj. Rast zaposlenosti koji se kod nas temelji na sezonskim poslovima, u uslužnom sektoru i stručnim osposobljavanjima ne rješava problem niskog dohotka i niske proizvodnosti, kakvu još nismo zabilježili. Problemu se kod nas pokušava doskočiti rasterećenjem plaća, čime se podiže kupovna moć stanovništva pa dolazi do ubrzavanja rasta.

Odgovornost centralnih banaka

No, riječ je samo o kratkoročnim efektima. U srednjoročnom razdoblju, proračun će na taj način ostati bez novca, što će rezultirati deficitom države. Pogotovo u uvjetima starenja stanovništva s visokim troškovima zdravstvene skrbi, a tu su i troškovi školstva, mirovinskog i socijalnog sustava i tako dalje.

Odgovornost djelomično snose centralne banke, koje su svojom politikom nultih kamatnih stopa učinile medvjeđu uslugu društvu u svojim državama. Jeftin novac postao je lako dostupan pa su si političari mogli priuštiti neprovođenje reformi. Rast kakav sad bilježimo bazira se upravo niskim kamatnim stopama, no jedini način za poticanje rasta gospodarstva su reforme i investicije.