Udar na Hutije u Jemenu nije početak novog rata na Bliskom istoku niti je prvi plotun u nekoj novoj američkoj intervenciji kakvih smo se nagledali u posljednjih četvrt stoljeća. Stvari uvijek mogu krenuti neočekivanim smjerom, ali postoje vrlo dobri izgledi da se ova mini-kriza neće proširiti u regionalni rat, pa čak ni u razbuktavanje građanskog rata u Jemenu.
Što će dalje biti s ometanjem plovidbe kroz Crveno more odlučit će islamistički režim u Teheranu, koji financira i štiti Hutije. Iran nema puno razloga inzistirati na daljnjim akcijama jer su Hutiji slabo opremljeni i loše organizirani, a ako ih Amerikanci ozbiljnije nabubaju, mogli bi izgubiti svoju premoćnu poziciju u Jemenu, gdje de facto vladaju većim dijelom zemlje. To je za regionalni šijitski politički projekt puno važnije od ometanja međunarodne plovidbe, od čega nitko nema koristi.
Amerikanci bježe od Bliskog istoka
Iran je, još od terorističkog napada Hamasa na Izrael, gurnut u centar bliskoistočnih zbivanja puno više nego što to Teheranu trenutačno odgovara. Iranski proxyji su napali Izrael iz Gaze, prijete da će ga napasti iz Libanona, te napadaju “izraelske brodove” u Crvenom moru; istodobno, Iran je vrlo blizu proizvodnje nuklearne bombe. U Teheranu i inače misle da rat s Amerikom ne bi dobro završio, pa ga treba svakako izbjeći; posebno ga treba izbjeći u ovako osjetljivom trenutku, i to još zbog tako sporedne stvari kao što je plovidba Crvenim morem.
Ni druga strana nema želje uključivati se u bliskoistočne, a kamoli jemenske probleme. Amerika se ponovno bavi tom regijom jer je Hamas napao Izrael, iako je posve jasno da Joe Biden i vojno-sigurnosni establišment smatraju Bliski istok gotovo nevažnim u odnosu na izazove koje predstavljaju Kina u indijsko-pacifičkoj regiji i Rusija u Europi.
Udar na baze u Jemenu, koji su izvele američka i britanska mornarica, očekivani je odgovor na krizu koju su šijitski pobunjenici izazvali posljednjih tjedana na Crvenom moru. Amerikanci su prvo složili koaliciju različitih država koje pogađa nesigurnost plovidbe, ali njihovi pokušaji pritiska na Hutije i na Teheran nisu upalili. Hutiji nisu odustali ni kad su im helikopteri američke mornarice potopili nekoliko plovila i utopili nekoliko desetaka boraca. Nije teško bilo pretpostaviti koji će biti idući korak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pirati su poput komaraca
Svijet je sa somalijskim piratima naučio vrijednu lekciju: međunarodne snage godinama su patrolirale vodama oko Roga Afrike, tu i tamo bi spriječile pokušaj otmice tankera ili trgovačkog broda, ali su se incidenti ponavljali, naizgled beskonačno. Pokazalo se da ključ uspješne borbe protiv piratstva nije na moru, nego na kopnu. Tek kad se unište baze iz kojih pirati operiraju, prestane njihovo djelovanje na moru. U tom smislu pirate često uspoređuju s komarcima: riješit ćete ih se tek kad uništite leglo, a ne kad ih lovite jednog po jednog.
Hutiji su na Crvenom moru navodno blokirali izraelske brodove i one koji plove iz Izraela ili u njega. Već to bi bilo protivno međunarodnom pravu, ali to nije ono što su zapravo radili. Hutiji nisu samo “blokirali”, dakle sprečavali prolaz, nego su napadali, dakle uništavali brodove. Na njih su ispaljivali iranske rakete koje slijede toplinski trag i koje ne razaznaju čiji je brod ili kamo plovi. Dakle, ne samo da nisu blokirali nego uništavali, nego su uništavali bez obzira na zastavu ili odredište. U međunarodnom pravu to što su radili zove se teška svinjarija.
