Promjene na tržištu rada koje se događaju posljednjih nekoliko godina dovele su do toga da čak i državna administracija ima problema s popunjavanjem određenih pozicija. Usprkos tome što je mnogima zapošljavanje u državnoj službi cjeloživotni san, sve češće se događa da se na neke natječaje ne javi nitko.
Obično se, naravno, radi o pozicijama koje zahtijevaju obrazovanje i znanja koja su i inače tražena na tržištu rada, gdje se u privatnom sektoru mogu postići relativno visoke plaće, pa nitko nije zainteresiran za rad u državnoj službi.
Umirovljenici će moći biti državni službenici
Ministarstvo pravosuđa i uprave ovoga je tjedna pokrenulo savjetovanje o izmjenama Zakona o državnim službenicima. Državnim službenicima po postojećem je zakonu služba prestajala s navršenih 65 godina i 15 godina mirovinskog staža.
Sada se to želi promijeniti, odnosno produljiti do 67. godine, ako postoje potrebe službe i to u punom ili nepunom radnom vremenu. Osim toga, predviđeno je i zapošljavanje umirovljenika, na pola radnog vremena, također do navršenih 67 godina života. Tako država namjerava ublažiti posljedice slabije zainteresiranosti za rad u državnoj administraciji.
Jasno je da se problem nepopunjenosti određenih pozicija ne može riješiti zapošljavanjem umirovljenika, već bi bilo potrebno na potpuno drugačiji način urediti sustav plaća, o čemu se govori već godinama, ali nitko nije imao hrabrosti to napraviti.
I višak i manjak zaposlenih u administraciji
Sigurno i sada u državnoj administraciji ima veliki broj ljudi koji su realno višak, zaposleni su preko nekakve političke ili druge veze, na radnim mjestima koja su nepotrebna. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su se digitalizacijom mogle ukinuti ili skratiti brojne procedure, a time i smanjiti potreba za određenim brojem ljudi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako da možemo reći da državna administracija istovremeno ima i manjak i višak zaposlenih. No, problem je što su svi oni manje-više jednako plaćeni. Plaće ne ovise o potražnji za određenim profilima zaposlenika na tržištu, nego o nekakvim koeficijentima, bodovima, stažu itd. – što sve skupa nema previše veze sa stvarnim stanjem na tržištu.
Problem je što su svi jednako plaćeni
Poznato je da i u privatnom i u javnom sektoru postoji veliki deficit informatičkih stručnjaka. Njihove plaće u privatnom sektoru mogu biti nekoliko puta veće nego u nekom ministarstvu. Rezultat je, naravno, da se na natječaj ministarstva za stručnjaka tog profila neće javiti – nitko.
Sa sličnim problemima suočavaju se i javne službe. Školstvo se suočava s deficitom profesora matematike i fizike. Sve manje studenata i upisuje te smjerove, pa će se u budućnosti stanje samo dodatno pogoršavati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, s obzirom na to kakav je postojeći sustav plaća, nema šanse da informatički stručnjak ili profesor matematike ima 50 ili 100 posto puta veću plaću od, na primjer, pravnika ili profesora tjelesnog s istim stupnjem obrazovanja i stažem. Taj problem je teško rješiv jer bi mnogi takve razlike u plaćama doživljavali kao nepravdu.
Birokracija ništa ne razumije. Zašto informatičar u ministarstvu ne bi imao duplo veću plaću od pravnika
Ministarstvo je pokrenulo savjetovanje o izmjenama Zakona o državnim službenicima, rješenja koja predlažu ne djeluju genijalno
Jasno je da se problem nepopunjenosti određenih pozicija ne može riješiti zapošljavanjem umirovljenika, već bi bilo potrebno na potpuno drugačiji način urediti sustav plaća, o čemu se govori već godinama, ali nitko nije imao hrabrosti to napraviti
Promjene na tržištu rada koje se događaju posljednjih nekoliko godina dovele su do toga da čak i državna administracija ima problema s popunjavanjem određenih pozicija. Usprkos tome što je mnogima zapošljavanje u državnoj službi cjeloživotni san, sve češće se događa da se na neke natječaje ne javi nitko.
Obično se, naravno, radi o pozicijama koje zahtijevaju obrazovanje i znanja koja su i inače tražena na tržištu rada, gdje se u privatnom sektoru mogu postići relativno visoke plaće, pa nitko nije zainteresiran za rad u državnoj službi.
Umirovljenici će moći biti državni službenici
Ministarstvo pravosuđa i uprave ovoga je tjedna pokrenulo savjetovanje o izmjenama Zakona o državnim službenicima. Državnim službenicima po postojećem je zakonu služba prestajala s navršenih 65 godina i 15 godina mirovinskog staža.
Sada se to želi promijeniti, odnosno produljiti do 67. godine, ako postoje potrebe službe i to u punom ili nepunom radnom vremenu. Osim toga, predviđeno je i zapošljavanje umirovljenika, na pola radnog vremena, također do navršenih 67 godina života. Tako država namjerava ublažiti posljedice slabije zainteresiranosti za rad u državnoj administraciji.
Jasno je da se problem nepopunjenosti određenih pozicija ne može riješiti zapošljavanjem umirovljenika, već bi bilo potrebno na potpuno drugačiji način urediti sustav plaća, o čemu se govori već godinama, ali nitko nije imao hrabrosti to napraviti.
I višak i manjak zaposlenih u administraciji
Sigurno i sada u državnoj administraciji ima veliki broj ljudi koji su realno višak, zaposleni su preko nekakve političke ili druge veze, na radnim mjestima koja su nepotrebna. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su se digitalizacijom mogle ukinuti ili skratiti brojne procedure, a time i smanjiti potreba za određenim brojem ljudi.
Tako da možemo reći da državna administracija istovremeno ima i manjak i višak zaposlenih. No, problem je što su svi oni manje-više jednako plaćeni. Plaće ne ovise o potražnji za određenim profilima zaposlenika na tržištu, nego o nekakvim koeficijentima, bodovima, stažu itd. – što sve skupa nema previše veze sa stvarnim stanjem na tržištu.
Problem je što su svi jednako plaćeni
Poznato je da i u privatnom i u javnom sektoru postoji veliki deficit informatičkih stručnjaka. Njihove plaće u privatnom sektoru mogu biti nekoliko puta veće nego u nekom ministarstvu. Rezultat je, naravno, da se na natječaj ministarstva za stručnjaka tog profila neće javiti – nitko.
Sa sličnim problemima suočavaju se i javne službe. Školstvo se suočava s deficitom profesora matematike i fizike. Sve manje studenata i upisuje te smjerove, pa će se u budućnosti stanje samo dodatno pogoršavati.
Ali, s obzirom na to kakav je postojeći sustav plaća, nema šanse da informatički stručnjak ili profesor matematike ima 50 ili 100 posto puta veću plaću od, na primjer, pravnika ili profesora tjelesnog s istim stupnjem obrazovanja i stažem. Taj problem je teško rješiv jer bi mnogi takve razlike u plaćama doživljavali kao nepravdu.