Između ostalog, Vanđelić je problematizirao praksu da se nafta izvađena u Hrvatskoj transportira na preradu u Mađarsku, umjesto da se prerađuje u lokalnim, hrvatskim rafinerijama.
Ćorić nije u krivu kada kaže da je nafta u vlasništvu INA-e
Dotakao se i pitanja uporabne dozvole za reverzibilni tok naftovoda od Siska premija Rijeci, što bi omogućilo preradu nafte u riječkoj rafineriji, koja se čeka već deset godina. Takvo odugovlačenje, moglo bi se protumačiti kao pogodovanje Mađarima.
Na Vanđelićeve izjave vrlo brzo reagirao je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, koji je podsjetio da je nafta o kojoj se govori, zapravo u vlasništvu INA-e, te da s naftom koju izvadi na nalazištima koja ima pod koncesijom, može raditi što god poželi. I tu je Ćorić u pravu.
Mađarska dominacija u INA-i jest sporna
INA ima koncesiju na bušotine i nakon što plati svoje obveze koje na osnovu tih koncesija ima prema RH, nafta je zaista njena. Drugo je pitanje o tome tko bi od dioničara trebao voditi glavnu riječ u vođenju kompanije. Trenutno je to MOL, iako u njihovom stjecanju kontrole nad kompanijom ima dosta toga spornog.
Dovoljno se sjetiti da je Ivi Sanaderu potvrđena presuda za primanje mita, odnosno da je međudioničarski ugovor kakav je potpisan, napravljen na temelju kaznenog djela, zbog čega bi mogao biti proglašen ništetnim. Također, Vanđelić je istaknuo i da hrvatska strana, ako se uz državni udio pribroje i mirovinski fondovi, ima 49,18 posto dionica, a MOL 49,08 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što bi bilo s kompanijom da je državna
Iako bi se država, ako uzmemo u obzir navedeno, zaista mogla izboriti za kontrolu nad INA-om, to opet ne mora značiti korist i za hrvatske građane. Znamo kako se u Hrvatskoj upravlja javnim poduzećima, da su često izvor korupcije i kriminala, služe za izvlačenje novca, što smo mogli vidjeti upravo na primjeru državnog naftovoda – Janafa. A kakva je razina usluge javnih poduzeća, odlično se vidi na primjeru putničkog prijevoza Hrvatskih željeznica.
Uglavnom, Hrvatska je prošla dva desetljeća prodavala INA-u, a sada će valjda daljnja dva desetljeća plakati za njom. Plenkovićeva saga o reotkupu dionica INA-e od MOL-a trajala je pet godina. Na Badnjak 2016. godine, Plenković je iznenada, ničim izazvan, najavio da kreće u otkup dionica.
Samo ako Mađari pristanu na cijenu
Angažirali su prvo jednu, pa drugu konzultantsku kuću koja je trebala procijeniti vrijednost kompanije. Ti poslovi koštali su milijune, da bi krajem prošle godine Vlada objavila da odustaje od otkupa dionica zbog odluka Vrhovnog suda koji je potvrdio osuđujuću presudu Sanaderu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapravo je od samog početka bilo jasno da od posla neće biti ništa, ako Mađari ne žele izaći iz INA-e. Dovoljno je bilo da ne pristanu na cijenu koju im ponudi hrvatska strana.
S obzirom na to kako funkcioniraju državne firme, koliku bi korist građani imali od toga da Vlada upravlja Inom?
Plenkovićeva saga o reotkupu dionica INA-e od MOL-a trajala je pet godina
Vlada je angažirala prvo jednu, pa drugu konzultantsku kuću koja je trebala procijeniti vrijednost kompanije. Ti poslovi koštali su milijune, da bi krajem prošle godine Vlada objavila da odustaje od otkupa dionica zbog odluka Vrhovnog suda koji je potvrdio osuđujuću presudu Sanaderu. Zapravo je od samog početka bilo jasno da od posla neće biti ništa, ako Mađari ne žele izaći iz INA-e
Istup Damira Vanđelića, prije nekoliko dana na N1 televiziji ponovno je aktualizirao pitanje hrvatskih interesa u INA-i, što pogotovo dolazi do izražaja sada, kada su cijene energenata na vrlo visokim razinama, pa Vlada pribjegava čak i ograničavanju cijena motornih goriva.
Između ostalog, Vanđelić je problematizirao praksu da se nafta izvađena u Hrvatskoj transportira na preradu u Mađarsku, umjesto da se prerađuje u lokalnim, hrvatskim rafinerijama.
Ćorić nije u krivu kada kaže da je nafta u vlasništvu INA-e
Dotakao se i pitanja uporabne dozvole za reverzibilni tok naftovoda od Siska premija Rijeci, što bi omogućilo preradu nafte u riječkoj rafineriji, koja se čeka već deset godina. Takvo odugovlačenje, moglo bi se protumačiti kao pogodovanje Mađarima.
Na Vanđelićeve izjave vrlo brzo reagirao je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, koji je podsjetio da je nafta o kojoj se govori, zapravo u vlasništvu INA-e, te da s naftom koju izvadi na nalazištima koja ima pod koncesijom, može raditi što god poželi. I tu je Ćorić u pravu.
Mađarska dominacija u INA-i jest sporna
INA ima koncesiju na bušotine i nakon što plati svoje obveze koje na osnovu tih koncesija ima prema RH, nafta je zaista njena. Drugo je pitanje o tome tko bi od dioničara trebao voditi glavnu riječ u vođenju kompanije. Trenutno je to MOL, iako u njihovom stjecanju kontrole nad kompanijom ima dosta toga spornog.
Dovoljno se sjetiti da je Ivi Sanaderu potvrđena presuda za primanje mita, odnosno da je međudioničarski ugovor kakav je potpisan, napravljen na temelju kaznenog djela, zbog čega bi mogao biti proglašen ništetnim. Također, Vanđelić je istaknuo i da hrvatska strana, ako se uz državni udio pribroje i mirovinski fondovi, ima 49,18 posto dionica, a MOL 49,08 posto.
Što bi bilo s kompanijom da je državna
Iako bi se država, ako uzmemo u obzir navedeno, zaista mogla izboriti za kontrolu nad INA-om, to opet ne mora značiti korist i za hrvatske građane. Znamo kako se u Hrvatskoj upravlja javnim poduzećima, da su često izvor korupcije i kriminala, služe za izvlačenje novca, što smo mogli vidjeti upravo na primjeru državnog naftovoda – Janafa. A kakva je razina usluge javnih poduzeća, odlično se vidi na primjeru putničkog prijevoza Hrvatskih željeznica.
Uglavnom, Hrvatska je prošla dva desetljeća prodavala INA-u, a sada će valjda daljnja dva desetljeća plakati za njom. Plenkovićeva saga o reotkupu dionica INA-e od MOL-a trajala je pet godina. Na Badnjak 2016. godine, Plenković je iznenada, ničim izazvan, najavio da kreće u otkup dionica.
Samo ako Mađari pristanu na cijenu
Angažirali su prvo jednu, pa drugu konzultantsku kuću koja je trebala procijeniti vrijednost kompanije. Ti poslovi koštali su milijune, da bi krajem prošle godine Vlada objavila da odustaje od otkupa dionica zbog odluka Vrhovnog suda koji je potvrdio osuđujuću presudu Sanaderu.
Zapravo je od samog početka bilo jasno da od posla neće biti ništa, ako Mađari ne žele izaći iz INA-e. Dovoljno je bilo da ne pristanu na cijenu koju im ponudi hrvatska strana.