Napad na kopnene baze Hutija u Jemenu bio je toliko očekivan da sam ga nekoliko sati prije nego što se dogodio najavio čak i ja, koji nemam tajne izvore u američkim koridorima moći. Bilo bi nezamislivo da poluorganizirana grupa lokalnih pobunjenika ugrozi međunarodnu ekonomiju dugotrajnom blokadom vitalnog pomorskog koridora. A upravo to počelo se događati – Ikea i BP su svoje brodove poslali oko Afrike, najveći svjetski brodar Maersk nije bio siguran može li više ploviti Crvenim morem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što znači biti hegemon
Da je potrajala, takva situacija dovela bi do problema u globalnim opskrbnim lancima i mogućeg rasta inflacije. Još važnije, postavilo bi se pitanje što radi onaj čiji je posao brinuti da svjetska mora budu otvorena za slobodnu plovidbu. U svijetu nastalome 1945. godine – koji se do danas u suštini nije promijenio – to je zadatak Sjedinjenih Američkih Država, jedine svjetske supersile.
U toj ulozi, Amerikanci su si u ovih osam desetljeća uzeli razna prava, od kojih im mnoga ne pripadaju; no nikad nije bila upitna bazična odgovornost koju imaju zauzvrat. “Osiguranje režima slobodne plovidbe na svjetskim morima” valjda je najudžbeničkiji povod za legitimnu vojnu intervenciju. Biti “svjetski hegemon” ne znači imati odriješene ruke za smjenjivanje režima bilo gdje u svijetu, ali znači upravo ovo što se dogodilo u Jemenu: iskoristiti premoćnu vojnu silu, kakvu nitko drugi nema, da bi se osigurala plovnost Crvenog mora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Biti svjetski hegemon ne znači imati odriješene ruke za smjenjivanje režima diljem svijeta, ali znači upravo ovo što se dogodilo u Jemenu
Nezamislivo je da neka razularena banda ugrožava svjetsku trgovinu. Nije teško bilo pretpostaviti koji će biti idući korak
Napad na kopnene baze Hutija u Jemenu bio je toliko očekivan da sam ga nekoliko sati prije nego što se dogodio najavio čak i ja, koji nemam tajne izvore u američkim koridorima moći
Udar na Hutije u Jemenu nije početak novog rata na Bliskom istoku niti je prvi plotun u nekoj novoj američkoj intervenciji kakvih smo se nagledali u posljednjih četvrt stoljeća. Stvari uvijek mogu krenuti neočekivanim smjerom, ali postoje vrlo dobri izgledi da se ova mini-kriza neće proširiti u regionalni rat, pa čak ni u razbuktavanje građanskog rata u Jemenu.
To ne znači da će Hutiji smjesta podviti rep i odustati od ugrožavanja plovidbe u Crvenom moru, niti da neće biti novih američkih napada na njihove baze. Ne treba, međutim, očekivati da ova kriza potraje i zaprijeti dugotrajnom nemogućnošću plovidbe kroz Suez, kao što je to bilo nakon Šestodnevnog rata 1967. kad je kanal između Mediterana i Indijskog oceana bio izvan upotrebe osam godina.
Što će dalje biti s ometanjem plovidbe kroz Crveno more odlučit će islamistički režim u Teheranu, koji financira i štiti Hutije. Iran nema puno razloga inzistirati na daljnjim akcijama jer su Hutiji slabo opremljeni i loše organizirani, a ako ih Amerikanci ozbiljnije nabubaju, mogli bi izgubiti svoju premoćnu poziciju u Jemenu, gdje de facto vladaju većim dijelom zemlje. To je za regionalni šijitski politički projekt puno važnije od ometanja međunarodne plovidbe, od čega nitko nema koristi.
Amerikanci bježe od Bliskog istoka
Iran je, još od terorističkog napada Hamasa na Izrael, gurnut u centar bliskoistočnih zbivanja puno više nego što to Teheranu trenutačno odgovara. Iranski proxyji su napali Izrael iz Gaze, prijete da će ga napasti iz Libanona, te napadaju “izraelske brodove” u Crvenom moru; istodobno, Iran je vrlo blizu proizvodnje nuklearne bombe. U Teheranu i inače misle da rat s Amerikom ne bi dobro završio, pa ga treba svakako izbjeći; posebno ga treba izbjeći u ovako osjetljivom trenutku, i to još zbog tako sporedne stvari kao što je plovidba Crvenim morem.
Ni druga strana nema želje uključivati se u bliskoistočne, a kamoli jemenske probleme. Amerika se ponovno bavi tom regijom jer je Hamas napao Izrael, iako je posve jasno da Joe Biden i vojno-sigurnosni establišment smatraju Bliski istok gotovo nevažnim u odnosu na izazove koje predstavljaju Kina u indijsko-pacifičkoj regiji i Rusija u Europi.
Udar na baze u Jemenu, koji su izvele američka i britanska mornarica, očekivani je odgovor na krizu koju su šijitski pobunjenici izazvali posljednjih tjedana na Crvenom moru. Amerikanci su prvo složili koaliciju različitih država koje pogađa nesigurnost plovidbe, ali njihovi pokušaji pritiska na Hutije i na Teheran nisu upalili. Hutiji nisu odustali ni kad su im helikopteri američke mornarice potopili nekoliko plovila i utopili nekoliko desetaka boraca. Nije teško bilo pretpostaviti koji će biti idući korak.
Pirati su poput komaraca
Svijet je sa somalijskim piratima naučio vrijednu lekciju: međunarodne snage godinama su patrolirale vodama oko Roga Afrike, tu i tamo bi spriječile pokušaj otmice tankera ili trgovačkog broda, ali su se incidenti ponavljali, naizgled beskonačno. Pokazalo se da ključ uspješne borbe protiv piratstva nije na moru, nego na kopnu. Tek kad se unište baze iz kojih pirati operiraju, prestane njihovo djelovanje na moru. U tom smislu pirate često uspoređuju s komarcima: riješit ćete ih se tek kad uništite leglo, a ne kad ih lovite jednog po jednog.
Hutiji su na Crvenom moru navodno blokirali izraelske brodove i one koji plove iz Izraela ili u njega. Već to bi bilo protivno međunarodnom pravu, ali to nije ono što su zapravo radili. Hutiji nisu samo “blokirali”, dakle sprečavali prolaz, nego su napadali, dakle uništavali brodove. Na njih su ispaljivali iranske rakete koje slijede toplinski trag i koje ne razaznaju čiji je brod ili kamo plovi. Dakle, ne samo da nisu blokirali nego uništavali, nego su uništavali bez obzira na zastavu ili odredište. U međunarodnom pravu to što su radili zove se teška svinjarija.
Napad na kopnene baze Hutija u Jemenu bio je toliko očekivan da sam ga nekoliko sati prije nego što se dogodio najavio čak i ja, koji nemam tajne izvore u američkim koridorima moći. Bilo bi nezamislivo da poluorganizirana grupa lokalnih pobunjenika ugrozi međunarodnu ekonomiju dugotrajnom blokadom vitalnog pomorskog koridora. A upravo to počelo se događati – Ikea i BP su svoje brodove poslali oko Afrike, najveći svjetski brodar Maersk nije bio siguran može li više ploviti Crvenim morem.
Što znači biti hegemon
Da je potrajala, takva situacija dovela bi do problema u globalnim opskrbnim lancima i mogućeg rasta inflacije. Još važnije, postavilo bi se pitanje što radi onaj čiji je posao brinuti da svjetska mora budu otvorena za slobodnu plovidbu. U svijetu nastalome 1945. godine – koji se do danas u suštini nije promijenio – to je zadatak Sjedinjenih Američkih Država, jedine svjetske supersile.
U toj ulozi, Amerikanci su si u ovih osam desetljeća uzeli razna prava, od kojih im mnoga ne pripadaju; no nikad nije bila upitna bazična odgovornost koju imaju zauzvrat. “Osiguranje režima slobodne plovidbe na svjetskim morima” valjda je najudžbeničkiji povod za legitimnu vojnu intervenciju. Biti “svjetski hegemon” ne znači imati odriješene ruke za smjenjivanje režima bilo gdje u svijetu, ali znači upravo ovo što se dogodilo u Jemenu: iskoristiti premoćnu vojnu silu, kakvu nitko drugi nema, da bi se osigurala plovnost Crvenog mora.